Bivši radnik na suđenju Jerku Lijanoviću: “Legneš u jednoj firmi, probudiš se u drugoj”

Na suđenju za organizirani kriminal Jerku Ivankoviću Lijanoviću i još devetero optuženih, svjedoci Državnog tužilaštva su ispričali kako su prelazili iz jedne u drugu firmu koje tereti optužnica, bez da im je objašnjavano zbog čega se prethodna firma gasi, ali da su prihvatali ponude da nastave s radom.

Svjedok Darko Šošić je izjavio da je više godina za firme u vlasništvu porodice Lijanović radio u poslovnici u Livnu, najprije kao mesar, a potom rukovodilac poslovne jedinice. Rekao je da su se neke firme gasile, ali da mu nisi poznati razlozi.

“Nije nam niko ništa objašnjavao, mi smo samo radili svoj posao. Kad je bilo prelaza, vozači su nam donosili ugovore o radu, mi ih potpisivali”, pojasnio je svjedok te dodao da nisu zamjećivali koji je logo bio na robi.

Svjedoci Mario Alpeza i Jozo Čuljak su ispričali da su, kao vozači kamiona, radili najprije za firmu “Lijanovići”, a potom za “Mi-Mo” i “Optimum”. Čuljak je kazao da su ugovor o radu potpisivali na određeno vrijeme, odnosno na tri mjeseca s produžecima.

Tužilac Ismet Šuškić je Čuljka podsjetio na iskaz iz istrage u kojem je izjavio: “Legneš u jednoj firmi, probudiš se u drugoj. Šefovi bi nas pitali da radimo, mi prihvatali…”, na šta je Čuljak rekao: “Moguće da sam izjavio tako.” Dodao je i da su neki manji kupci robu plaćali u kešu, da se radilo o diskontnom računu, koji su potom vozači razduživali u blagajni.

Alpeza je naveo da su se mijenjale licence za prijevoz i naziv firme u saobraćajnim dozvolama.

“Nije nam niko ništa objašnjavao, nismo toliko ni pitali. Kad se promijeni firma, na kamion se stavljala druga naljepnica”, pojasnio je svjedok.

Jerka, Slavu i Jozu Ivankovića Lijanovića te Miroslava Čolaka optužnica tereti za pranje novca, a Milorada Bahilja, Jozu Sliškovića, Željka Mikulića, Draženka Kvesića, Mirjana Šakotu i Mirka Galića za neplaćanje poreza. Svima je na teret stavljen i organizirani kriminal, a pored njih, za neplaćanje poreza se terete firme “Lijanovići”, “Mi-Mo”, “Farmer”, “Farmko” i “Optimum”.

Svjedok Drago Ivanković je kazao da je u firmi “Lijanovići” počeo da radi kao referent prodaje, te da mu je kasnije nuđeno da radi u firmama “Mi-Mo”, “Farmer” i “Farmko”, što je prihvatio, a opis posla je bio isti.

“Iz ‘Farmka’ sam prešao u ‘Laktat’, čiji vlasnik je bio Miroslav Čolak, koji mi je ponudio da preuzmem funkciju direktora. ‘Laktat’ je imao kapital i pogone, sve predispozicije da kvalitetno funkcionira, zato sam prihvatio ponudu”, naveo je svjedok.

U jednoj od firmi u kojima je radio, kako je rekao Ivanković, roba je vraćana s tržišta zbog greške, jer se dešavalo da dvije hrenovke budu različite boje, te nije bilo kvaliteta.

Na upit optuženog Milorada Bahilja, svjedok je pojasnio da je roba u proizvodnju vraćana zbog virtualnih i mehaničkih grešaka.

Svjedok Dragan Bokšić se prisjetio da je u nekim firmama radio kao mesar, a potom kao rukovodilac prodaje, te da je iz firme u firmu prelazio zboh straha da ne ostane bez posla, dok je plata bila ista.

Ante Penavić je posvjedočio da su s radnicima direktori obavljali razgovore i pozivali ih u druge firme, ali i da nisu pitali šta se desilo s prethodnom.

Ivo Galić je ispričao da je, kao blagajnik radio za Lijanoviće, a potom za firmu “Kora-fin”, gdje je posao obavljao po nalogu direktora. Potvrdio je i da je za Jerku, Slavu i Jozu Ivankovića Lijanovića uplaćivao novac koji bi mu oni u koverti dali da odnese u banku i stavi na njihove račune. To se, prema svjedoku, dešavalo jednom mjesečno ili u dva mjeseca.

Na upit odbrane svjedok je pojasnio da optuženima nije uplaćivao novac iz blagajne, već iznos koji je dobijao od njih.

Suđenje će biti nastavljeno 30. maja, prenosi Birn.