Izetbegović: Gradit ćemo sto godina mira i uvijek biti spremni da odbranimo svoj opstanak

Pripadnici 7. korpusa Armije BiH, Krajišnici, dokazali su da su časni ratnici, viteškog i gazijskog duha, spremni na nezamisliva herojstva, ali ne i na zločine i pokolje, rekao je danas u Travniku, na obilježavanju 23. godišnjice 7. korpusa Armije RBiH član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović.

Izetbegović je naveo da je Sedmi korpus ARBiH počeo da djeluje 1994. kao najmlađi korpus Armije. Ali borci jedinica Operativne grupe „Zapad“ i Operativne grupe „Bosanska Krajina“ čijim spajanjem je formiran bili su prekaljeni ratnici, tako da je tokom ratnog puta bilježio samo pobjede.

Od samog formiranja pa do završetka rata 7. korpus je neprekidno bio u bitkama – od oslobađanja Meokrnja u aprilu 1994. preko prvih značajnijih pobjeda ARBiH u gornjem toku Vrbasa tokom maja i juna 1994., oslobađanja značajnih prostora na Vlašiću tog ljeta, do prve značajne operacije ARBiH u jesen 1994. kojom nije samo oslobođen ogroman prostor i grad Kupres, već je praktično primoran HVO da prekine svoje partnerstvo s VRS i pridruži se oslobodiocima BiH.

– Rat je otpočeo tako što su nam ga donijeli na kućni prag. Poslovica kaže da je prag najveća planina koju čovjek može preći. Oni koji su prešli tu planinu, znali su da stajanja nema, da je samo odbrana cjelovite Bosne i Hercegovine garancija slobode i mira za sve. Napadnuta je cijela BiH, brutalno i od udruženog agresora. Tu neravnopravnu borbu smo prihvatili, a kroz otpor su se zavičajne i regionalne podjele s kojima smo ušli u rat stapale u jedinstvo svrhe i cilja. U vrijeme formiranja ovog korpusa, nije više presudno pitanje bilo – odakle si? Pitanje je bilo – u kojoj si jedinici, na kojem položaju? – kazao je Izetbegović.

Istaknuo je da su Krajišnici branili srednju Bosnu, srednja Bosna je oslobađala Krajinu, a jedinice s borcima iz cijele Bosne i Hercegovine učestvovale su u oslobađanju Vlašića.

– To jedinstvo jeste ideal kojem i u miru moramo ostati posvećeni, ma koliko to ponekad bilo teško postići – kazao je Izetbegović.

Po njegovim riječima, duhom i moralom pripadnika korpusa dominiralo je upravo jedinstvo, visok motiv za oslobađanjem domovine.

– Pored stalnog borbenog angažmana, neprekidno se učilo, radilo, izviđalo, utvrđivalo i na svaki drugi primjeren način jačala snaga korpusa – od pojedinaca, preko najnižih jedinica, do same komande korpusa. Sedmi korpus bio je prepoznatljiv po visokom stepenu ustrojstva i organizacije, discipline i odgovornosti – što su u svojim zapažanjima i memoarima konstatirali i mnogi pripadnici najmoćnijih svjetskih armija. Starješinski kadar se provjeravao i potvrđivao u svakodnevnom radu, međusobnoj saradnji i rješavanju različitih izazova i, nadasve, u neposrednom vođenju borbenih dejstava. Na čelu korpusa je bio pasionirani vojnik i komandant general Mehmed Alagić, koji je inspirirao, motivirao, ali i neposredno usmjeravao sve svoje saradnike, kad god i gdje god je bilo potrebno i prikladno. Ne samo da Alagić nije zazirao od prve borbene linije, on se od prve linije često danima nije odvajao – naveo je Izetbegović.

Naveo je da je početak 1995. obilježio modernu historiju BiH briljantnom operacijom kojom je oslobođen Vlašić, „krov BiH“ čime je praktično nagoviješten ishod i kraj rata.

Ova operacija sedmog korpusa je izazvala respekt svjetske javnosti, a posebno vojnih eksperata jer je po svojoj prirodi bila nezamisliva i neizvodiva iz perspektive svih konvencionalnih iskustava upotrebe vojske i njenih potencijala.

