Nafaka traži čovjeka više nego što ga traži smrt

Allahovo lijepo ime Er-Rezzak – Onaj Koji obilnu opskrbu daje, spomenuto je u Ku'ranu samo jedanput: ”Opskrbu daje jedino Allah, Moćni i Jaki!” (Ez-Zarijat, 58.)

Dok je sintagma: Hajrur-Razikin – Najbolji Opskrbitelj, spomenuta na pet mjesta u Kur'anu, a riječ rizk – opskrba, spomenuta je na više od sto mjesta u Kur'anu.

U svom djelu El-Mufredat, Ragib el-Isfahani veli: ”Er-Razik se kaže za Onoga ko stvara opskrbu, ko je daje i ko je uzrok opskrbe, a to je Allah. Taj izraz se koristi i za ljude koji su na neki način uzrok da se dođe do ospkrbe, ali Er-Rezzak se ne može reći ni za koga osim za Allaha.” (Ragib el-Isfahani, El-Mufredat, 194. str.) Kod imena Er-Rezzak – upotrijebljena je hiperbola, pojačano značenje ove riječi u odnosu na riječ Er-Razik, a to znači da Allah daje opskrbu nakon opskrbe, tj. obilno, u izobilju opskrbljuje.

Vrste opskrbe

Postoje dvije vrste rizka ili opskrbe: opća i posebna opskrba.

– Opći rizk odnosi se na materijalnu, dunjalučku opskrbu i ona obuhvata sva stvorenja. Allah je svim stvorenjima, ljudima, džinima i životinjama, olakšao i omogućio da dođu do opskrbe, i ona obuhvata i dobre i loše ljude, vjernike, licemjere i nevjernike. Ova vrsta opskrbe je opća i u pogledu načina sticanja, odnosno halala i harama, pa se i za halal opskrbu kaže da je rizk, kao i za haram opskrbu zbog koje čovjek zaslužuje kaznu.

– Posebna vrsta opskrbe je opskrba srca riznicama imana i bogatstvom pokornosti Allahu, te fizičke i srčane (duhovne) pokornosti za kojima srce ima nasušnu potrebu. Pod opskrbom srca misli se na istinsko znanje, spoznaju, iman, uputu, ubjeđenje, užitak u ibadetu, smirenost zbog upute i sl.

Ovu vrste opskrbe ne ostvaruju i ne dobijaju osim istinski vjernici i dobročinitelji, makar bili najsiromašniji u pogledu materijalne opskrbe. I kada vjernik i vjernica traže od Allaha obje vrste nafake i opksrbe, moraju biti potpuno prisutni srcem u svojim dovama, jer se Allahov Poslanik, s.a.v.s., utjecao Allahu od nevjerstva (kufr), ali i od siromaštva (fakr). Kufr ili nevjerstvo upropaštavaju ahiretski rizk i opskrbu, a siromaštvo upropaštava dunjalučki rizki opskrbu.

Zašto je Allah Sebe nazvao ”Hajrur-Razikin”-”Najbolji Opskrbitelj”?

– Zato što je On najbolji od onih koji opskrbljuju i daju;

– Zato što On opskrbljuje i one koji vjeruju i one koji ne vjeruju, opskrbljuje i one koji Mu ponizno i skrušeno dove upućuju i od Njega traže i one koji to nikad ne čine;

– Zato što Allah opskrbljuje iz riznica koje ne mogu nestati niti se, i pored obilatog davanja, može umanjiti nešto od njih;

– Zato što je Allah jedini Koji daje opskrbu iz ničega, a što se tiče stvorenja, odnosno ljudi, oni mogu biti posrednici u davanju već postojećeg rizka i opskrbe i njima se pripisuje ime opskrbitelj samo u prenesenom značenju;

– Zato što Allah daje opskrbu koja se ne može mjeriti, kao što se Njegove blagodati ne mogu izbrojati;

– Zato što Allah zna šta čovjeku koristi od rizka, a šta će ga pokvariti, pa mu daje sukladno tome;

– Zato što Allah, i kada se rasrdi zbog ljudskih grijeha i nepokornosti, ne prekida i ne uskraćuje opskrbu, a ljudi kad se rasrde na nekoga odmah mu uskraćuju ono što su mu prije davali.

