Silajdžić: Državna imovina vrijedna 100 milijardi KM ključ je ekonomskog razvoja

Vrijednost državne imovine BiH koja bi se mogla staviti u funkciju ekonomskog oporavka i razvoja BiH, prema najkonzervativnijim procjenama iznosi 50 milijardi maraka, a njena ukupna vrijednost procjenjuje se i na iznos od 100 milijardi KM, kazao je bivši član Predsjedništva BiH Haris Silajdžić.

Ovu tvrdnju prezentovao je na tribini u organizaciji Vijeća kongresa bošnjačkih intelektualaca, koja je održana pod nazivom “Imovina države BiH – resurs za razvoj“. Osnovna tema o kojoj se govorilo na ovoj tribini bila je uspostava Fonda za ekonomski razvoj BiH koji bi trebao upravljati državnom imovinom.

Ilustrujući veličinu državne imovine Silajdžić je spomenuo jedan njen bitan dio, a to je zemljište. Prema njegovim riječima, 56 posto teritorije BiH je u državnom vlasništvu. Od te površine 70 posto se nalazi pod šumama, oko 20 posto su livade i obradivo zemljište, a ostatak otpada na ostale kategorije zemljišta.

Istaknuo je kako se, zbog priče o članstvu BiH u NATO-u, nažalost, priča o državnoj imovini svela na perspektivnu vojnu imovinu, koja predstavlja samo jedan mali dio ukupne državne imovine.

– Još u toku rata, 1994. godine, dotadašnja društvena imovina je pretvorena u državnu. Osim toga, u članu 1. Aneksa 4. Dejtonskog sporazuma (Ustav BiH op.a.) potvrđen je kontinuitet postojanja BiH, a time i vlasništvo nad državnom imovinom. Nažalost, od tada traje dokazivanje da je država vlasnik svoje imovine – kazao je Silajdžić.

Imovina u funkciji razvoja

Ono što je posebno naglasio je da ta imovina pripada svim stanovnicima BiH i ono što je, prema njegovom mišljenju, potrebno hitno uraditi je staviti tu imovinu u funkciju ekonomskog razvoja države. To se može ostvariti uspostavom fonda za ekonomski razvoj BiH koji bi upravljao državnom imovinom. Njegova osnovna zadaća bi bila da na jedan transparentan način upravlja državnom imovinom, kao najznačajnijim ekonomskim potencijalom BiH.

– Od toga bi koristi imali svi stanovnici BiH. Međutim, do sada se u više navrata pokazalo da ono što je dobro ne mora biti i poželjno sa političkog stanovišta. Jedan takav primjer su i energetski projekti, koji su u BiH trebali donijeti 3,5 milijardi maraka investicija, a koji su zaustavljeni iz politikantskih razloga – dodao je Silajdžić.

Ekonomista Mirsad Kikanović, koji je radio na izradi zakona o uspostavi fonda za ekonomski razvoj BiH, je naveo kako bi se vrlo brzo nakon osnivanja ovog fonda moglo reprodukovati 250 miliona maraka kredita. Osim toga, za razvoj industrije bi se moglo obezbijediti 100 miliona maraka, kao i pet milijardi maraka garancija za povlačenje sredstava po različitim osnovama, što bi predstavljalo značajan impuls u privrednom razvoju države.

Prema njegovim riječima, imovina kojom bi upravljao ovaj fond sastojala bi se od zemljišta u državnom vlasništvu, prirodnih bogatstava, potraživanja entiteta od bivše SFRJ, pasivnog podbilansa, imovine bivše JNA, objekata u diplomatsko konzularnoj mreži, finansijskih potraživanja BiH, kao i imovine koja se nalazi u drugim državama, poput objekata na Jadranskoj obali i slično.

– Osnovni principi funkcionisanja fonda za ekonomski razvoj BiH su da nema otuđenja državne imovine, kao i da sve ono što smo naslijedili treba da sačuvamo kako bi ostavili u naslijeđe onima koji dolaze poslije nas – kazao je Kikanović.

On ističe da osnovni modeli ekonomskog razvoja BiH, a to su model evropskih integracija, krediti i strane investicije već sada pokazuju svoje negativne strane.

Grčki put

Govoreći o modelu integracija za primjer je uzeo CEFTA sporazum o slobodnoj trgovini među zemljama regiona. Statistički podaci, prema njegovoj tvrdnji, neumoljivo pokazuju da je najznačajniji efekat ovog sporazuma to da je EU obezbijedila tržište za svoje proizvode. To je ilustrovao podatkom da je 2006. godine, kada je potpisan CEFTA sporazum, robna razmjena zemalja regiona sa EU iznosila 56 posto, a 2013. godine je narasla na 87 posto.

Što se tiče kredita, oni predstavljaju još jedan način da zemlje EU plasiraju svoje proizvode i usluge na naše tržište. Naime, uslovi za dobijanje tih kredita, tvrdi Kikanović, su postavljeni tako da BiH ima obavezu, prilikom realizacije projekata koji se finansiraju tim kreditima, da potrebne robe i usluge nabavlja iz država članica EU.

Iako svi govore o stranim investicijama kao načinu za ekonomski razvoj BiH, stanje je tako da one direktno utiču na urušavanje zdravstvenog, obrazovnog i penzionog sistema u zemlji. Kikanović tvrdi da jeftina radna snaga, što se ističe kao konkurentska prednost BiH, znači i male plate za radnike, a time i niske osnovice za izdvajanja u spomenuta tri sektora, od kojih obrazovanje i zdravstvo predstavljaju noseće stubove razvoja svake zemlje, pa i BiH.

– Prema piramidi duga, mi se krećemo istim onim putem kojim ide i Grčka. Formiranjem fonda za ekonomski razvoj BiH zaustavilo bi se dalje propadanje i stvorile bi se perspektive za razvoj zemlje – naglasio je Kikanović.

S ciljem uspostave spomenutog fonda, prije oko godinu i po dana, autori ovog zakona su predali nacrt zakona o korištenju i upravljanju državnom imovinom zastupnicima u državnom Palramentu Šemsudinu Mehmedoviću i Zaimu Backoviću, koji su bili njegovi formalni predlagači. Ovaj zakon je zvanično predao koordinator izrade nacrta Sead Avdić.

On je, govoreći na tribini, napomenuo da je ovim zakonom bilo predviđena uspostava registra državne imovine, kako bi na jednom mjestu bila evidentirana sva imovina u državnom vlasništvu, te fonda za ekonomski razvoj BiH, koji bi upravljao tom imovinom.

Međutim, zahvaljujući entitetskom glasanju u državnom Parlamentu, taj zakon je bio na putu da bude potpuno odbijen. Zahvaljujući prijedlogu nekih zastupnika, on je upućen na doradu u Vijeće ministara, kako bi se održao “u životu“. Od tada do danas nije ništa učinjeno kako bi se on ponovo pojavio u parlamentarnoj proceduri.

Prema Avdićevom mišljenju, u Vijeću ministara postoj snage koje žele “entitizirati” zakon, odnosno predati državnu imovinu u vlasništvo entiteta.

– To bi praktično bio put u odumiranje države. Naime, prema konvenciji iz Montevidea, iz 1938. godine, osnovne odrednice države su teritorija, stanovništvo, vlast na cijeloj teritoriji, kao i sposobnost održavanja međunarodnih odnosa. Predavanjem imovine u ruke entiteta, otvorio bi se put ka oduzimanju jedne bitne karakteristike države – napomenuo je Avdić.

Faktor.ba