JESTE LI ZNALI DA BEZ KURBANA SEBE I SVOJE PORODICE OSTAVLJAMO IZVAN BOŽIJE ZAŠTITE

Osnovni princip islama: U vjeru nema prisile!, u temelju određuje odnos muslimanā, onih koji dragovoljno prihvataju islam, prema Uzvišenom Allahu, dž.š., Bogu koji je preko Svog Poslanika, a.s., objavio islam.

Taj odnos sličan je ugovoru prema kojem se dvije strane obavežu da će ispuniti ugovorene obaveze. Svako je slobodan da prije istinskog prihvatanja islama (prihvatanja ugovora) pročita šta islam od njega traži i šta mu zauzvrat nudi. Kada osoba s izgovaranjem kelimei-šehadeta posvjedoči islam ona ustvari prihvata da će, kao jedna od ugovornih strana, poštovati i, koliko je u mogućnosti, ispunjavati ono što se od nje traži. S druge strane Uzvišeni Allah, dž.š., se obavezuje da će takvu osobu, ako se bude pridržavala ugovora, neizmjerno nagraditi. U tom smislu treba razumijevati riječi Allahovog Poslanika, a.s.: „Uzvišeni Allah je propisao pet namaza. Ko ih, lijepo uzevši abdest, bude skrušeno i propisno na vrijeme klanjao, ima kod Allaha garanciju da će mu oprostiti. Ko to ne bude radio, neće imati nikakve garancije; ukoliko bude htio, oprostit će mu, a ako bude htio, kaznit će ga.“ (Ebu Davud, sahih)

Žrtvovanje kurbana je obred koji poput ostalih obreda u islamu ima svoju jasno određenu funkciju o čemu je ulema dovoljno pisala. U ovom tekstu namjera nam je da ukažemo na jednu funkciju obreda žrtvovanja kurbana o kojoj se rijetko govori iako je izuzetno važna i poticajna. Radi se o zaštitničkoj funkciji kurbana.

Zaštita djeteta nakon rođenja

Dva osnovna tipa žrtvovanja kurbana: akika – kurban za novorođenče i kurban koji se žrtvuje u danima Kurban-bajrama u prvi plan ističu baš tu funkciju kurbana. U vezi s akikom Allahov Poslanik, a.s., kaže: „Svako dijete je zalog (talac) svoje akike, pa žrtvujete za njega (akiku) sedmi dan nakon rođenja, obrijte mu glavu i nadjenite mu ime.“ (Ebu Davud) Različita su mišljenja učenjaka o tome šta znače Poslanikove, a.s., riječi: „Svako dijete je zalog (talac) svoje akike“? Imam Ahmed smatra da djetetu neće biti dozvoljeno da čini šefaat za svoje roditelje ako oni ne žrtvuju akiku za njega. Drugi islamski učenjaci tvrde da tumačnje termina „zalog“ ima veze sa samim razlogom zbog koje je akika propisana, a to je prema njima zaštitnička funkcija žrtve. Sjetimo se na trenutak hadisa Allahovog Poslanika, a.s.: „Svako dijete prilikom rođenja dodirne šejtan.“ (Buhari) Poput primalje šejtan dočekuje pri porodu svako dijete i dodiruje ga u nastojanju da ga stavi u okove i pod svoju kontrolu. Taj okov se raskida i dijete se iz kandži šejtana oslobađa između ostalog i žrtvovanjem akike. Imam Ali el-Kari navodi da je dijete zatočenik (šejtana, nevolja, nedaća i belaja) i da ga se iz toga može izbaviti žrtvovanjem akike. Zaštitničku funkciji akike u prvi plan stavio je i poznati islamski učenjak Ibn Kajjim. U knjiziUkrasi novorođenčeta on piše: „Akika je sunnet i propisana žrtva u znak zahvale za Allahovu milost prema roditeljima. To je čin koji na divan način predstavlja tradiciju koja se vezuje za iskupljenje Ismaila, a.s., putem ovna koji je žrtvovan umjesto njega. Akika je postala sunnet u generacijama poslije Ismaila, a.s., tako što se prilikom rođenja zakolje kurban, i neupitno je da to postaje zaštita od šejtana nakon rođenja djeteta, kao što je učenje Bismille prije začeća zaštita od šejtana. Zato se kaže: ‘Za koga roditelji ne žrtvuju kurban, on je podložan napadima šejtana’. Akika, također, može biti razlog normalnog rasta i zdravlja i dugog života čovjeka i njegovog čuvanja od šejtanskog zla. Svaki dio akike iskupljuje taj dio tijela novorođenčeta. Allah je učinio da akika bude sebeb da se dijete sačuva od šejtana, koji utječe na njega još od rođenja. Tako akika predstavlja spašavanje djeteta od šejtanskih oklopa koji ga sprječavaju u činjenju dobra. To se može promatrati kao da je dijete zarobljeno i pripremljeno da bude žrtvovano šejtanu. Allah, dž.š., propisao je roditeljima da oslobode dijete iz tih okova klanjem kurbana koji će biti žrtva, a ako se ne zakolje za njega, dijete tada ostaje u zalogu (šejtanu).“

