Pregovora oko granica neće biti, ni kad bi ponovili krvavi pohod na BiH

Pregovori između Srbije i Kosova, koji se u suštini svode na to da vlast Srbije na što bezbolniji način priznaju državu Kosovo, ponovo su posljednjih dana i u bosanskohercegovačkoj javnosti stvorili jednu vrstu lažne dileme. Naime, ideje o razgraničenju na Kosovu, uporno se pokušaju tansferirati i na Bosnu i Hercegovinu, a tu nikakve poveznice, razumije se nema.
Neovisno od ishoda konačnog rješenja na Kosovu, neovisno od toga hoće li Srbija dobiti i milimetar teritorije Kosovske države, neovisno od toga kakav će dogovor postići vlasti Srbije i Kosova, a po svemu sudeći neće postići nikakav dogovor i po svemu sudeći Kosovo će ostati jedinstvena i cjelovita država, unatoč minulim željama Beograda, neovisno od svega toga, danas valja istaći da Bosna i Hercegovina ima svoje međunarodno priznate granice. Te granice, za razliku od granica između Srbije i Kosova ne mogu biti predmetom bilo kakve polemike i diskusije.

Kada je Bosna i Hercegovina 22. maja 1992. godine postala članicom Ujedinjenih nacija, Rezolucijom 757, tog dana ujedno je, sa stanovišta međunarodnog prava i granica, završena svaka diskusija oko granica Bosne i Hercegovine. Bosna i Hercegovina je od strane civiliziranog dijela svijeta priznata u postojećim granicama i to će tako ostati, neovisno od bilo čijih dogovora.

Granice Bosne i Hercegovine ne mogu biti predmetom bilo kakvih dogovora, jer se o granicama Bosne i Hercegovine, neće, ne može, niti hoće pregovarati. Istina je da su agresori na Bosnu i Hercegovinu, Republika Srbija i Republika Hrvatska, zanemarujući međunarodno pravo, i Povelju Ujedinjenih nacija, agresijom na Bosnu i Hercegovinu, silom pokušali dovesti u pitanje granice Bosne i Hercegovine. Potpisivanjem Dejtonskog mirovnog sporazuma, ispostavilo se, da unatoč sili, unatoč genocidu i Udruženom zločinačkom poduhvatu, međunarodno priznate granice Bosne i Hercegovine ne mogu biti promijenjene.

Pa kako bi one bile promijenjene danas, kada domaći separatisti, za razliku od devedesetih godina, ne posjeduju nikakvu realnu silu, kojim bi ostvarili svoje separatističke ciljeve, kada su se međunarodnim sporazumom kakav je Dejtonski mirovni sporazum, susjedne države obvezale da neće ponoviti agresiju na Bosnu i Hercegovinu. Čemu onda uopće danas diskusija, i čemu povlačanje nemogućih paralela sa Srbijom i Kosovom? Osim u cilju da se u pitanje počne dovoditi nešto što je neupitno.

O granicama Bosne i Hercegovine ni tehnički se nije moguće dogovarati. Ne postoji ta politička opcija koja bi bila spremna da o tome uopće pregovara. Bilo koji pokušaj izmjene granica Bosne i Hercegovine, moguć je jedino silom i agresijom na Bosnu i Hercegovinu. Rusija nije anektirala Krim u dogovoru sa Ukrajinom, jer dogovora oko toga nije bilo niti ga je moglo da bude, kao što ni bilo kakve diskusije, polemike, dogovaranja i pregovaranja oko granica Bosne i Hercegovine ne može biti. Sa druge strane, sile i agresije može biti. Uči nas tome i naša bliska prošlost.

Od naših susjeda ne treba očekivati da nas obavijeste o tačnom datumu i načinu na koji misle da mijenjaju granice ove države, ali isto tako naši susjedi moraju znati da pregovora i dogovora neće biti, taman pod cijenu da krenu istu avanturu, u isti krvavi pohod razbijanja Bosne i Hercegovine. To neka znaju, pa kako im je volja.

Piše: Nihad Hebibović

(Vijesti.ba)