Dodikov ulazak u Predsjedništvo može destabilizovati BiH i region

Potpredsjednik RS-a Ramiz Salkić u opširnom intervjuu za Vijesti.ba govori o životu Bošnjaka i negiranju bosanskog jezika u manjem bh. entitetu, kandidaturi za novi četverogodišnji mandat, tužbi protiv kabineta Milorada Dodika zbog pritisaka i opstrukcija u svom radu, obilježavanju 23. godišnjice genocida u Srebrenici…
Razgovarao: Delvin Kovač

Vaša politička borba protiv diskriminacije Bošnjaka u manjem bh. entitetu traje godinama. Kakva su njihova prava danas – 22,5 godine od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma?

SALKIĆ: Borba Bošnjaka na područjima Bosne i Hercegovine koja su danas uokvirena u administrativnu jednicu, bh. entitet RS, jedna je od najčasnijih bitaka jednoga naroda u povijesti civilizacije. Bošnjaci su narod nad kojim je počinjen krvavi genocid. Bošnjaci su narod koji je protjeran, kome su spaljene i srušene sve bogomolje na područjima koja su okupirale tzv. Vojska RS i JNA. Bošnjaci su narod kojem su sistematski ubijane majke, silovane sestre i ubijana nerođena djeca… Bošnjaci su narod koji nije posegnuo za osvetom.

Današnje stanje Bošnjaka u ovom dijelu Bosne i Hercegovine mora se posmatrati iz najmanje dva ugla. Prvo, mi smo svoji na svome, potpuno uvjereni da činimo pravu stvar za sebe, svoje porodice, naš narod i našu domovinu Bosnu i Hercegovinu. Odluka o povratku i ostanku Bošnjaka na ovom prostoru je konačna i trajna i to niko i ništa neće moći promijeniti.

S druge strane, vlast u ovom entitetu čini sve kako bi otežala život Bošnjacima, s ciljem našeg ponovnog progona. Provodi sistemsku diskriminaciju u institucijama sistema od entitetskih do lokalnih organa. Negira naš identitet, bosanski jezik i sve ono što bi jačalo državnost Bosne i Hercegovine na ovom prostoru.

Negira i sudski dokazani i presuđeni genocid nad Bošnjacima, čime vrijeđa i ponižava žrtve, veliča i odlikuje presuđene ratne zločince, što se u nauci definiše kao završna faza genocida. Između ova dva ugla, mi se borimo da uradimo što više možemo za bolje stanje našeg naroda. Moram reći da je, boraveći na terenu svakog dana, stanje sve bolje, i da je odlučnost našeg naroda zadivljujuća i meni lično daje snagu za daljnju borbu.

Paradoksalna je činjenica da vladajuće strukture u Republici Srpskoj i dalje ne žele prepoznati bosanski kao jedan od tri službena jezika. Nazire li se kraj toj vrsti diskriminacije?

SALKIĆ: Negiranjem bosanskog jezika ova vlast provodi instrukcije, preporuke i zaključke Srpske akademije nauka i umjetnosti (SANU) iz 1998. godine o potrebi osporavanja bosanskog jezika. Na ovaj način se osporava i jačanje i opstojnost države Bosne i Hercegovine.

U ovom trenutku se ne nazire rješenje ovog problema koji je čisto politički, a ne lingvistički. Mi smo i na drugoj konferenciji o bosanskom jeziku održanoj ovih dana u Banjoj Luci upravo to i potvrdili. Niko nema pravo razgovarati i pregovarati o bosanskom jeziku, jer je on tu kao višestoljetna historijska činjenica, koja je potvrđena u narodu na popisu 2013. godine. Vlast u RS-u će to morati prije ili kasnije da prihvati i izađe iz sfere diskriminacije i apartheida u ovom entitetu.

Nama je ovdje posebno zabrinjavajuća činjenica da mnoge međunarodne institucije i organizacije, koje smatraju da je zabrana bosanskog jezika kršenje međunarodnog prava, i dalje sarađuju sa vlastima u ovom entitetu. Mi smatramo da oni trebaju prekinuti saradnju s njima, potpuno ih izolovati, sve dok se ne počnu ponašati u skladu sa civilizacijskim i evropskim normama.

Je li bošnjačka politika od rata do danas propustila priliku da vrati mnogo više Bošnjaka na njihova prijeratna ognjišta ili se sav koncept povratka sveo na podjelu freza, plastenika…?

SALKIĆ: Najveći problem za proces povratka bio je i ostao vlast u bh. entitetu RS, koja od samog početka opstruira ovaj proces. U samom početku su to bili veliki sigurnosni i administrativni problemi. Sjetimo se napada na povratnike i mnogobrojnih ubistava u Mahali, Doboju, Vlasenici, Bratuncu, Koraju i drugim mjestima, od kojih većina nije rasvijetljena.