– Ta operacija, koju je 7.Korpus izveo u sadejstvu s bratskim 3. korpusom, školski je primjer ratne vještine, taktičke domišljatosti, istrajnosti u nemogućim uvjetima i ratničke časti. Armija RBiH je ostvarila veličanstvenu pobjedu, koja je označila prekretnicu u Odbrambeno-oslobodilačkom ratu i postala vjesnik budućih pobjeda koje će i najzagriženijim neprijateljima iz glave istjerati ideju o podjeli naše domovine – kazao je Izetbegović.

Naglasio je da se Armija Republike Bosne i Hercegovine kao narodna vojska borila za nezavisnost i slobodu, a prije svega za opstanak našeg naroda u vlastitoj zemlji.

– I državi i narodu prijetio je nestanak. Znamo dobro da još ima onih koji žale što ta prijetnja nije ostvarena. I znamo da moramo čuvati mir, koji je plaćen najskupljom cijenom, životima i zdravljem najboljih sinova i kćeri ove zemlje. Bit ćemo budni i na oprezu, i nikome nećemo dopustiti da nas uspavljuje i uljuljkuje lažima i zaboravom. Mi ne živimo u prošlosti, ali prošlost živi u nama, i daje nam snagu da se odupremo svim pritiscima. Daje nam i onu prijeko potrebnu snagu da pružimo ruku i onima protiv kojih smo se borili. Kao svi mudri narodi, gradit ćemo sto godina mira, i uvijek biti spremni da odbranimo svoj opstanak, identitet, čast i dostojanstvo – naglasio je.

Svoju historijsku misiju i strategijsku zadaću 7. korpus je krunisao tokom jeseni 1995. godine – oslobađanjem Donjeg Vakufa, značajnih prostora Jajca i ogromnim doprinosom oslobađanju nekoliko gradova u Bosanskoj Krajini – Sanskog Mosta, Ključa, Bosanskog Petrovca.  S pravom se 7. korpus svrstava u nekoliko najprepoznatljivijih segmenata Armije R BiH – kao najustrojeniji i najofanzivniji.

– Nešto je drugo, međutim, još značajnije kada govorimo o 7. korpusu. Najveći broj boraca te formacije bio je prognan iz svojih domova u zapadnoj Bosni i Bosanskoj krajini.  Oni koji u svom iskustvu nemaju takvu muku, teško mogu i pojmiti koliko je snage trebalo da se pobijedi malodušje, pesimizam i prepuštanje sudbini. Ali onaj ko ih nadjača, a borci 7.Korpusa su to učinili, pred sobom nikad više neće imati neprijatelja koji je nepobjediv.  Narugali su se naši Krajišnici procjenama umnih glava i stratega koji su iz dalekog svijeta tvrdili da je naša borba uzaludna i da se ni kao narod ni kao država nemamo čemu nadati, osim ponižavajućem pristajanju na ultimatume i na sadaku moćnih. Narugali se, a potom pokazali da ne postoji snažnije oružje od želje za slobodom i za životom u dostojanstvu. Pokazali da narod, u kojem gori oganj te želje, ne može biti pobijeđen, ma koliko snažan i bezdušan dušmanin na njega nasrnuo.  I pokazali su još jednu vrlinu, koja im služi na ponos, a budućim generacijama služi kao putokaz – premda su mnogi od boraca 7. Korpusa došli sa okupiranih teritorija na kojima su vladali rasni zakoni, nalik na one nacističke, i premda su mnogi od njih prošli kroz posljednje koncentracione logore u Evropi XX vijeka, to ih nije načinilo nerazumnim osvetnicima i nasilnicima.  I u najtežim iskušenjima, Krajišnici su ostali ono što su bili i u prethodnim stoljećima – časni ratnici viteškog i gazijskog duha, spremni na nezamisliva herojstva, ali ne i na zločine i pokolje.  I to je najveći amanet kojeg nam je ostavio ovaj slavni korpus i temelj na kojem gradimo naše pouzdanje u budućnost, koja neće uvijek biti laka, ali koja će uvijek biti budućnost naše zajedničke slobode – zaključio je Izetbegović.                      

FENA