– Zato što Allahova opskrba nikada ne kasni, ona dolazi onda kada je potrebna.

Jedan od ajeta u kojem se spominje sintagma: Hajrur-Razikin – Najbolji Opskrbitelj, jeste i ajet iz sure El-Hadždž, u kojem dolazi: ”Allah će zaista lijepo nagraditi one koji su svoj rodni kraj napustili da bi se na Allahovu putu borili, pa zatim poginuli ili umrli – jer Allah najbolje nagrađuje.” (El-Hadždž, 58.)

Ovim ajetom Allah ulijeva smirenost u srca muhadžira na Allahovom putu, da se njihova opskrba zbog hidžre neće nimalo umanjiti, jer je Allah ”Hajrur-Razikin”, tj. Allah opskrbljuje na ovome svijetu i najveće nevjernike i oni neće umrijeti dok god im ne nestane nafake, pa kako da ne opskrbi one koji u ime Njega hidžru čine i koji se u ime Njega žrtvuju.

Prenosi se da su neki ashabi govorili: ”Kako da idemo u tuđu zemlju u kojoj nemamo ništa, nemamo osnovnih sredstava za život?”, pa je Allah objavio ajet: ”A koliko ima životinja koje ne sakupljaju hranu sebi, Allah ih hrani, a i vas! On sve čuje i sve zna.” (El-Ankebut, 60.)

Dakle, to je bio smiraj za duše i srca onih koji su učinili hidžru i kojima se prekinula veza sa rodnim krajem, imetkom i svim onim što su imali. Allah ih podučava da Onaj Koji opskrbljuje životinje i ptice, koje se ne znaju snalaziti kao ljudi, opskrbljuje i ljude, pa makar im se u određenom trenutku činilo da su putevi opskrbe prekinuti.

Ova sintagma spominje se i u ajetu: ”Reci: ‘Gospodar moj daje obilnu opskrbu onome kome hoće od robova Svojih, a kome hoće uskraćuje; što god vi udijelite, On će to nadoknaditi, On najbolje opskrbljuje.'” (Saba’, 39.)

Ovim ajetom Allah unosi smirenost i sigurnost u srca vjernika koji dijele na Allahovom putu, da se ne boje i ne strahuju da će im sadaka i dijeljenje na Allahovom putu umanjiti imetak. Komentirajući ovaj ajet, Ibn Kesir, rekao je: ”Nadoknađuje vam na dunjaluku boljim od onoga što ste udijelili, a na Ahiretu nagradom i sevabom.”

Nafaka je davno propisana i određena

Prenosi se od Abdullaha ibn Amra ibnul-Asa da je rekao: ”Čuo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kada je rekao: ‘Allah je propisao sudbine stvorenjima, 50.000 godina prje nego je stvorio nebesa i Zemlju.”’ (Muslim)

A u hadisu koji prenosi Ebu Derda, r.a., dolazi: ”Zaista opskrba ili nafaka više traži čovjeka nego što ga traži edžel.” (Taberani, Sahihul-džami’, 1630.)

Kao da se želi reći: ”Da li ste nekada vidjeli nekoga, ili da li znate za nekoga ko je pobjegao od smrti? Također, nema toga ko može pobjeći od svoje nafake i od opskrbe koja mu je određena. Čovjek traga za svojom nafakom, a i ona njega traži, i neće se sresti nikada ako to Allah nije odredio.”

Međutim, problem je u tome što ljudi općenito požuruju nafaku, a Allah je objavio Svome Poslaniku, s.a.v.s.: ”Nemojte biti nestrpljivi u čekanju nafake, jer nijedan čovjek neće umrijeti dok ga ne stigne i posljednji dio opksrbe koja mu je određena. Bojte se Allaha i uljepšajte vaše traženje.” (Hakim i Bejheki, Sahihul-džami’, 7323.)

Spominje se da je nekom čovjeku umro brat iza kojeg je ostalo petero djece (jetima). Brat mu je plakao jer su djeca ostala bez onoga ko će im donositi i zarađivati hranu, pa je sreo svoga šejha i on ga je upitao: ”Zašto plačeš?” Odgovorio mu je da mu je umro brat i ostavio petero jetima. Šejh je upitao: ”Je li im išta ostavio od imetka?” Odgovorio je: ”Jeste za ovu godinu, a kako će nakon toga?” Šejh mu je rekao: ”Dobro, kad prođe godina i ostanu bez nafake, onda plači, a nemoj sad.” Prenosi se da je taj čovjek umro tri mjeseca prije nego je prošla godina.

