“Zaključak je jeziv”: Zašto nikada neće biti otkriveni naručioci Krunićevog ubistva?

Činjenica je da za crni ambijent ogromnu odgovornost snosi i pravosuđe, posebno tužilaštva, koja mnogo češće idu u korist optuženim nego njihovim žrtvama

Malo je realno da će ikada biti otkriveni naručioci ubistva Slaviše Krunića. Zajedno sa njim ubijen je i njegov pratilac Žarko Pavlović, dok je vozač Goran Ilić teško ranjen.
Razloga za skepsu po ovom pitanju je mnogo, a ključni je da bi naručioce ubistva i sve one koji su na bilo koji način učestvovali u njegovoj pripremi i izvršenju, trebalo da otkriju isti oni što su učinili sve da spriječe raskrinkavanje ubica Davida Dragičevića, mladića ubijenog u martu prošle godine, piše Slobodan Vasković na svom blogu.

Oni koji bi sada trebali da otkriju naručioce ubistva Slaviše Krunića, ne samo da su spriječili otkrivanje ubica i naručioca ubistva Davida Dragičevića, već su izvan zakona stavili sve koji se zalažu da se otkrije Istina o počiniocima gnusnog čina i da se pravedno kazne.

Mnoge od njih su progonili, premlatili, izgnali iz BiH/RS.

Između ta dva neriješena ubistva, bilo ih je još – u Liskovcu kod Gradiške je likvidiran Senad Kobilić (23.07.2018.); U Banjaluci je likvidiran Damir Ostojić Šijan, a njegova supruga teško ranjena (05.09.2018.); U Istočnom Sarajevu je ubijen Miloš Ostojić, (01.01.2019.), dok je u istom gradu ubijen i Siniša Miličević Tigar, 31.05.2018. godine.

Nijedno od tih ubistava nije riješeno.
“Statistike” broja ubistava/procenta njihovog rješavanja u zemljama regiona, na šta se često pozivaju najviši zvaničnici MUP RS, kako bi opravdali sopstvene neuspjehe, tek su trivijalni dnevnopolitički trik, koji njihovu nesposobnost ne može sakriti. Dapače.
Činjenica je, potpuno poražavajuća za režim, da se u samo trinaest mjeseci na potezu Banjaluka – Gradiška desilo toliko mnogo ubistava, od kojih je orgoman procenat neriješenih, a ovoj precrnoj listi treba dodati i ime Željka Kovačevića, koji je ubijen prilikom napada na Krunića.

Kovačevića MUP RS sumnjiči da je učestvovao u napadu i likvidaciji Krunića i Pavlovića i ranjavanju Gorana Ilića.

Uz njega osumnjičeni su i Benedi Đukanović, koji je u bjekstvu i ne zna se (do ovog trenutka) gdje se on nalazi, niti je probađen njegov automobil.
Treći osumnjičeni je Emilio Baldo, koji je u jednomjesečnom pritvoru, ali je još uvijek nerazjašnjeno da li je on ubicama dojavio kada je Krunić krenuo ka svojoj kući (Glamočani, opština Laktaši) ili je bio jedan od pucača.
Baldo, u izjavi datoj u Republičkom javnom tužilaštvu, tvrdi da je nevin, dok Dragan Lukač tvrdi da MUP RS ima neoborive dokaze o njegovoj umiješanosti u ubistvo Krunića.

Sve navedeno su činjenice, a što se tiče Kovačevića, on je iskrvavio od ustrelne rane!
Treba naglasiti da su ubice imali zadatak da ubiju sve u Krunićevom automobilu, jer su koristili pancirnu municiju i vozilu prišli na način da oni u njemu, prema tvrdnjama iskusnih istražilaca, nisu imali ni minimum šansi da prežive.

Pravo je čudo da je Goran Ilić ostao živ, iako je pogođen sa pet hitaca.
Na ovom mjestu bitno je naglasiti sledeće: ubice su, očito, mislili da su završili posao i likvidirali sve u automobilu; Krenuli su da se udaljavaju od mjesta zločina, a onda je zapucano “na dvije Siluete”.
Na taj način je, kako se tvrdi, pogođen Kovačević, koji je iskrvario.
Ko je bio sa njim u ovom trenutku ne može se sa sigurnošću tvrditi – da li je to bio Baldo, Đukanović ili, možda, neko četvrti – to je nepoznato, ali se tvrdi da su Krunića i pratnju napala dva “pucača”.
Kada se sve što se dosad saznalo o višestrukom ubistvu sagleda, priličan je broj kontradiktornih činjenica: Preciznost ubica, mjesto na kojem su dočekali Krunića i pratnju, način na koji su napali na automobil i osobe u njemu, ukazuje da se radi o profesionalnim ubicama, dok, sa druge strane, informacije da su u napad išli svojim ličnim automobilima, kao i da su se o napadu dogovarali na području na kojem će ga izvršiti (u tamošnjim kafeima) ne ide u prilog tome.

Uz sve navedeno, potpuno su nejasni neki postupci onih što vode istragu; Balda su uhapsili u kući njegove supruge oko tri časa ujutro, 23.04., da bi ga tokom tog dana doveli na mjesto zločina i slikali!!!

Čemu ta predstava, niko od iskusnih policajaca sa kojima sam razgovarao ne može da objasni.

Uz to, pripadnici MUP RS bili su tog 23.04. i narednih dana poprilično servilni prema svim novinarima (što je zaista zapanjujuće), pa su sami nudili fotografisanje “automobila koji je učestvovao u napadu”, (“Opel corsa” koja pripada Kovačeviću), ali i dosjee nekih lica koja su se “dovodila u vezu” sa likvidacijom!!!
Da li je ta iznenadna “proaktivnost” policije, u istrazi koja bi trebalo da je tajna, jer se tragalo za drugim saučesnicima, samo posledica brojnih nezakonitih postupaka pojedinih pripadnika i dijela vrha MUP RS u slučaju ubistva Davida Dragičevića, koje su željeli da “pokriju” sasvim “novim pristupom” ili je imala i neke druge ciljeve, ostaće u mutnoj sferi nagađanja.
Činjenica je da režim ne može pobjeći od odgovornosti za ambijent u kojem je previše ubistava, nekažnjenih ubica i naručilaca ubistava; nekažnjenih sadista, siledžija, silovatelja… Činjenica je da režim ne može sebe opravdati ni na koji način, jer oni su, u slučaju ubistva Davida Dragičevića, stavili naručioce i egzekutore iznad Zakona i na taj način, do kraja, otvorili vrata pakla.
Činjenica je da za crni ambijent ogromnu odgovornost snosi i pravosuđe, posebno tužilaštva, koja mnogo češće idu u korist optuženim nego njihovim žrtvama. Toliko često da je njihovo drugačije djelovanje postalo presedan.
Činjenica je da isti ti ne mogu promijeniti trenutno stanje otrovne tame, koja dominira, što implicira da bi moglo biti još gore nego što je sada.
Zaključak je jeziv, ali drugi se, nažalost, ne nazire.

Fokus.ba