‘Ne mogu sebi oprostiti što sam pustila Davida da se vrati u Banju Luku…’: Slomljena majka progovorila o svemu…

– To sebi ne mogu oprostiti. Ja sebe krivim jer ga nisam spriječila. Nije se smio vratiti u Banju Luku – zastala je, teško pronalazeći riječi, no njene riječi prekinuo je telefonski poziv

Izvor: Večernji.hr
Razgovarala: Renata Rašović

Premda se skrila u nepreglednom mravinjaku uličica na brdima iznad Banje Luke, kuću obitelji Dragičević nije teško prepoznati. Nakon što je policija rastjerala prosvjednike okupljene u skupini “Pravda za Davida” s glavnog gradskog trga, sve memorabilije – poput predimenzionirane drvene stisnute šake, mramornog anđela, vaze s plastičnim cvijećem, dogorjelih svijeća, uokvirenih stihova i fotografija s likom stradalog mladića – pronašle su svoj novi dom upravo ispred obiteljskog doma iz kojeg je 21-godišnji David Dragičević jedne noći u ožujku prošle godine krenuo na put bez povratka.

Točno 280 dana poslije njegov otac Davor postao je lice s policijske tjeralice, otkako mu se u nedjelju nakon prosvjeda u središtu grada gubi svaki trag. Posljednji put viđen je oko 23 sata blizu džamije Ferhadija, a prethodno je bio uhićen, baš kao i njegova bivša supruga Suzana Radanović, Davidova majka, koja je u njegovu odsustvu svojevrsna glasnogovornica pokreta.

Kućna vrata otvorila je odjevena u crninu koju sa sebe ne skida već deset mjeseci. Nakon kratkog rukovanja u hodniku, posegnula je za pismom zataknutim za dovratak na ulaznim vratima, naslovljenim na nju i njezina bivšeg supruga.

Evo, sad će doći policija

– Stalno nam ostavljaju pisma, poruke, haj'mo vidjeti tko nam ovoga puta piše – rekla je kratko pa otvorila pismo i počela čitati naglas uglavnom nepismene i uvredljive rečenice, no mirnoću je nakratko izgubila tek kada je anonimni autor pisma, provokator, njezina pokojnog sina nazvao “kopiletom razvedenih roditelja”.

Glasno je opsovala i potom se počela ispričavati.

– Počela sam psovati, od bijesa. Toliku nemoć osjećam da mi ne preostaje ništa drugo nego psovati – rekla je gužvajući pismo pa potom sjela u prostrani dnevni boravak.

Tu najčešće boravi proteklih dana, otkako je iz svog doma u Austriji, gdje živi s dvoje djece i drugim suprugom, stigla u Banju Luku na božićne i novogodišnje praznike da bi, umjesto da se s djecom i roditeljima okupi oko blagdanskog stola, sudjelovala u prosvjedima koji ne jenjaju još od smrti njezina sina.

Ima li vijesti o Davidovu ocu Davoru, koji je nestao nakon optužbi iz Dodikovih medija, prema kojima Dragičević sprema državni udar?

– Znam koliko i vi, iz medija. Od nedjelje s njim nemam nikakvih kontakata. Mislim da policija zna gdje je on, ali ne mogu tvrditi. Jednostavno ne znam – kaže 42-godišnja Suzana.

I ona je, kao i svi ostali, čitala da se Dragičević navodno krije u zgradi britanske ambasade u Sarajevu, što je britanski ambasador Matt Field demantirao.

– I ja sam također čula da je Davor ponudio uvjete za svoju predaju, da mu ne bude određen pritvor. Ne znam je li to istina i ne znam gdje je, ali potpuno razumijem što se krije. Biste li se vi predali na njegovu mjestu? Da ga zatvore, rastrgali bi ga. Jednog dana bismo čuli da se objesio plahtom. Ja njima ništa ne vjerujem, kao ni Davor. I kome da prijavim njegov nestanak? Prijavila sam nestanak djeteta pa sam ga našla mrtvog – kaže Suzana Radanović dodajući da je “policija uništila sve od dokaza što je mogla uništiti”.

Što se zapravo dogodilo njezinu sinu?

– To me jedino ne pitajte, ne mogu o tome. Ne znam. Nekome je smetao. Tako mučiti dijete… pa moj je otac bio šest mjeseci zarobljen u Travniku pa ga nisu tako mučili – kaže dodajući da njezini roditelji žive nedaleko odavde, a i djeca su joj trenutačno kod njih.

Trudi se ostati sabrana zbog 13-godišnje Teodore, koju je rodila u braku s Davorom, i trogodišnjeg Andreja, kojeg je dobila u drugom braku sa Zoranom iz Vinkovaca, hrvatskim državljaninom s kojim živi u Austriji. No, kada borave u Banjoj Luci, svi borave pod ovim istim krovom, bivši i sadašnji suprug i sva njezina djeca.

Zalazi li u Davidovu sobu?

– Ne. Ne mogu. Vrata su zaključana od prvog dana – kratko je rekla pa se prisjetila događaja koji su prethodili tragediji.

– Ne znam zašto se to zlo dogodilo, ništa loše u životu nisam učinila. U sretnijim danima radila sam u Srpskim šumama, a Davor je konobario. Gledali smo sebe, politika nas nije zanimala. Odgajali smo djecu i smatram da smo ih super odgojili. No, Davor i ja razveli smo se prije pet godina kada je Davidu bilo 17. S obzirom na to da je tada išao u treći razred srednje škole, ostao je s ocem u Banjoj Luci, a onda je nakon mature izvadio vizu i došao k meni u Austriju. Međutim, nije mu se svidjelo i vratio se u Banju Luku te upisao fakultet. E, to si ne mogu oprostiti. Ja sebe krivim jer ga nisam spriječila. Nije se smio vratiti u Banju Luku – zastala je, teško pronalazeći riječi, no njezine riječi prekinuo je telefonski poziv.

S druge strane linije bili su Suzanini roditelji koji su je obavijestili da je na njihovoj adresi, gdje je i prijavljena, upravo traži policija.

Nastavak teksta čitajte ovdje.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)