BiH mora strahovati sve dok nije u NATO-u, Rusija preko RS može uraditi užasne stvari

Jedina garancija da na zapadnom Balkanu više ne bude ratova jeste da sve zemlje s tog područja, uključujući i BiH, pa i Srbiju, jednog dana postanu članice NATO saveza, rekao je u intervjuu za Vijesti.ba predsjednik Atlantskog saveza Crne Gore Savo Kentera.
Razgovarao: Delvin Kovač

Crna Gora zvanično je postala 29. članica NATO-a u junu 2017. i od tada su prošle dvije nepune godine. Možete li nam prenijeti dosadašnja iskustva Vaše zemlje u tom pogledu?

KENTERA: Nepune dvije godine isuviše je kratak period da bi građani Crne Gore zaista osjetili sve prave i istinske koristi od članstva jedne zemlje u NATO alijansi. To je ono što će se tek vidjeti u periodu pred nama, ja bih rekao u periodu od pet godina pa nadalje. Mi ne možemo očekivati da preko noći vidimo ne znam kakve rezultate. Ali ono što je više očigledno jeste da i za ove dvije godine možemo zaista biti ponosni na sve ono što se dešava u Crnoj Gori zahvaljujući članstvu u NATO-u. Ovdje, prije svega, mislim na jednu potpunu promjenu u strukturi investicija, koja je maltene došla preko noći, mada se i to pripremalo u smislu da ozbiljni investitori sa Zapada žele da investiraju svoj kapital da bi on bio i bezbjedan i stabilan na jedan duži vremenski period. Oni ne dolaze radi pranja novca, već da bi svoj kapital oplodili i, na kraju krajeva, imali neku korist na duži vremenski period. I u tom smislu članstvo u NATO-u je ključ za privlačenje direktnih stranih i, prije svega, održivih investicija. A to je ono što mi ovdje u Crnoj Gori već sada osjetimo.

Osjećamo napredak i u oblasti turizma. Vi znate da je Crna Gora u posljednje vrijeme itekako atraktivna turistička destinacija. Nažalost, donedavno smo bili preplavljeni uglavnom turistima iz Rusije, što je pogrešna strategija koju je vodila država Crna Gora, jer smo maltene sve naše turističke kapacitete uglavnom preusmjeravali ka ruskom tržištu. Zbog takve strategije smo u godinama iza nas izgubili one kvalitetne goste koje smo nekad imali, a to su gosti sa zapadnih tržišta. Sada se ta situacija mijenja, sada se zapadni gosti ponovo vraćaju u Crnu Goru. I ja zaista, kao neko ko dolazi iz Budve, metropole crnogorskog turizma, mogu s ponosom kazati da su, čini mi se, ponovo na vidiku ona vremena od prije 15-20 godina kada nam je turistička sezona trajala šest mjeseci, a gro naših turista dolazio iz zapadnih zemalja.

Dakle, to su ključne stvari koje se u ovom momentu već vide, a ono što nam tek predstoji i za šta tek možemo očekivati rezultate su neke korjenite reforme u oblasti vladavine prava, u oblasti borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala, u oblasti jačanja institucija sistema. To je ono što ne dolazi preko noći. Da bi se te reforme provele potrebno je vrijeme, ali i snažna politička volja.

Mnogi su mislili da će ulaskom Crne Gore u NATO kompletan proces stati i da se tada završava posao, a ustvari su svi uvidjeli da pravi posao tek počinje. A taj posao se upravo odnosi na ove stvari o kojima sam maloprije govorio, a to je ta korjenita, dubinska reforma institucija sistema, koja je zaista ključ za svaku zemlju, ne radi NATO-a, ne radi EU, nego radi same zemlje, kvaliteta života u toj zemlji, budućih generacija i radi svega onoga što je cilj svakog građanina.

Svim relevantnim bh. dužnosnicima apsolutno je jasno da članstvo u NATO-u sa sobom nosi brojne benefite, poput mira, sigurnosti, stabilnosti, ekonomskog prosperiteta… Međutim, u BiH i dalje nema konsenzusa po tom pitanju. Posmatrajući to iz ugla Crne Gore, šta sve BiH gubi nepridruživanjem NATO alijansi?

KENTERA: Iz mog prethodnog odgovora otprilike se može zaključiti šta gubi. Ali da bi do tog konsenzusa zaista i došlo u BiH, mora se desiti ono što se desilo ne samo u Crnoj Gori, nego i u svakoj zemlji koja je postala članica NATO-a – da državno rukovodstvo i državni vrh svoje lične interese stavi na drugo mjesto u odnosu na nacionalne, odnosno državne interese. U Crnoj Gori u jednom momentu shvaćeno je da državni interesi moraju predstavljati prioritet. I tek kada se to desilo, krenuli smo naprijed i postali članica NATO-a.

Sjeverna Makedonija na pragu je ulaska u NATO, pa će na zapadnom Balkanu samo BiH i Srbija ostati vojno neutralne države. Koliko je to za BiH pametno, naročito u ovako turbulentnim vremenima na geostrateškom planu?

