KOMANDANT HAMDIJA ABDIĆ OČITAO LEKCIJU MILANOVIĆU: Peti korpus je oslobodio dio Hrvatske, vi biste nas trebali odlikovati! (FOTO/VIDEO)

I ove godine se iz Hrvatske šire neistine da su HV i HVO oslobodili Bihać i spriječili genocid nad Bošnjacima u tom dijelu Bosne i Hercegovine. Povod ovaj put je odluka predsjednika RH Zorana Milanovića da odlikuje jedinice HVO-a za učešće u operaciji “Oluja”.

Kako iz Hrvatske često spominju “Oluju” u kontekstu “spašavanja” Krajine, a sada i cijele BiH, na ove neistine objavljujemo prošlogodišnji odgovor pukovnika Armije RBiH Hamdije Abdića Tigra, komandanta proslavljene 502. viteške brigade iz sastava Petog korpusa.

– Za početak, ako su oni sve oslobodili i spasili nas, zanima me samo ko nas je prije toga tri i po godine spašavao i čuvao?! I ko je čuvao Hrvatsku? Ustvari, mi smo njima sve to vrijeme čuvali ovaj prostor ovdje. Šta bi bilo da smo mi pali? Gdje bi Hrvatska bila danas? Bila bi na onoj liniji Karlovac-Karlobag-Virovitica dolje! Prvenstveno smo mi, Peti korpus, učestvovali u oslobađanju hrvatske teritorije. Mi smo ušli u hrvatsku teritoriju, oslobođali Plitvice, Rakovicu, Korenicu… Naravno, imaju onaj snimak rukovanja koji se uvijek vrti (rukovanje komandanta 5. korpusa, generala Atifa Dudakovića i hrvatskog generala Marijana Marekovića na mostu preko rijeke Korane, 6. augusta 1995. godine, op. a.). Ali nikad se ne govori, ne pokazuje se, a imamo i te snimke gdje smo mi iz Petog korpusa, u Rakovici, Korenici, Plitvica itd. Pa mi smo “navukli” na sebe sve što je bilo vojske u SAO Krajini (tzv. Srpska autonomna oblast Krajina). U ofanzivi jednoj koja je bila prije “Oluje” mi smo izdržali desetak dana žestokih borbi na granici sa Hrvatskom. Sve te ofanzive, i ta posljednja koja je išla na nas, kad je Specijalni korpus napao na nas i 30 tenkova…, što tad nisu krenuli sa “Olujom” kad su ovi krenuli na nas, nego su čekali da vide šta će biti. Kad smo mi zaustavili sve što je bilo u SAO Krajini što je krenulo na nas, tad je krenula “Oluja”. Na kraju krajeva mi smo već bili ušli u hrvatsku teritoriju, oslobodili dio te teritorije, čakali smo ih 24 sata, jer su i oni bili “zapeli”. Hoću reći, mi nismo pali ‘92, ‘93, ‘94, da padnemo ‘95 kad smo već bili dobro naoružani i već uvježbani vojnici koji su mogli sve izdržati. Mi smo izdržavali i po 10 dana na borbenim linijama da ne jedemo. Kakva ona i oni (Grabar-Kitarović i HV, op. a.) da su nas spasili! To je isto kao kad se krenulo na Sanski Most, kada smo mi došli i već zauzeli sve, tada su i oni krenuli dolje prema Jajcu – objašnjava Hamdija Abdić u razgovoru za Faktor.

Operacija Sana ‘95

“U Bihaću se praktično čuvao i Zagreb”, slaže se naš sagovornik sa tom konstatacijom. Zasluge za očuvanje naroda u Bosanskoj krajini, koja je bila opkoljena sa svih strana i napadnuta i od domaćih izdajnika, ima samo Peti korpus, dodaje.

– Pa nas je napadalo i sa hrvatske teritorije tri i po godine. Borili smo se sa tri neprijatelja i eto sad će nam neko pričati kako nismo mogli i ‘95, da bi tad bili gotovi. Kako da ne! Oni su se uvježbavali tri i po godine dok smo se mi borili i ratovali. Dozvolili su samo da poneki helikopter poleti iz Zagreba u svrhu pomoći, a i to su znali po godinu da ne dozvole kad su izbili sukobi dolje u Hercegovini između Armije RBiH i HVO-a. Po godinu dana onda ni ptica sa te strane nije dolazila u Bihać. Tako da ta njihova priča o oslobađanju Krajine i spašavanju Petog korpusa ne pije vode. To valjda zna svako živ. Samo oni ne žele to tako da sagledaju i znaju. Oni bi ustvari trebali odlikovati Peti korpus jer im je sačuvao ovamo taj dio Hrvatske. Lika njihova ne bi bila, i ovaj ovamo dio zaleđa, da nije bilo Petog korpusa. Na kraju krajeva postoje snimci i fotografije na kojima se i ja vidim kad ulazim u hrvatska mjesta, kad smo oslobađali. Ima negdje i fotografija i sa onim Tuđmanovim sinom (Miroslav Tuđman, op. a.). To su dokazi. Da nas nisu zaustavili, možda bih im ja i u Karlovac došao – kaže Abdić.

