POŠTOVALI GA I NEPRIJATELJI: EPSKO HEROJSTVO IZETA NANIĆA (VIDEO)

Izet Nanić rođen je 4. oktobra 1965. u Bužimu. Do 1992. radio je kao aktivno vojno lice u JNA, a početkom agresije na BiH postaje komandant jedne od najuspješnijih brigada Armije BiH – bužimske 505. viteške brigade. Mnogi kažu da je upravo priča o Bužimu, Naniću i 505. viteškoj brigadi, ali i priča o Krajini u cjelini i Petom korpusu Armije RBiH, zapravo priča o bosanskim pobjedama.

Krajiško srce
Za svoje ratne zasluge legendarni komandant, koji je život izgubio 5. augusta 1995, odlikovan je Zlatnim ljiljanom 1994. godine, a posthumno i Ordenom heroja oslobodilačkog rata. Krajišnici su njemu i njegovom poginulom bratu Nevzetu podigli spomenik u njihovoj rodnoj Nanića dolini pokraj Bužima.
Avdo Huseinović, autor brojnih dokumentarnih filmova koji govore o ratnim herojima, u razgovoru za Oslobođenje kaže da se radilo o posebnoj historijskoj figuri kojom je naš narod počašćen na kraju 20. stoljeća.
– “Da je uistinu jedna stvarna ličnost koja se u potpunosti uklapa u one stare epske priče, potvrđuje i poštovanje njegovih neprijatelja. Na više mjesta sam čuo iz usta njegovih ratnih protivnika da sa najvećim poštovanjem govore o Naniću. Da ga i mrtvog respektuju. Malo je takvih slučajeva bivalo u historiji ovih naših prostora”, kaže Huseinović, koji smatra da je prevažna uloga muzeja devet heroja, koji će krajem aprila biti otvoren u prostorijama Memorijalnog centra Kovači, ali i drugih muzeja koji će čuvati sjećanje na period herojske odbrane Bosne i Hercegovine.
– “Samo tu, u današnjem vremenu negiranja, falsifikovanja historijskih činjenica, generacije će moći spoznati neke neosporne činjenice, među kojima i to da se hiljade bosanskih ratnika mjesecima goloruko odupiralo neprijatelju u nadi da će uspjeti zarobiti nešto od lahkog naoružanja, da su tenkovi zaustavljani sa flašama benzina i balvanima… Koliko je samo vodovodnih cijevi prepravljeno u jednocjevke i dvojcjevke puške, koje su nerijetko eksplodirale u vlastiti rukama? Kako su u početku spravljane ručne bombe, jer drugih nije bilo…”, govori Huseinović.
Oslobađanje zemlje
Kaže da je teško objašnjiv fenomen izdržljivosti bosanskog ratnika.
– “Jer kako objasniti činjenicu da tokom krajem 1993. godine, bosanska vojska – gladna, nenaoružana i bosa – u isto vrijeme ratuje protiv šest različitih, naoružanijih i logistički opremljenijih vojski, Vojske Republike Srpske, Vojske Jugoslavije, Vojske Srpske Krajine, HVO-a, Hrvatske vojske i Abdićeve vojske “Zapadna Bosna”, i da nedugo nakon toga krene u ofanzivna djejstva oslobađanja zemlje”, pita Huseinović.

(usnnovosti.ba)