KENTERA: Pa to nije pametno ni za jednu zemlju, pogotovo ne na jednom turbulentnom području kao što je zapadni Balkan. Mi smo ovdje osuđeni da ratujemo svakih 20, 30, 50 godina. Jedina garancija da do takvih dešavanja više ne dolazi u budućnosti jeste da sve zemlje zapadnog Balkana, uključujući i BiH, pa i Srbiju, jednog dana postanu članice NATO saveza. To je jedina garancija za bezbjednost, stabilnost i prosperitet zapadnog Balkana. Mi ne možemo govoriti o bezbjednosti i stabilnosti ovog regiona dok čitav region ne postane dio jednog kolektivnog sistema bezbjednosti, u ovom slučaju NATO alijanse.

Ako neko vidi alternativu, volio bih da čujem šta je to. Neki misle da je to savez s Rusijom. Mi smo ovdje imali velike opstrukcije da Crna Gora ne postane članica NATO saveza upravo od strane Rusije. Radili su užasne stvari da bi nas u tome spriječili. Ja sam siguran da će se takve stvari dešavati i u BiH. Vi imate ogroman utjecaj Rusije u BiH preko RS-a i Milorada Dodika. I dok god to ne neutrališete ne možete ni očekivati da BiH krene nekim pravim putem u tom smislu.

BiH je u decembru prošle godine od zvaničnog Brisela dobila zeleno svjetlo za aktivaciju MAP-a. Sljedeće što bi trebala da uradi na svom NATO putu je da podnese svoj prvi Godišnji nacionalni program (ANP). Možete li nam objasniti šta taj ANP konkretno podrazumijeva?

KENTERA: To znači da bi BiH ustvari dala prijedlog i postavila neki svoj plan na kojim će stvarima raditi u narednih godinu dana. Niko iz NATO-a neće doći da kaže – morate uraditi to i to po pitanju reformi vašeg sistema bezbjednosti, Oružanih snaga, pravosuđa itd., nego je država sama ta koja kroji taj godišnji plan i predstavlja ga NATO-u, i naravno ako ga je već sama sastavila, od nje se očekuje i da ga ispuni. Dakle, ključ je biti vrlo racionalan po pitanju planiranja, ne zalijetati se previše u smislu da se obećava nešto što nije realno ispuniti za tih godinu dana. Bolje se fokusirati na par stvari, ali tih par stvari zaista onda i odraditi onako kako treba. To je, dakle, kompletan set mjera koje podstiču državu da sutra funkcioniše bolje, da gradi institucije svog sistema na kvalitetniji način. Radi se, ustvari, o nečemu što je potrebno samoj državi, a ne nekome drugom.

Predsjedavajući Predsjedništva BiH Milorad Dodik nedavno je rekao da je spreman na saradnju s NATO-om, ali koja neće podrazumijevati aktiviranje MAP-a, već da BiH, po uzoru na Srbiju, pitanje saradnje s NATO-om reguliše isključivo u okviru Individualnog akcionog plana partnerstva (IPAP). No, to bi ipak bio korak unazad, jer je BiH u okviru IPAP-a saradnju s NATO-om započela još u januaru 2008. Kako to komentarišete?

KENTERA: Saradnja u okviru IPAP-a je presmiješna priča. Stoga, ona apsolutno onda ne treba ni da postoji. To je kao da vam neko kaže – želimo da sarađujemo a ustvari nema nikakvu namjeru za saradnjom. Stav Dodika po tom pitanju je, po meni, suvišno komentarisati. Da li je potrebno pitati zašto pred svake izbore gospodin Dodik ide u Rusiju na konsultacije s Putinom? Da li to možda ima neke veze sa svim ovim stvarima? Mislim da je više nego očigledno pod čijim je utjecajem i kakav će on stav uvijek imati po tom pitanju. I dok god vi imate jedan takav stav, ne možete ni očekivati bilo kakvu promjenu.

Suština priče za BiH je sljedeća: dok god ne bude sjedila za istim stolom sa 30 drugih članica NATO-a, stvari neće biti iste. Nije isto da li ste na meniju, ili da gledate u meni i s njega birate. To je ogromna razlika. Ogromna je razlika jeste li za stolom, i glasate, i pitate se, i donosite odluke zajedno sa 30 najmoćnijih i najrazvijenijih država svijeta, ili tih 30 država odlučuje sutra o vašoj sudbini, zbog čega morate strahovati.

E to je ono što građani BiH moraju da shvate. Svaki građanin mora da se batali prošlosti, da zanemari emocije, da ih makar na momenat ostavi po strani kada govorimo o racionalnom donošenju odluka i da se okrenu budućnosti. Nije ni nama u Crnoj Gori bilo lako po tom pitanju. Mi smo isto tako ovdje bili bombarovani od strane tog NATO saveza, ali u jednom momentu su se emocije morale ostaviti po strani. Morali smo gledati u budućnost i kako da se te stvari iz prošlosti više nikad ne ponove. Zato smo donijeli jednu trezvenu odluku čiji će značaj tek shvatiti naše buduće generacije.

(Vijesti.ba)