Dodik se posipa pepelom zbog uvreda na račun Alije Izetbegovića
Dodik je, podsjećanja radi, 13. augusta prošle godine, komentirajući početak snimanja serije o životu prvog predsjednika RBiH i osnivača SDA, kazao da je Izetbegović bio “poznat i viđen član Handžar divizije u Drugom svjetskom ratu”, a zatim se osvrnuo i na lokaciju na kojoj su snimani kadrovi serije, naselju Tarčin kraj Sarajeva, gdje su, kako je kazao Dodik, Srbi “zatvarani, šikanirani i gdje su umirali”.
On to jeste izjavio, ali nije baš tako mislio, već je negdje pročitao. Tako bi se, otprilike, mogla sažeti reakcija predsjednika entiteta RS Milorada Dodika na tužbu porodice Izetbegović zbog Dodikovih izjava o Aliji Izetbegoviću.
Dodik je, podsjećanja radi, 13. augusta prošle godine, komentirajući početak snimanja serije o životu prvog predsjednika RBiH i osnivača SDA, kazao da je Izetbegović bio “poznat i viđen član Handžar divizije u Drugom svjetskom ratu”. Zatim se osvrnuo i na lokaciju na kojoj su snimani kadrovi serije, naselju Tarčin kraj Sarajeva, gdje su, kako je kazao Dodik, Srbi “zatvarani, šikanirani i gdje su umirali”.
– Tu je otac Bakira Izetbegovića dolazio da vidi da li je to mučenje bilo dovoljno veliko da bi zadovoljilo njegovu sujetu – izjavio je Dodik.
Zbog navedenog su članovi porodice Izetbegović, Lejla Akšamija, Sabina Berberović i Bakir Izetbegović, posredstvom advokata Dražena Zubaka, Općinskom sudu u Sarajevu dostavili tužbu za klevetu. U okviru odštetnog zahtjeva za naknadu nematerijalne štete nasljednici Alije Izetbegovića traže ukupno 15.000 KM, a od tuženog traže da u Nezavisnim novinama, u kojima su objavljene sporne izjave, u vlastitom trošku objavi uvod i izreku presude u roku od 30 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja.
S obzirom da je za narednu srijedu, 10. oktobra, zakazano prvo ročište po tužbi, Dodik je dostavio odgovor, odnosno obrazloženje, u kojem je pojasnio svoje istupe.
Tako, govoreći o angažmanu Alije Izetbegovića za vrijeme Drugog svjetskog rata, pojašnjava da je svoju izjavu o njemu kao “poznatom i viđenom članu Handžar divizije” temeljio na Wikipediji, i to onoj na srpskom jeziku, te na članku objavljenom u New York Timesu 2003. godine. Međutim, u tom se članku, na kojeg se Dodik poziva, ne navodi da je Izetbegović bio “poznat i viđen član Handžar divizije”, već da je pripadao Mladim muslimanima, pokretu koji je, ocjenjuje novinar New York Timesa, bio razapet između Handžar divizije i partizanskog pokreta te da je Izetbegović “podržavao Handžar diviziju”.
Osim što Dodikova izjava nije potkrijepljena navodima iz New York Timesa, u prilog joj ne idu ni zvanični podaci, odnosno službena evidencija pripadnika partizanskog pokreta, u kojoj se nalazi i ime Alije Izetbegovića kao njegovog člana.
Kada je u pitanju izjava o logorima u koje je Alija Izetbegović “dolazio da vidi da li je to mučenje bilo dovoljno veliko da bi zadovoljilo njegovu sujetu”, Dodik se poziva na svjedočenje Radojke Pandurević, objavljeno u tekstu novinske agencije Srna, u kojem je ispričala da je i Alija Izetbegović “dva puta bio u blizini Silosa”. U realnom svijetu, onom koji se odvija van okvira Dodikove imaginacije i potrebe da izjednači ulogu u zločinima, poznate su zasluge Alije Izetbegovića u sprečavanju zločina nad srpskim stanovništvom u područjima pod kontrolom Armije RBiH. U prilog tome, između ostalog, idu dešavanja iz opkoljenog Sarajeva 1993. godine, kada je došlo do obračuna sa pojedinim komandantima upravo zbog maltretiranja srpskih civila.
Razliku između “dva puta bio u blizini Silosa” i “dolazio da vidi da li je to mučenje bilo dovoljno veliko da bi zadovoljilo njegovu sujetu” utvrdit će Općinski sud u Sarajevu, gdje su članovi porodice Izetbegović dostavili tužbu za klevetu. Sudeći prema odgovoru, Dodik već priznaje netačnost svojih uvreda, nastojeći to “upakovati” u pogrešnu interpretaciju medijskih navoda te drugih nekredibilnih izvora, poput Wikipedije.
Izvor:
Faktor