AUTO TEST /Ford Focus ST 2.0 TDCi: I zvuk i slika

Prije susreta s aktuelnim Focusom ST razmišljali smo kako su u Fordu napravili zaista odličan posao, jer je stari 2,5-litarski 5-cilindarski turbo-benzinski motor iz prošlog ST-a ustupio mjesto lakšem, manjem i snažnijem (250 KS) dvolitarskom četverocilindarskom turbo motoru. Oni koji su aktuelni Focus ST probali s novim benzinskim EcoBoost motorom tvrde da se mnogo bolje i preciznije vodi kroz zavoje, a upravo to je poenta dobrog sportskog automobila, zar ne?

Razmišljali smo i o tome koliko je novi Focus ST dobra alternativa za sve koji bi možda kupili i strašni RS, ali im je presnažan, preskup, prekomplikovan, pre… Uopšte nismo razmišljali o tome da ćemo se družiti s kompaktnim “Aston Martinom” (jer nas prednji dio redizajniranog automobila neodoljivo podsjeća na čuveno britansko automobilsko plemstvo) u kojem je ispod ispupčenog poklopca smješten dvolitarski turbodizelski Duratorq motor iza kojeg stoje Ford i PSA grupacija, a koji je za ovu priliku dobio 35 dodatnih konjskih snaga i trenutno je najsnažniji dizelski motor koji se može dobiti u kombinaciji s Focusom.

Deklarisanih 185 KS i 400 Nm najvećeg obrtnog momenta u pravom ST pakovanju nije moglo potisnuti sakupljene obrve kada nas je, nakon pokretanja motora u izuzetno hladnim jutarnjim satima dočekalo karakteristično dizelsko “čekićanje” s kojim zvučna izolacija putničke kabine u tim okolnostima ne može izaći na kraj. Međutim, nakon dostizanja radne temperature motor se uopšte ne čuje, što je tek jedna u nizu pozitivnih stvari koje se vežu uz ovaj automobil.

Njegov dizelski karakter tada odaje samo obrtomjer, jer se nešto iznad 4.000 obr/min mora posegnuti za ručicom optimalno proračunatog 6-stepenog mjenjača, a ono što se tada čuje u kabini je potmula grmljavina izduvnog sistema čiji centralno postavljeni završeci, svakome ko ovaj automobil gleda sa zadnje strane, jasno stavljaju do znanja da ovo nije obični Focus sa povelikim spojlerom na vrhu petih vrata.

S odličnim zvukom negdje iza leđa i ponuđenim potencijalom motora, ovjesa, kočnica i upravljačkog sistema, ovaj Focus postaje pravi sportski automobil koji “živi zavoje” sjećajući se testnih sati koje je proveo na stazi Nordschleife. Bez sumnje, jedan je od najboljih u svojoj kategoriji, a potvrda svemu mogla bi biti i kratka ručica mjenjača koja iz jednog u drugi stepen prijenosa ide onako kako idu ručice u pravim sportskim automobilima: brzo i precizno. Doduše, za ručicom mjenjača u ovoj kombinaciji baš i ne treba previše posezati, jer na otvorenoj cesti motoru za odličan učinak faktički trebaju samo posljednja tri stepena prijenosa.

U odnosu na znatno snažniju benzinsku verziju, TDCi motor (koji je i nešto teži) ipak nema dovoljno snage za brutalno guranje tijela putnika u naslone sjedišta, ali nudi vrlo dobre ukupne performanse i nisku prosječnu potrošnju goriva, što je jedna od bitnih stavki kupaca koji u svakom slučaju preferiraju dizelske opcije.

Onda nekako i nije vrijedno pažnje ako spomenemo da nam se i dalje ne sviđa način na koji su dizajnirana kućišta zadnjih svjetala. Super za Ford, ko misli drugačije. Istovremeno, sviđa nam se izgled zadnjeg odbojnika koji zajedno sa prednjim odbojnikom, crnom maskom hladnjaka, oblogama pragova i tamnim felgama Focus ST čini drugačijim od ostalih Focusa. Sviđa nam se i mogućnost da se Focus ST (s dizelskim ili benzinskim motorom) može kupiti i u još praktičnijem karavanskom izdanju.

U “hatchback” kombinaciji s pet vrata Focus ST nudi sve što inače nude natprosječno opremljen automobili C segmenta. Nije rekorder, kada se spomenu zapremina prtljažnika i raspoloživi centimetri za noge putnika na zadnjim sjedištima, ali je spreman osigurati visok nivo udobnosti na dugim turama. Tome u prilog svakako ide i minimalno lateralno naginjanje karoserije.

U konkretnom slučaju na centralnoj konzoli nije bilo velikog trendovskog “televizora” preko kojeg se upravlja multimedijalnim sistemom, ali se na taj detalj nismo previše obazirali u tamnom okruženju u kojem dominiraju dva izvanredno profilisana kožom obložena i grijana Recaro sjedišta koja su svoju vrijednost najbolje demonstrirala u raznim zavojima u kojima se naš “Super Turismo” na zimskim gumama dugo i časno odupirao podupravljanju na hladnom i vlažnom asfaltu. Naravno da smo razmišljali koliko bi snižen i tvrdo ovješen Focus ST bio još uspješniji na boljoj podlozi i adekvatnom kompletu 18 ili 19-inčnih ljetnih guma.

S mogućnošću višestrukog podešavanja sjedišta, gdje posebno mjesto zauzima podešavanje nagiba površine na kojoj se sjedi, optimalnu poziciju za vožnju u ST-u mogu pronaći i izrazito niske i izrazito visoke osobe. U svakom slučaju, niko ne bi trebao biti previše “širok”, jer nam se učinilo da ponuđeni “slim fit” prostor između čvrstih bočnih stranica sjedišta baš i nije predviđen za osobe takve konstitucije.

Umalo da zaboravimo, svidjela su nam se i tri centralno postavljena analogna instrumenta ispod vjetrobranskog stakla, na kojima se mogu očitati pritisak turbo-punjača, temperatura i pritisak ulja. Pomalo nas je asociralo na sportske automobile “stare škole” iz vremena kad nije bilo ESP-a i sličnih elektronskih pomagala.

Naravno da Focus ST ima ESP koji se može u potpunosti isključiti, ali jedno je jasno: zatreba li vozaču u ovom automobilu njegov puni angažman, onda je negdje ozbiljno pogriješio. Zašto? Zato što Focus ST, s kojim kupac za izdvojeni novac dobije “i zvuk i sliku”, zaista spada među automobile koje nije lako izbaciti iz ravnoteže. A to je najbolja potvrda da u Fordovom sportskom odjelu i dalje istinski uživaju u onome što već godinama izvrsno rade.