Požurivanje opskrbe je glavni razlog koji ljude tjera da posežu za haram imetkom, te se olahko upuštaju u haram poslove kao što su mito i korupcija, uzimanje kamate i jedenje imetka na nedozvoljen način, iako je svakome od nas nafaka određena i niko neće umrijeti dok mu ne istekne nafaka. Međutim, kao da nismo ubijeđeni i kao da ne vjerujemo Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., pa upadamo u haram misleći da nema izlaza i druge mogućnosti osim u haram imetku.

Uzvišeni Allah objavio je u Kur'anu: ”A na nebu je opskrba vaša i ono što vam se obećava. I, tako mi Gospodara neba i Zemlje, to je istina, kao što je istina da govorite!”(Ez-Zarijat, 21.-22.)

Ovaj ajet upućuje na dva veličanstvena značenja: prvo, čovječe, tvoja opskrba je na nebesima pa nemoj sebe ponižavati pred onima na Zemlji. I drugo, ono što je kod Allaha, ne postiže se i ne traži osim pokornošću Njemu.

Imam Kušejri je vrlo nadahnuto prokomentirao ovaj ajet, rekavši: ”Na nebesima je vaša opskrba, prema nebesima se dižu vaša djela, pa ako želiš da bude spuštena tvoja opskrba, onda prema nebu uputi svoje dobro djelo. Zato je rečeno: ‘Namazom se kuca na vrata opskrbe.’ Uzvišeni Allah objavio je u Kur'anu: ”Naredi čeljadi svojoj da namaz obavljaju i istraj u tome! Mi ne tražimo od tebe da se sâm hraniš, Mi ćemo te hraniti!” (Ta-ha, 132.) (El-Kušejri, Letâiful-išarât, III/465.)

Mudri ljudi i učenjaci su kazali: ”Kao što svaki čovjek govori svojim jezikom i ne može govoriti tuđim jezikom, tako isto svaki čovjek jede samo svoju nafaku i nemoguće je da jede tuđu nafaku.” (Tefsirul-Kurtubi, 17/42.)

Islamski historičari spomenuli su slučaj imama Affana ibn Muslima es-Saffara, jednog od šejhova imama Ahmeda, kojeg su tjerali da prizna da je Kur'an stvoren, pa je on odbio. Onda mu je rečeno: ”Uskratit ćemo ti tvoju plaću”, a svaki mjesec je dobijao 1.000 dirhema, a on im je citirao ajet: ”A na nebu je opskrba vaša i ono što vam se obećava.”

Kada se vratio kući kritikovali su ga njegovi ukućani zbog toga što je porodicu ostavio bez opskrbe, a u njegovoj kući je bilo oko četrdesetero čeljadi ukupno, i u tom trenutku dok su ga oni kritikovali, neko je pokucao na vrata. Kada su otvorili, u kuću je ušao trgovac (bakal) koji je u ruci držao kesu sa 1.000 dirhema. On je šejhu rekao: ”Ebu Osmane, Allah te učvrstio i učinio postojanim, ovo je hiljadu dirhema koje ćeš dobijati od mene svaki mjesec.” (Tarihu Bagdad, 14/201.)

Spominje se da je Hišam ibn Abdul-Melik ušao u harem Ka'be i ugledao je Salima ibn Abdullaha ibn Omera ibn Hattaba, pa mu je rekao: ”Salime, traži od mene šta želiš.” Salim je reka: ”Stidim se Allaha da u Njegovoj kući tražim od nekoga drugoga mimo Njega.” Kada je izašao iz harema Ka'be, halifa mu je rekao: ”Traži sad kad smo izašli iz harema.” Salim je upitao: ”Je li misliš na dunjalučku ili ahiretsku potrebu?” Halifa je odgovorio: ”Na dunjalučku potrebu.” Salim je rekao: ”Tako mi Allaha, ja nisam tražio dunjaluk od Onoga Koji ga posjeduje, pa kako da ga tražim od onoga koji ga ne posjeduje.” (El-Dinveri, El-Mudžalesetu ve dževahirul-‘ilmi)

Iskreni vjernik se ne boji za nafaku

Plod istinske spoznaje Allahovog lijepog imena Er-Rezzak je istinska ljubav i tevekkul u pogledu opskrbe.

