Ramo Bejzić u sedmoj deceniji radi sklekove na jednoj ruci, a umije istovremeno pisati s obje ruke

U Fojnici živi 65-godišnji Ramo Bejzić, učitelj u penziji, koji se po mnogočemu razlikuje od svoje generacije.

Puca od zdravlja

Za sebe kaže da puca od zdravlja i nevjerovatno je vitalan, pa i sada u sedmoj deceniji bez problema može raditi sklekove na jednoj ruci.

– Sad je teže nego kad sam bio mlađi, kad sam se bavio fudbalom, jer ipak imam više od 100 kilograma. Ali, opet uspijeva i, evo, sad ću vam pokazati – kazao je Bejzić te se bacio na pod dvorišta svoje kuće i napravio nekoliko sklekova dok ga nismo zaustavili kazavši da mu vjerujemo.

Bejzić ima još jedan talent koji ima svega jedan posto svjetske populacije, a to je jednako korištenje objema rukama, to jest on je ambidekster. Čak i među malom populacijom onih koji upotrebljavaju obje ruke, tek nekolicina može s podjednakom lakoćom pisati s obje, a Bejzić u tome uspijeva bez problema.

– Kad sam krenuo u školu, ispostavilo se da sam ljevak, što je u ono vrijeme bilo nepoželjno. Zbog toga me učitelj svaki put kažnjavao kad bi vidio da pišem lijevom rukom, pa sam morao uvježbati i desnu ruku. Kasnije, na Pedagoškoj akademiji u Sarajevu, profesor psihologije otkrio je da imam takozvane dvije pažnje, odnosno da mogu istovremeno pisati s obje ruke isti tekst i razgovarati, što je opet rijetkost – objašnjava Bejzić.

Izuzetno malo ljudi može istovremeno pisati objema rukama
Izuzetno malo ljudi može istovremeno pisati objema rukama
Da bi nam dokazao svoj talent, za čitaoce je napisao „Pozdrav Dnevnom avazu, sevdalija Ramo Bejzić 14. 08. 2018.“

Supruga mu je, kaže, umrla, a četvero djece krenulo je svojim putevima, pa sada živi sam. Bejzić je rođen kod Maglaja, a u Fojnicu je došao 1977.

Penziju je zaradio radeći 41 godinu i jedan mjesec, nikad nije bio na bolovanju nijedan dan.

– Izveo sam na put deset generacija učenika, danas ih ima doktora, inžinjera, profesora, šumara… Učitelji nikad ne znaju s kim se suočavaju, niti kakve će plodove kasnije imati – kaže on.

Bejzić skuplja ljekobilje i pravi sebi čajeve, kao i prijateljima. Voli sevdalinke i slušati i pjevati, pa je za svoju dušu snimio tri CD-a.

Nagrada za pjevanje

– Sevdalinku volim od kad znam za sebe, pjevao sam u vojsci na odsluženju vojnog roka, gdje sam bio vozač. Prvu nagradu za to dobio sam kao student na „Studentskom ljetu“ u Maglaju. Pjevao sam i pjevam s brojnim pjevačima, gostovao po televizijama i radiostanicama. A kad je dobro društvo, volim zapjevati za svoju dušu – kaže Bejzić.

Ramin tekst za čitaoce „Avaza“
Ramin tekst za čitaoce „Avaza“
Daruju krv

Bejzić je i redovni davalac krvi, jer, kako kaže, svjestan je koliko je važno pomoći bolesnima.

– Krv sam davao 26 puta, a to je kod nas već postalo porodična tradicija. Brat Zijad krv je dao 40 puta, a Asim čak 60 puta – kaže Bejzić.

Avaz.ba