DW: Balkanci kao spas za njemačke staračke domove?

Joani Bocaj je 25 godina i već tri godine radi kao njegovateljica u jednoj bolnici u gradu Vlora na jugu Albanije. A da se nju pita, ne bi tu ostala još dugo. Već se priprema na to da uskoro napusti Albaniju i započne novi život u Njemačkoj.

Za Düsseldorf je čula od jednog kolege. “Mislim da ću u Njemačkoj pronaći bolji život i bolju budućnost. Ovdje su plaće niske i nitko ne cijeni naš rad. Zato želim živjeti i raditi u Njemačkoj”, kaže Joani, piše Deutsche Welle.

Njemačka ju čeka raširenih ruku. Dugo ignorirani problem manjka stručnog osoblja u sektoru njege je došao i do najviših političkih slojeva. U koalicijskom ugovoru demokršćansko-socijaldemokratske vlade stoji da bi diljem zemlje trebalo otvoriti 8.000 novih radnih mjesta u sektoru njege, a u međuvremenu se govori o najmanje 13.000 novih njegovateljica i njegovatelja.

No prema nekim procjenama ni to neće biti dovoljno kako bi zadovoljilo rastuće potrebe tog sektora. I pitanje je otkuda dovesti toliko njegovatelja. Jer već sad je 36.000 radnih mjesta u tom sektoru nepopunjeno. U mnogim domovima za starije i nemoćne vlada vanredno stanje jer se nema ko adekvatno brinuti o štićenicima. Situacija je još dramatičnija u privatnom sektoru. Prema prognozama broj osoba koje će biti ovisne o tuđoj njezi će se s trenutnih 2,86 miliona do 2060. gotovo udvostručiti na 4,5 miliona.

Ministar zdravstva Jens Spahn je sada predložio konkretan plan za ublažavanje krize. Jedan od prijedloga se odnosi i na finansiranje njegovatelja u inozemstvu njemačkim novcem. „Za ove potrebe je dodatno odobreno devet miliona eura”, rekao je Spahn. Budući njegovatelji u Njemačkoj bi u svojoj zemlji trebali naučiti i osnove njemačkog jezika kako bi, kako kaže Spahn, odmah na kraju izobrazbe mogli započeti s radom u Njemačkoj. Kao moguće zemlje za jednu ovakvu kooperaciju navode se Kosovo, Makedonija, Filipini i Kuba.

U zemljama Zapadnog Balkana koje su se našle na ministrovoj listi je ova inicijativa zasad primljene sa zadrškom. Makedonske vlasti primjećuju da ovakve inicijative potiču iseljavanje mladih, sposobnih i dobro obrazovanih građana. Iseljavanje je već na alarmantno visokoj razini. Ta strahovanja podržava i jedna studija humanitarne organizacije „Together for life” i socijaldemokratima bliske zaklade Friedrich Ebert s analizom stanja u Albaniji. Ta studija pokazuje da 78 posto ljekara želi napustiti zemlju, a 24 posto bi to učinilo odmah. Najvažniji razlozi su poznati: manjak ozbiljnog pristupa na radnom mjestu, premale plaće i loši radni uvjeti. Fatmir Brahimaj, predsjednik Albanske liječničke komore je svjestan bezizlazne borbe za stručnjacima.

„Ne znam odakle uzeti novac kojim bi se zaustavio ovaj trend”, kaže Brahimaj.

Slična je situacija i u ostalim zemljama Zapadnog Balkana. U Srbiji, Bosni i Hercegovini ili na Kosovu deseci hiljada sjede na spakiranim koferima i čekaju na najbolju priliku da se domognu Zapada. Ispred konzulata se tvore duge kolone onih koji čekaju na useljeničke vize. Škole stranih jezika rade punom parom. Najpopularniji jezik je njemački, a zanimanje je toliko da se čak nude tečajevi u 23 sata navečer. Posredničke agencije također pune blagajne: za posredovanje jedne medicinske sestre, njemačke klinike plaćaju i po 5.000 eura premije. Oni koji traže posao plaćaju također.

Situacija je u Hrvatskoj slična. S obzirom na to da je zemlja od 2013. u Europskoj uniji, za većinu zemalja EU-a građanima Hrvatske ne treba radna dozvola. Čitavi dijelovi zemlje su opustošeni. Pritom mnogima nije samo do puke zarade, nego odlaze zbog društvenih i političkih uvjeta i opće atmosfere beznađa.

Iz njemačkog ugla ovakva migracija radne snage znači dvostruku dobit. S jedne strane useljenici popunjavaju praznine na tržištu rada, a s druge zemlje dobiva stručnjake u čije obrazovanje nije uložila ništa. No budućnost je za neke u drugačijoj vrsti migracija.

„Mislim da nema izlaza nego da sami obrazujemo ljude, i to u Africi, na dalekom Istoku ili istoku Europe”, kaže Ulrich Lilie, predsjednik humanitarne organizacije Diakonie. I on zato pozdravlja inicijativu njemačkog ministra zdravstva. On se zalaže da se u proces obrazovanja radne snage za Njemačku uključe i nevladine organizacije ili humanitarna udruženja poput njegovog.

U makedonskom ministarstvu zdravstva vjeruju da su pronašli način kako da svi profitiraju od trenutnog stanja. Oni predlažu neku vrstu rotacije tokom koje bi makedonsko zdravstveno osoblje neko vrijeme, recimo šest mjeseci, provodilo u Njemačkoj. Time bi ljekari stjecali nova znanja, ali i zaradili. Nakon toga bi se trebali vratiti u Makedoniju koja bi tako profitirala od novih iskustava svojih zdravstvenih radnika. U Makedoniji rješenje problema vide i u širem, regionalnom pristupu. “Mi mislimo da bi sve zemlje regije trebale zajednički pregovarati s Njemačkom i tako postići rotacijski princip”, rekao je makedonski ministar zdravstva Venko Filipče za DW.

Joana Bocaj iz Vlore ne prati ove rasprave. Dok bude donesen neki dogovor, ona će vjerovatno već biti u Njemačkoj. Upravo je završila tečaj jezika i samo je pitanje dana kada će stići u Düsseldorf. Kao jedna od brojnih.

(Deutsche Welle)

Tuzlanski.ba