Muhamed Kutb je rekao: ”Uzvišeni je objavio: ”Opskrbu daje jedino Allah, Moćni i Jaki!”(Ez-Zarijat, 58.) Kada bi upitao bilo kojeg čovjeka muslimana kojeg sretneš: ‘Ko ti daje opksrbu?’, rekao bi ti: ‘Allah!’ Ali, pogledaj kada mu nafaka i opskrba postanu oskudni, kako govori: ‘Taj i taj želi da mi prekine opskrbu!’ Na šta upućuju ove riječi? One nam govore da je to samo trenutačno njegovo mišljenje koje je postojano samo u vrijeme izobilja i sigurnosti, jer se on pokoleba i prepadne čim bude izložen iskušenju i teškoj situaciji u pogledu nafake. Tvrdnja da Allah jedini daje opskrbu neće koristiti osim onome kod koga se ona učvrstila do stepena istinskog ubjeđenja (jekina) da je Allah Er-Rezzak, da je On svemoćan, da On oživljava i usmrćuje, da On daje i uskraćuje i da je u Njegovoj ruci sve.” (Vaki'una el-mu'âsir, str. 486.)

Vjernik se ne boji za svoju nafaku, jer strahovanje za nafaku je svojstvo munafika, na šta aludira ajet: ”Oni govore: ‘Ne udjeljujte ništa onima koji su uz Allahova Poslanika, da bi ga napustili!’ A blaga nebesa i Zemlje su Allahova, ali licemjeri neće da shvate.” (El-Munafikun, 7.)

Seid Kutb je govorio da su ove riječi munafika dokaz iskvarene ljudske prirode i da su nevjernici i munafici u svim generacijama ostavljali u nasljeđe ovu metodu kako bi se borili protiv islama, protiv ispravne akide, jer oni, zbog ograničenosti njihovih umova, misle da je zalogaj hljeba sav život, zato što oni tako vide, pa misle da se tako i vjernici osjećaju, i onda se bore protiv vjernika i na takav način da im pokušavaju uskratiti opskrbu.

Zar Kurejšije nisu primijenili ovu metodu sa Benu Hašim, osudili ih na izolaciju i udarili im embargo, samo kako bi odustali od pomaganja Allahovom Poslaniku, s.a.v.s. I to je metoda i strategija i danas u borbi protiv islama i muslimana.

Međutim, kad su Kurejšije došle da se žale Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., na glad i nestašicu koja je bila pogodila Mekku, a Sumame ibn Usal im, nakon što je primio islam, prestao izvoziti pšenicu iz Jemame, Allahov Poslanik, s.a.v.s., naredio je Sumami da im odveze pšenicu i da ne prekida trgovinu sa njima iako su ratovali protiv muslimana.

Allahov Poslanik, s.a.v.s., želio je time skrenuti pažnju da Allahu pripadaju riznice nebesa i Zemlje i da se iz tih riznica hrane i oni koji pokušavaju drugima uskratiti hranu, te da su pravi maloumnici oni koji pokušavaju drugim ljudima uskratiti njihovu opskrbu.

Srca se najlakše smekšaju jedenjem halal imetka

Onaj ko je siguran da Allah daje opskrbu, neće pružati ruku prema haramu, i onaj ko se susteže od harama, Allah će mu sigurno otvoriti puteve halala. U tom smislu su i riječi Abdullaha ibn Abbasa: ”Nema ni jednog vjernika ni nevjenika a da mu Allah nije propisao opskrbu u halalu, pa ako se strpi dok dođe ta opskrba, Allah će mu i dati halal opskrbu, a ako bude očajavao, pa posegne za haramom, Allah će mu umanjiti halal opskrbu.” (Hilyetul-evlija, I/326.)