Naravno da su i neki zakoni u Federaciji BiH bili demotivirajući za povratnike u to vrijeme.

Uprkos svemu, a najviše zahvaljujući entuzijazmu, želji povratnika i podršci Federacije, kantona i međunarodnih organizacija, obnovljeno je desetine hiljada kuća, urađeno je stotine kilometara modernih asfaltnih puteva, obnovljena je vodovodna i elektromreža u velikom broju naselja, stotine novih mostova je urađeno, izgrađeno je preko 500 porušenih džamija i drugih vjerskih objekata. Također, otvoreno je više hiljada radnih mjesta u povratničkim zajednicama, izgrađeno je desetine društvenih domova i sportskih poligona.

Zato, ne bih se složio da se koncept povratka sveo na podjelu freza i plastenika. Mislim da je to loša percepcija. Ako dajemo podršku povratnicima da pokreću svoja preduzeća, da pokreću farme, ako se finansiraju kulturne manifestacije i izvođenje pozorišnih predstava, ako pomažemo sportske klubove i kulturno-umjetnička društva, ako se stipendiraju učenici i studenti, onda nikako ne možemo govoriti o konceptu zasnovanom na frezama i plastenicima. To govore oni koji su zlonamjerni ili ne poznaju dovoljno situaciju na terenu.

Na popisu iz 2013. godine popisano je oko 200.000 Bošnjaka, što je oko 14 posto od ukupnog stanovništva u ovom entitetu. Ako imamo u vidu strateške ciljeve od 9. januara 1992. godine, koji govore da Bošnjake treba protjerati, onda moramo konstatovati da smo mi ipak uspjeli. Možda ne kako smo očekivali, ali vrijeme je pred nama da naporno radimo i ispravljamo eventualne propuste. Uvijek se može uraditi više i bolje, i u to nema nikakve sumnje. Istovremeno, treba znati da uvijek može biti i gore.

Kako ocjenjujete svoj četverogodišnji mandat kao potpredsjednika RS-a? Šta biste izdvojili kao vlastiti uspjeh, odnosno neuspjeh?

SALKIĆ: Okolnosti u kojima je trajao ovaj mandat obilježio je politički radikalizam koji su generisali Milorad Dodik i drugi politički predstavnici Srba u bh. entitetu RS. U takvom nacionalističkom i šovinističkom pristupu vođenja politike Bošnjaci su iz dana u dan sve više sistemski bivali izolovani.

Nažalost, Ustav entiteta RS je potpuno oslabio nadležnosti potpredsjednika, što je veliki propust prilikom usvajanja amandmana od strane Alijanse za promjene 2002. godine, protiv kojih smo mi bili. U takvom ambijentu i takvim okolnostima, ja sam pokušao učiniti koliko sam mogao imajući u vidu pokušaj potpune izolacije legitimno izabranih predstavnika Bošnjaka od strane vlasti u ovom entitetu. Boravio sam svakodnevno na terenu sa našim narodom, objašnjavajući im trenutno stanje.

Informirao sam javnost, ali i predstavnike međunarodne zajednice i domaće institucije o stanju i položaju Bošnjaka u ovom dijelu naše domovine. Blagovremeno sam upozoravao na seperatističke i militarističke aktivnosti koje provode zvaničnici ovog entiteta. Nikada prije sa pozicije potpredsjednika ovog entiteta nije na ovakav jasan i transparentan način prikazivano stanje Bošnjaka i procesi koje vodi vlast u ovom entitetu. Zbog toga, cijeli mandat sam proveo pod snažnim pritiskom, ucjenama, pa i prijetnjama.

Uprkos svemu, nisam podlegao pritiscima i danas uspravne glave, čistog obraza i s ponosom dolazim među svoj narod. Srdačan doček mog naroda u Modriči, Bijeljini, Janji, Gackom, Foči, Višegradu, Prnjavoru, Banjoj Luci, Kozarcu, Prijedoru, Bosanskoj Gradišci, mom Podrinju, Doboju, Kalinoviku, Bosanskom Šamcu, Kotor Varošu, Mrkonjić Gradu…najbolje govori kako sam radio.

U ovom mandatu sam inicirao kreiranje aktivne mreže naših ljudi širom svijeta. Imao sam priliku razgovarati sa Bošnjacima u Finskoj, Švedskoj, Danskoj, Njemačkoj, Austriji, Švicarskoj, Holandiji, Hrvatskoj, Sloveniji, Norveškoj, Engleskoj, Sjedinjenim Američkim Državama… Uključivanje naše dijaspore u procese jačanja i opstanka zemlje je posebno važno.

