Ne tuče Mile nego Radovan

Prekjučer je u Republici Srpskoj, tačnije u Šekovićima, pretučen aktivista “Restarta” Stefan Blagić. Pretukao ga je, po svemu sudeći neki lokalni aktivista SNSD-a i time realizirao prijetnje koje je Blagiću redovno upućivao. Blagić je inače poznat po svome društvenom i političkom angažmanu u Republici Srskoj i kritici vlasti. Po svoj prlici radi se o hrabrom momku koji se nesebično angažovao tražeći između ostalog i “Pravdu za Davida”, odnosno insistirajući zajedno sa drugim građanima Republike Srpske na razotkrivanju ubica nastradalog Dragičevića. Razumije se da je teror nad Blagićem strašan i za svaku osudu.
Neko bi sad mogao reći da je Blagića pretukla vlast RS, pošto ga je, kako se piše, pretukao aktivista SNSD-a. Možda i jeste, a možda ga i nije pretukla aktuelna vlast RS-a. Možda je tek neki aktivista SNSD-a htio pesnicama demonstrirati pluralizam mišljenja, izražavajući vlastito neslaganje sa onim što Blagić radi i govori.To treba policija da utvrdi. Šta će policija da utvrdi, to je stvar policije.

Međutim, ono što nadilazi i sam slučaj “Dragičević” i premlaćivanje Blagića jeste jedna gorka istina koje izgleda u Republici Srpskoj nisu svjesni. Naime, ne tuče Mile nego Radovan. Kako? Pa lijepo?

Bumerang

Republika Srpska jeste prostor stvoren na progonu drugog i drugačijeg. Kada je za progon ponestalo Bošnjaka i Hrvata na red su došli Srbi. I to ne oni Srbi koji mrze Republiku Srpsku, nego baš naprotiv, Srbi koji je vole. Ali badava. Ljubav nije jedina referenca vjernosti. Treba malo i pokornosti. Čak i onda kad građani Republike Srpske bivaju ubijeni i premlaćeni, opet treba pokornosti. Republika Srpska, a to je svima dobro znano, nastala je na izgonu “Poturica”. Tako su utemeljitelji RS-a, iz SDS-a predvođeni Karadžićem, Krajišnikom, Plavišićkom i Koljevićem gledali na muslimane Bošnjake. A onda je nekih dvadesetak godina poslije izgona, bivši generalni sekretar SNSD-a Rajko Vasić, neslavni epitet Poturice, dodijelio liderima opozicije u RS-u, Govedarici, Čaviću, Borenoviću, ali i svima onima koji ne stoje na političkoj liniji SNSD-a. Poturice su se SDS-u vratile kao bumerang, i oni sad imaju problem s tim, kako da objasne narodu svom da nisu politički muslimani. Da li je to kosmička pravda ili nepravda, zavisi iz koje perpektive na to gledate. Uglavnom, Bošnjaci u Republici Srpskoj više nisu problem. Svedeni su na “prihvatljivu” mjeru. Sad su problem Poturice iz opozicije, pa i aktivisti koji su im bliski. Poturice, vrebaju na svakom koraku.

Pravda za Murata

Da li je sa Republikom Srpskom ipak moglo biti drugačije. Nije! Jer ko se još sjeća 2001. godine i pale glave Murata Badnića prilikom pokušaja polaganja kamena temeljca za rekonstrukciju banjolučke džamije Ferhadije. Ubice nikada nisu otkrivene. Neko je iz mase usmrtio Murata. Možda je taj neko iz mase uzeo učešća u protestu “Pravda za Davida”. Možda i nije. Nekorektno bi bilo tvrditi da jeste, kao što bi bilo nekorektno tvrditi da napadač na Blagića nema nikakve veze sa vlastima RS-a.

Republika Srpska pod svojim tlom još uvijek skriva na stotine i hiljade leševa. Kako onda očekivati da se, ako to vlastima RS-a ne ide u prilog, da se razriješi slučaj jednog ubistva, ili kako, i ko da stane u zaštitu “Poturice” Blagića. Niko Blagića ne može u Republici Srpskoj braniti do samih “Poturica” iz opozicije, i to je jedna tužna istina kako za Blagića tako i za Republiku Srpsku. Da ne budem krivo shvaćen, Stefan Blagić nije nikakva Poturica, barem ne za one kojima je taj nadimak dat zbog etničkog i vjerskog porijekla, ali za one koji taj nadimak daju u cilju političke denuncijacije, Blagić to neizostavno jeste, kao i uostalom svi drugi..

Ne može ti ništa niko, srpska Republiko

Sa drugima je uvijek problem. Repubilka Srpska u svome temelju je društvo koje isključuje drugog, a isključivanja nikad dosta. To je jedna igra bez granica koja će nažalost još dugo potrajati jer ne postoji elementarni preduslov da drugi ne bude isključivan, upravo zato što se misli da jedno ubistvo i jedno premlaćivanje ne smije ostati prešućeno a da na hiljade ubistava, premlaćivanja i silovanja moraju i trebaju ostati prešućena, kao jedna vrsta neugodnosti na putu ka uzvišenom cilju stvaranja i opstanka Republike Srpske. Stoga će progonjenih biti utoliko više ukoliko više bude Republike Srpske, a i Republike Srpske će utoliko više biti ukoliko više bude progonjenih.

Piše: Nihad Hebibović

(Vijesti.ba)