Lupao na vrata, stalno gledao u sat… Šabanov kum otkrio jeziva posljednja 3 sata o Šabanovom životu: Sve je bilo čudno, još od nastupa! Kao da je žurio u smrt! A ovo mu je jako smetalo!

Kum pokojnog Šabana Šaulića Slobodan Stojadinović u ispovijesti otkriva da se pjevač čudno ponašao prije tragedije i da je, kao nikada do tada, žurio da se vrati u Beograd.

Šabanov kum, koji je u trenutku stravične nesreće bio u “seatu” iza Šaulića, sada je u bolnici u Njemačkoj, odakle nam je ispričao šta se dogodilo kobnog jutra.

– Sve je nekako bilo čudno, još od nastupa koji je imao te noći. Šaban je stalno gledao na sat. To je uradio čim je kročio na binu, a zatim još pet-šest puta tokom koncerta. Kao da je negdje žurio, kao da ga je neka nesreća vukla, kao da je žurio u smrt – prisjeća se plačnim glasom pjevačev kum.

Stojadinović ističe da je pjevač bio nervozan i zahtijevao da što prije krenu u Beograd.

– Dogovorili smo se da odspavamo sat vremena u hotelu, da navijemo sat u 6.15, spremimo se i krenemo na aerodrom. Kada mi je zvonio sat za buđenje, Šaban je već bio ispred mojih vrata i lupao. Pitao sam ga: “Šta ti je, zašto žuriš?! Dogovorili smo se sada da ustanemo.” A on mi je rekao: “Pa hajde, molim te, brzo! Zašto kasniš? Žurimo!” – priča Stojadinović drhtavim glasom i nastavlja:

– Nikada prije nije bio takav. Imali smo još tri sata do polijetanja aviona, a on se ponašao kao da kasnimo. Ubrzo smo ušli u auto i primijetio sam da je nervozan. Čak mi je zamjerio što ga nisam probudio tri minuta ranije. Nisam mogao da vjerujem šta mi priča, ali pustio sam ga, nisam htio da se prepirem.

Slobodan kaže da je Šaban primijetio da su na “seatu” loša svjetla. Mirsad Kerić, koji je upravljao automobilom, rekao mu je da će upaliti duga svjetla.

– Na putu su bili radovi, pa su automobili iz tri trake prelazili u jednu. Samo smo čuli “bam”! Drugo vozilo je naletjelo na nas otpozadi, a Mirsad je počeo da koči. Od siline udarca, gepek me je nabio skroz naprijed, kod Šabana, koji je sjedio na suvozačevom mjestu. Na Mirsada je pao sintisajzer, od kog je zadobio težak udarac u glavu. Ja sam nekoliko puta padao u nesvijest i budio se. Bilo je jezivo gledati kako doktori pokušavaju da ožive Mirsada. Šabana nigdje nisam vidio. Pitao sam gdje je, a ljekari hitne pomoći su mi rekli da ga voze u drugu bolnicu. Tada sam se opet onesvijestio – završava priču Stojadinović.

Šabanov kum nije životno ugrožen, ali napominje da ima brojne povrede:

– Ne mogu da se pomjerim iz kreveta, sve me boli. A kako i ne bi kada imam šest polomljenih rebara. Vratni pršljen mi je pukao i oštetio arteriju. Svi zubi su mi pukli, ali to je najmanji problem.

Šaban je često ponavljao da ne podnosi bahate vozače, a upravo ga je jedan takav odveo u smrt:

– Ubija me putovanje, imam rano ujutru avion, a mjesto gdje pjevam bude udaljeno i po 200 kilometara. Kada sletim, sačeka me neka budala koja se, s oproštenjem, g*ziči što ima jak auto i krene po gasu. Aman, čovječe, pusti, polako, smiri se, i ovako sam istraumiran.

Eturneja