RAHMET TI DUŠI, DOBRI DJEČAČE…

Moj brat, Muhammed Bosnić, rahimehullah jučer je preselio na bolji i vječni Svijet zajedno s mojim amidžom. Imam potrebu i želju da vam ovo napišem. Obojca su bili posebni.

Muhammed od malena je mnogo volio da provodi vrijeme s nama, da nas na neki način kopira, nezz nalazio je uzor u nama pogotovo mog brata Adila. Jako je inteligentno dijete, marljivo, to znaju svi nastavnici u školi. Poseban i još mnogo toga.

Zadnji put kad smo se vidjeli, pričali smo o njegovoj budućnosti i školovanju. Želio je da upiše medicinsku školu, pa nakon toga da ide na med. Fakultet. Sjecam se da smo se puno smijali, i sjecam se kad sam krenula da sam ga jako zagrlila.

A moj amidža pčelar, mnogo štošta nas je naučio o njegovom poslu. Posebno upečatljivo ostaje u sječanju, njegove šale, dobar pjevački glas a i način buđenja na sabah ili rano na posao “ čurkeee ustajte” uz dodatno šale.

Mnogo toga bi imala sad za napisat. Kruže sječanja u glavi, trenutci, emocije. Imala sam neki osjećaj danas. Prije nego sto sam saznala, napao mi je amidža. Poslala sam mu poruku. Nije odgovorio.

Želim da kažem, da svakom je težak rastanak s dragim ljudima znam to, sve znam, ONI SU BILI POSEBNI!

Grlite se što jače i duže, volite posebne ljude još više u svom životu, i ne zaboravite na Njega koji sudbinu određuje!

Allahu dragi, smiluj se mojim posebnim ružama a nama, porodici i prijateljima podari strpljenje i zadovoljstvo Tvojom odredbom!

Aiša Bosnić