Grabovac, naselje u Republici Hrvatskoj, u sastavu Općine Rakovica, Karlovačka županija

U vezi s napisima u izraelskim medijima o izjavama Grabar-Kitarović o BiH te o tome kako iz Hrvatske sada za sve krive bh. zvaničnike zbog reakcija na brutalni napad na BiH, Abdić kaže:

– Sada ispade kao da su naši zvaničnici dali neke pogrešne izjave o Hrvatskoj. Oni sada smatraju kako se mi ne bi smjeli ni braniti. I ona kaže kako bi trebalo preispitati odnose između BiH i Hrvatske. Ma katastrofa! Takvi prijatelji nam ne trebaju – kaže Abdić.

Za kraj našeg razgovora dodaje: “Molim vas napišite da sam ja već sa 4. na 5. august 1995. godine bio duboko u Hrvatskoj, na njihovoj teritoriji. Vraga su oni nas spašavali”.

Operacija Oluja trajala je od 4. do 7. augusta 1995. godine.

U jednom od svojih intervjua 2000. godine za magazin “Dani” general Atif Dudaković je odgovarao na pitanje: Donedavno, hrvatska vlast je potpuno negirala učešće jedinica Petog korpusa u ovoj akciji. Sada se priča mijenja. Možete li se, kao najušpjesniji komandant Petog korpusa, prisjetiti detalja vezanih za “Oluju” i objasniti učesće jedinica kojima ste komandirali?

– Bio sam, naravno, upoznat da će operacija poćeti. No, mislim da se ipak treba prisjetiti uvjeta ili vojno-političke situacije pred samu “Oluju”. Područje koje su kontrolirali Srbi bilo je UNPA zona, Bihać je proglašen “zaštićenom” zonom. Operacijom “Bljesak” Hrvati su riješili Zapadnu Slavoniju i tada Srbi dovode generala Milišića, koji formira Korpus specijalnih snaga (KSS), i zajedno sa snagama Fikreta Abdića i Vojska RS pokušava kompenzovati izgubljenu teritoriju Zapadne Slavonije. Kulminacija borbi je bila 23. jula ‘95 u tzv. operaciji “Spržena zemlja”. Suština je: niti je Krajina bila UNPA zona, niti smo mi bili zaštićena zona. Na osnovu Splitskog sporazuma i vojno-političke situacije na terenu, Hrvati imaju alibi za “smirivanje” Srba. Po informaciji da je Hrvatska vojska krenula, ali i na osnovu praćenja radioveza, mi, tj. Peti korpus, krenuli smo u susret Hrvatskoj vojsci za nas najpovoljnijim pravcima, sa ciljem: prekinuti agoniju dvadesetodnevnog neprekidnog okruženja i zarobiti što više materijalno-tehničkih sredstava. Logično su to bila dva pravca – lički i banijski, sa skromnim snagama kojim smo raspolagali – rekao je.

Koje su brigade i na koji način bile angažirane u zoni odgovornosti Petog korpusa tokom akcije “Oluja” bilo je novo pitanje.

– Uvjetno su to zone Petog korpusa i Hrvatske vojske, ali tih dana na tom prostoru bilo je deset vojski ili oružanih formacija. Nabrojat ću ih: Hrvatska vojska, HVO, Armija BiH, NO Fikreta Abdića, VRS Krajina, VRS, MUP Hrvatske, BiH i Krajine i UNPROFOR, a tome možemo dodati paravojne formacije dobrovoljaca iz Srbije koje su bile pod komandom MUP-a Srbije ili VJ (Legenda, Stanišić itd.), te kada sagledamo situaciju po vremenu i mjestu angažovanja jedinica, možemo samo pretpostavljati što se zaista događalo. Ipak bih jedan primjer izdvojio, poruke radi: poslije susreta na Grabovcu mene i oficira Hrvatske vojske, jasno mi je rečeno da oni idu na svoju državnu granicu, te da se ja povučem – što je, razumljivo, i učinjeno, tako da 7. augusta 1995. više nije bilo jedinica Armije na prostoru Republike Hrvatske. Naravno, ne isključujem mogućnost pojedinaca ili grupa koji su možda u nekom dogovoru ostajali ili išli za Hrvatsku i treće zemlje. A treba istaći da se svi dobro sjećamo koliko i kako su Hrvatska vojska i MUP RH ostali, odnosno izašli iz Kulen-Vakufa i Martinbroda. Konkretno, u akciji “Oluja” djelovali su dijelovi sljedećih brigada i jedinica Petog korpusa: 501, 502, 505, 511. i 517. brdska brigada, bataljoni vojne policije i korpusna Izviđačka četa. Zanimljiv je primjer da je na Prijeboju kod Plitvičkih jezera nastradao naš kompletan pješadijski vod i odjeljenje vojne policije, uništen nam je jedan oklopni transporter, a neposredno iza toga zarobljeno je 105 srpskih vojnika, nad kojima, odgovorno tvrdim, nije izvršena odmazda. Zar i to nešto ne govori?…. – odgovorio je tada general Dudaković.

https://www.facebook.com/hamdija.abdic.12/videos/141277976459484/

(SAFF.BA)