Često smo u prilici, čak i u porodicama u kojima se to ne bi moglo očekivati vidjeti kod djece sklonost ka zlu i šejtanskom utjecaju. Roditelji nemoćni krše ruke govoreći kako šejtan s njihovom djecom čini što hoće i na sve strane traže izlaza iz te nemile situacije. Jedan od razloga što se to dešava može biti i to što smo lošim odgojem i izbjegavanjem žrtvovanja akikedijete „prepustili“ šejtanu.

Iako je žrtvovanje akike u hanefijskom mezhebu na nivou mustehaba (poželjnog) naši preci vrlo dobro su znali za zaštitničku funkciju ovog obreda, kao što Ibn Kajjim kaže, svakim dijelom akike iskupljuje se i štiti taj dio novorođenčeta.

Zaštita porodice

Obavezno (vadžib) žrtvovanje kurbana u danima Kurban-bajrama, također, ima svoju zaštitničku funkciju. Svima je poznata pripovijest o tome kako Uzvišeni Allah, dž.š., bijaše naredio Ibrahimu, a.s., da žrtvuje svoga sina Ismaila, a.s., Nakon što se uvjerio u Ibrahimovu iskrenost Allah, dž.š., je Ismaila, a.s., otkupio velikim ovnom, odnosno oslobodio je Ibrahima, a.s., od obaveze da žrtvuje sina Ismaila, a.s., a umjesto njega propisao mu je da žrtvuje kurban. Jasno je prema tome zašto je obred žrtvovanja kurbana Allahov Poslanik, a.s., pripisao Ibrahimu, a.s., i zašto je žrtvujući svog kurbana Muhammed, a.s., govorio: „Okrećem lice svoje Onome koji je stvorio nebesa i Zemlju, u čistoj Ibrahimovoj vjeri i ja nisam idolopoklonik.“ (Ebu Davud) Izvorno je, dakle, Ibrahim, a.s., žrtvovanjem ovna otkupio život svoga sina Ismaila, a.s. Na isti način i mi žrtvovanjem svojih kurbana otkupljujemo i od nedaća, belaja i šejtanskog utjecaja štitimo živote svoje djece i ne samo djece nego čitave porodice, jer je Vjerovjesnik, a.s., žrtvovao jednog ovna za sebe i za cijelu svoju porodicu i Ummet. (Muslim) Interesantan je po ovom pitanju dijalog između Ebu Hurejre, r.a., i članova njegove porodice. Naime, Ebu Hurejre, r.a., je jedanput za Bajram žrtvovao jednu ovcu pa su ga njegovi ukućani zabrinuto upitali: „Da li je to i za nas?“ Odgovorio je: „Da, i za vas.“ (Abdurrezak) Prema tome, ko želi da Uzvišeni Allah, dž .š., zaštiti njega i njegovu porodicu od prokletog šejtana i da se Božiji bereket ugnijezdi u njegovoj kući neka u danima Bajrama žrtvuje kurban. Bez kurbana sebe i svoje porodice ostavljamo izvan Božije zaštite i nikoga drugog osim samog sebe za svaku nevolju i svako zlo koje nas zadesi ne smijemo kriviti.

