Izvadite mi ruke iz tabuta kako bi ljudi znali da je i sultan otišao sa ovoga svijeta praznih ruku

Piše: Edhem Šerkavi / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Prenosi se da je sultan Sulejman el-Kanuni rekao: ”Kada umrem, izvadite mi ruke iz tabuta kako bi ljudi znali da je čak i sultan otišao sa ovoga svijeta praznih ruku.”
Sultan Sulejman je bio jedan od najslavnijih i najmoćnijih osmanskih sultana. Ne mislim da mu je i jedan drugi sultan, osim sultana Mehmeda Fatiha, bio ravan. Jer, sultan Fatih je postao nosilac poslaničkog odlikovanja prije nego je i došao na ovaj svijet. Njega je Allahov Poslanik, s.a.v.s., najavio u svom hadisu, rekavši: “Divan li je vojskovođa koji će osvojiti Carigrad i divna je njegova vojska.”

Što se tiče sultana Sulejmana, on je bio osmanski sultan čija je vlast trajala 46 godina. Vodio je džihad i predvodio mnoge velike bitke. Bio je prvi koji je vladao glavnim gradovima Istoka i Zapada, od Atine do Sofije, Budimpešte, Beograda, Jeruzalema, Damaska, Bagdada, Kaira i Tabriza. Bio je hafiz Kur'ana, govorio je turski, arapski i perzijski jezik, a nadimak El-Kanuni dobio je na osnovu reformi pravosuđa koje je proveo i unapređivanja općeg stanja u državi.
Kada bi nam siromašan čovjek pričao o asketizmu i skromnosti, vjerovatno bismo rekli: prisiljen je na to stanje i nije nikakav heroj. Ali, kada nam o asketizmu priča vladar tada poznatog svijeta, to je pravo iznenađenje. Sultan Sulejman je htio da bude vaiz i savjetnik na samrti kao što je to bio i u toku života. Htio je reći da ćemo sa dunjaluka otići svi praznih ruku kao što smo i došli.

Ja nipošto ne želim reći da je novac sitnica i tričarija koju ne treba sakupljati i gomilati. Naprotiv, divan li je imetak u rukama dobrog i čestitog čovjeka. Novac (imetak) je pokretač dunjalučkog života, tako je bilo prije i tako će ostati poslije nas. Dakle, novac je kotač života, a ne život. Odnosno, on je sredstvo a nikako cilj. No, kada postane cilj onda čovjek postaje najamni radnik kod svojih nasljednika, što me podsjetilo na vozača jednog bogataša koji je umro i ostavio ogromno bogatstvo svojoj ženi, a onda se žena udala za vozača, koji je rekao: ”Mislio sam da ja radim za svoga gospodara, a zapravo je on radio za mene cijeli život.”

Sakupljajte imetak i trudite se da budete što bogatiji, kako bi sebi olakšali život i kako bi svoje nasljednike ostavili dovoljno bogate da budu neovisni od drugih ljudi, ali ne zaboravite da, skupljajući imetak, i živite. I zapamtite da su najdragocjenije stvari u životu one stvari koje nemaju cijenu! Pitajte bogate koji su oboljeli od teških bolesti koliko im vrijedi njihov novac i bogatstvo, pitajte bogataše koji su lišeni potomstva koliko im vrijedi njihovo bogatstvo. Svi smo mi bogati ako znamo vrijednost stvari a ne njihovu cijenu.
Roditi se kao musliman i živjeti kao musliman, vrijedi više od Karunovog bogatstva, od faraona i njegove vlasti i od vlasti i bogatstva svih zemaljskih kraljeva i sultana.

Svi znamo da se za novac može kupiti lijek, ali ne i zdravlje, može se kupiti krevet, ali ne i udoban san. Mi moramo znanje koje posjedujemo pretvoriti u ponašanje i osjećaje. Smio bih se zakleti da su mnoge palače koje vidite samo grobovi gdje su pokopani živi ljudi, da su mnoge narukvice i ogrlice od zlata samo okovi na rukama i vratovima žena koje imaju sve osim okusa istinske ljubavi.
Stoga, sakupljajte novac i pohranjujte ga, ali ne zaboravite nešto od toga pohraniti i za tabuta i mrtvačkog sanduka.

SAFF