Djed mraz i nova godina ne pripadaju islamu

U hadisu koji bilježe imami Buharija i Muslim, a prenosi Ebu Hurejre, Muhammed, s.a.v.s., je rekao: ”Slijedit ćete običaje naroda prije vas, pedalj po pedalj, lakat po lakat, sve dotle da kada bi oni ušli u gušterovu rupu i vi biste za njima.” ”Jesu li to židovi i kršćani?”- upitali smo. ”A ko drugi?”, odgovori Muhammed, s.a.v.s. Vjerovatno je najbolji primjer i dokaz slijepog slijeđenja tuđih običaja proslavljanje Nove godine koji je u svojoj osnovi kršćanski praznik.

Ustvari, Nova godina, koja se kao praznik proslavlja 31. decembra, i Božić, koji se proslavlja 25. decembra, su povezani vjerskom niti koja se jasno prepoznaje kroz lik ”svetog” Nikole, ili ti Djeda Mraza, zatim kićenjem jelki i ostalim mnogobrojnim simbolima kršćanstva. Ovdje se, dakle, radi o vjeri, o životnim principima, o identitetu. Muslimani ne bi smjeli sebi dozvoliti da pomiješaju lončiće i da odstupe od uzvišenih principa vjere islama zarad lažnog suživota i neopravdane ljutnje i kritika onih koji nisu muslimani, a koji itekako drže do svog identiteta i svojih vjerskih ubjeđenja i koji traže da se muslimani odreknu onoga čega se oni sami nikad ne bi odrekli.

Kao da suživot zavisi od nas, i kao da dobrosusjedski odnosi zavise od toga hoćemo li mi čestitati i učestvovati s kršćanima u njihovim praznicima. Pa da od toga zavisi suživot vjerovatno nas Srbi i Hrvati nikada ne bi napali niti počinili genocid nad nama, ali…. Kad kažemo da se ovdje radi o vjeri, onda to znači da se u svim stvarima i svim životnim pitanjima moramo vratiti islamskim izvorima ako želimo da o nečemu donesemo ispravan sud. Islam ima jasan stav kad su u pitanju kršćanski, židovski i svi neislamski praznici, i taj stav je temelj vjere islama.

Slaveći Božić, kršćani, ustvari, slave rođenje Boga, Allahu se utječemo od tog iskrivljenog vjerovanja, ili Božijeg sina, zavisno od toga kako ko od njih gleda na osobu Isa, a.s., i njegovu majku, časnu i čestitu ženu, Merjem, a.s. Pobijajući iskrivljeno vjerovanje kršćana i dogmu o trojstvu, Allah, s.v.t., u Kur’anu kaže: “Nevjernici su oni koji govore: ”Bog je – Mesih, sin Merjemin!” A Mesih je govorio: ”O sinovi Israilovi, klanjajte se Allahu, i mome i vašem Gospodaru! Ko drugog Allahu smatra ravnim Allah će mu ulazak u Džennet zabraniti i boravište njegovo će Džehennem biti; a nevjernicima neće niko pomoći.” (Al-Maide, 72.)

Nakon toga Allah, s.v.t., kaže: “Nevjernici su oni koji govore: ”Allah je jedan od trojice!” A samo je jedan Bog! I ako se ne okane onoga što govore, nesnosna patnja će, zaista, stići svakog od njih koji nevjernik ostane.” (Al-Maide, 73.) A onda Allah, s.v.t., upozorava na pravu istinu o Isa, a.s., i kaže: Mesih, sin Merjemin, samo je Poslanik, i prije njega su dolazili i odlazili poslanici, a majka je njegova uvijek istinu govorila; i oboje su hranu jeli. Pogledaj kako im Mi iznosimo jasne dokaze, i pogledaj, zatim, njih kako se odmeću.” (Al-Maide, 75.)

Zar ovi ajeti nisu sasvim jasni, i zar ubijeđeni musliman može sebi dozvoliti da učestvuje u proslavljanju praznika koji su u svojoj biti veliki grijeh prema Allahu, s.v.t. Poznati islamski učenjak Ibnul-Kajjim, u svom djelu ”Ahkamu ehlu-z-zimme”, kaže: ”Što se tiče čestitanja onoga što je isključivo vjerskog karaktera, to je zabranjeno po konsenzusu islamskih učenjaka, kao što je čestitanje kršćanskih i židovskih praznika riječima: ‘Srećan ti praznik’, i sl. Ako to i nije čin nevjerstva, to je u najmanju ruku haram, jer je na stepenu čestitanja sedžde idolu, i to je opasnije od toga da nekome čestitamo pijenje alkohola, ili činjenje bluda. Onaj ko nekome čestita griješenje, novotariju i nevjerstvo izlaže sebe Allahovoj srdžbi i kazni.”

Muhammed, s.a.v.s., je zabranio proslavljanje džahilijetskih praznika koje je zatekao u Medini, rekavši da ih je Allah zamijenio boljim danima, a to su dani Bajrama. Poslanik, s.a.v.s., nije, dakle, potvrdio te praznike, a da jeste, oni bi se i dalje proslavljali. Proslavljanje neislamskih praznika je svojevrsni vid oponašanja na koje je upozorio Muhammed, s.a.v.s., rekavši: ”Ko oponaša jedan narod on njemu i pripada.” (Buharija i Muslim)

Ako bi neko rekao da time ne želi oponašanje i poistovjećivanje, mi mu kažemo da je to opet haram, jer Poslanik, s.a.v.s., je zabranio klanjanje namaza u vrijeme izlaska i zalaska Sunca samo zbog toga što tada obožavaoci Sunca čine sedždu Suncu. A o suludom trošenju novca koji se izdvaja iz državnog budžeta da bi se nakitili i nakinđurili gradovi, zgrade i ulice, zbog čega niko neće odgovarati niti polagati račun, o orgijama, nemoralu, prostaklucima i ludovanju u noći kojoj su, sukladno svome ponašanju oni koji je slave i dali ime ”luda noć”, da i ne govorimo. Istinu je rekao Uzvišeni Allah: ”Nisu slijepe oči, već srca u grudima.”

Abdussamed Bušatlić, prof.

N-um.com