Strpljivost je vrhunac hrabrosti i snage imana u vremenu kada se proširi haram imetak i uđe u svaku kuću, kao što je rekao Allahov Poslanik, s.a.v.s.: ”Doći će vrijeme kada ljudi neće obraćati pažnju hoće li uzeti halal ili haram imetak.” (Buharija i Ahmed, Sahihul-džami’, br. 5344.) Sufjan es-Sevri je govorio: ”Preporučujem vam djela istinskih junaka: zarađivanje halal imetka i dijeljenje potrebnima.” (Ibn Ebi Hatim er-Razi, El-Džerhu vet-t'adilu, I/85.)

Upitan je imam Ahmed ibn Hanbel: ”Čime se smekšaju srca?” Odgovorio je: ”Sinko, srca se najlakše smekšaju jedenjem halal imetka.” (Hilyetul-evlija, IX/182.)

Ključevi riznica opskrbe

Najbolji ključ kojim se otključavaju riznice opskrbe je bogobojaznost (takvaluk). Uzvišeni Allah, objavio je u Kur'anu: ”A onome koji se Allaha boji, On će izlaz naći i opskrbit će ga odakle se i ne nada.” (Et-Talak, 2.-3.) Takvaluk je ključ sreće, pa i one iznenadne, i što je čovjek bogobojazniji dolazi mu čišća i bolja opskrba odakle se i ne nada, a rečeno je da je najslađa iznenadna halal opskrba.

Odgovarajući na pitanje: ”Mi često vidimo takve prizore gdje je upravo bogobojaznima uskraćena nafaka, a onima koji nisu bogobojazni, njima nije uskraćena, imaju je u obilju, kako to objasniti?”, Ibn Tejmijje je rekao: ”Ajet zahtijeva da bogobojazan čovjek bude opskrbljen odakle se i ne nada, ali to nije dokaz da oni koji nisu bogobojazni neće biti opskrbljeni, jer sva stvorenja imaju svoju nafaku, kao što dolazi u ajetu: ”Na Zemlji nema nijednog živog bića, a da ga Allah ne hrani.” (Hud, 6.), tako da i ono što čovjek uzme od harama ulazi u značenje rizka i opskrbe, jer nevjernici nekada budu opskrbljeni lijepom opskrbom i preko haram uzroka, a nekada ne budu opskrbljeni osim uz veliki napor. A bogobojazne Allah opskrbi odakle se i ne nadaju i njihova opskrba nije stečena preko haram uzroka i nije uprljana haramom. Bogobojaznom nije uskraćeno ono što mu je potrebno od nafake, već on nekada bude sačuvan od dunjalučkih otpadaka iz milosti i dobročinstva prema njemu.” (Medžmu'ul-fetava, 16/53.)

Dijeljenje sadake povećava imetak

Jedan od ključeva nafake je i udjeljivanje sadake. Kad god se iz imetka uzme na ime sadake, imetak se poveća. Dža'fer ibn Muhamed je govorio: ”Ja nekada ostanem bez imetka, pa onda sklopim trgovinu sa Allahom tako što podijelim sadaku te brzo zaradim i ostvarim dobit.” (Ibn Abdul-Berr el-Kurtubi, Behdžetul-medžalis ve unsul-mudžalis, I/25.) Nije poenta u obilnoj nafaki, već u bereketu. Grijesi predstavljaju široka vrata umanjivanja nafake ili nestanka bereketa. Sevban, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Zaista se čovjeku uskraćuje opskrba zbog grijeha koji je počinio.”

Islamski učenjaci su kazali: ”Kao što Allah nema sudruga u stvaranju, tako isto nema sudruga u opskrbi, kao što nema drugog boga osim Allaha, tako isto nema drugog opskrbitelja, osim Allaha.” Stoga, ne strahuj za nafaku i budi zadovoljan sa nafakom koju ti daje Er-Rezzak. A ako budeš zadovoljan sa propisanom nafakom bit ćeš najbogatiji čovjek.

Molimo Allaha da nas opskrbi istinskom spoznajom, istinskim imanom i jekinom. Molimo Allaha da nas opskrbi halalom zbog kojeg nas neće kazniti, i da nas opskrbi zadovoljstvom sa onim što nam je propisao i dao. Molimo Allaha da nas opskrbi dobrom većim nego što tražimo u dovama, i da otkloni od nas svako zlo koje se tiče naše našeg dunjaluka i našeg Ahireta, piše akos.ba.

cazin.net