Zaštitnička uloga u tradiciji

Zaštitničku funkciju kurbana naši preci nisu sužavali samo na vjerskim propisima uokvirene načine, već su pretpostavljenu moć kurbana koristili za zaštitu od prirodnih nepogoda. Kurbanu – životinji žrtvovanoj radi Allaha, dž.š., naši preci, pogotovo oni koji su živjeli dalje od obrazovnih centara, dodjeljivali su određeni stepen svetosti. S kožom, mesom i kostima kurbana postupalo se s velikom pažnjom. Širom Bosne i Hercegovine prije samo nekoliko desetljeća kosti i ostaci od kurbana koji se nisu mogli iskoristiti duboko su zakopavani kako ih domaće ili divlje životinje ne bi iskopale. Nikome od uleme nije ni na kraj pameti padalo da dozvoli da se kosti kurbana daju psima. U nekim krajevima Bosne i Hercegovine Bošnjaci su kosti kurbana sušili i ostavljali na sigurno mjesto. Kada bi nastupilo veliko nevrijeme dijelovi kurbanskih kostiju bi se donosili i stavljali na vatru. Vjerovalo se da dim nastao od kostiju kurbana posjeduje moć da razbije oblake i utječe na poboljšanje vremenskih prilika. Ranije se nije moglo proći kroz neko muslimansko selo, a da se u potkrovljima kuća ili štala ne primijete postavljeni rogovi kurbana. Obično su se rogovi kurbana stavljali na stranu kuće ili štale s koje je najčešće dolazilo nevrijeme. Naravno, i to se činilo jer se smatralo kako rogovi kurbana posjeduju zaštitničku moć da sačuvaju domaćina i njegov mal (imetak) od nevremena. Kože kurbana nisu se prodavale već su se štavile i od njih su se pravile predivne postekije, posebne kožne sedžade mekahne poput svile, na kojima je bilo izuzetno udobno klanjati namaze. Postekija se u kući držala na uzvišenom mjestu, obično obješena na jednom od zidova u sobi u kojoj se klanjalo. Nije svako mogao klanjati na postekiji. Ne one, su bile brižljivo čuvane za imame i ugledne goste. Nakon obavljenog namaza postekija se ponovo podizala sa zemlje i vraćala na njeno mjesto. Eto tako su naši preci činili s kurbanom. Neki njihovi postupci bili su opravdani, neki nisu. No, u jednom sigurno nisu pogriješili: kurban jeste posebna, kao žrtva Bogu Dragom određena životinja i takav status kurbana trebao biti vidljiv i svima poznat. Spomenut ćemo samo da je Vjerovjesnik, a.s., na devu koju je namjeravao žrtvovati kao kurban za vrijeme hadža stavljao ogrlicu koju je za tu namjenu isplela hazreti Aiša, r.a. U tom smislu su postupali i naši preci. Kurban su tokom cijele godine brižljivo njegovali, posebno ga hranili i trudili se da Bogu Dragom žrtvuju najbolju životinju koju su imali. No, čini se da je to vrijeme nepovratno prošlo. U današnje vrijeme kurban je sveden na nivo obične životinje, pravnici uporno govore kako se s kostima kurbana može činiti šta se hoće, rogovi kurbana više nas ne „štite“ od nepogoda, a postekije gotovo da više niko i ne pravi.

Izvor: Preporod