Svojim autoritetom, saradnjom sa privrednicima, raznim organizacijama, općinskim, kantonalnim, federalnim i državnim institucijama, direktno i indirektno sam pomagao ljudima na terenu.

Da sam imao snažniju podršku u Narodnoj skupštini RS, u smislu većeg broja narodnih poslanika, sigurno da bismo svi zajedno mogli uraditi puno više. Zbog toga je od neprocjenjive važnosti povećanje broja predstavnika Bošnjaka u NSRS. Izbori koji su pred nama imaju ogromnu važnost i zbog toga i ovim putem pozivam naše građane da se registriraju i glasaju.

Ponovo ćete biti kandidat SDA za istu poziciju. Ukoliko budete reizabrani, na čemu će biti akcenat Vašeg novog četverogodišnjeg djelovanja?

SALKIĆ: Zahvalan sam građanima na podršci da budem ponovo kandidat za ovu poziciju. Naravno, zahvalan sam infrastrukturi SDA na kandidaturama i Predsjedništvu SDA na podršci da budem kandidat. Zahvalan sam i članicama Koalicije Zajedno za Bosnu i Hercegovinu na prihvatanju da budem kandidat Koalicije.

Mogu obećati da ću sa istom energijom, predano i vrijedno, nastaviti borbu za prava mog naroda i jačanje države Bosne i Hercegovine na ovim prostorima. Borba za uklanjanje sistemske diskriminacije, uklanjanje separatističkih prijetnji, te bolje pozicioniranje Bošnjaka u Ustavu entiteta, i u zakonima koji se donose, bit će temelj moje daljnje borbe.

Kada uklonimo sistemsku diskriminaciju, neće se osporavati bosanski jezik, neće se negirati počinjeni genocid nad Bošnjacima, neće se veličati ratni zločinci, a bit će više radnih mjesta za Bošnjake u entitetskim i lokalnim organima. Kada se otklone separatističke prijetnje, imat ćemo veću sigurnost i stabilnost. Kroz promjenu Ustava i bolje pozicioniranje, imat ćemo garancije da se trenutno stanje neće moći ponoviti u budućnosti, što bi trebao svima biti cilj.

Nastavit ću svoje aktivnosti svakodnevnog boravka sa našim građanima širom ovog entiteta. Ostat ću uz obične ljude i u dobru i u zlu, kako je to bilo i protekle četiri godine. Ljudi žele da se dođe među njih, da vam kažu svoje probleme i ono što im je na srcu. Nažalost, danas nema puno političara koji su spremni i poslije izborne kampanje biti sa svojim narodom, a ja sam pokazao da sam na to spreman.

Nedavno ste zbog pritisaka i opstrukcija podnijeli tužbu protiv odgovornih osoba u kabinetu predsjednika RS-a Milorada Dodika. Možete li nam obrazložiti o čemu je riječ i dokle ste stigli sa tom tužbom?

SALKIĆ: Kao što sam već kazao, od samog preuzimanja pozicije potpredsjednika entiteta, našao sam se pod pritiskom predsjednika entiteta i osoblja oko njega. Želja je bila da me natjeraju da budem njihov čovjek i da ne govorim o problemima mog naroda i procesima koje one vode protiv države Bosne i Hercegovine. Naravno, ja to nisam prihvatio, niti ću ikada prihvatiti.

Opstrukcije su prisutne od onih najprimitivnijih, pa do onih najozbiljnijih. Ja o njima rijetko govorim, jer ne želim da se formira stav da se ja nešto žalim. To nikada nije bio moj stil i način rada. Moj stil i način rada je borba, rad, red i disciplina. Neke stvari su izlazile u javnost, a neke nisu. Bilo je tu jako ozbiljnih prijetnji i upozorenja od strane predsjednika entiteta, ali i ministra MUP-a. Ja sam sretan i ponosan što nisam podlegao njihovim pritiscima i zbog privilegija izdao svoj narod i interes svog naroda. Nažalost, danas je puno Bošnjaka od entitetskog do lokalnog nivoa, koji se ponašaju po principu – samo neka mene ne diraju, a neka rade šta hoće. Te ljude moramo prepoznati i mijenjati koliko god je to moguće.

Nakon svega, smatrao sam primjerenim, a nakon mnogobrojnih sugestija, da predam tužbu protiv odgovornih ljudi u Kabinetu predsjednika entiteta. Trenutno nemam informacija šta je sa tim predmetom, iako je prošlo nekoliko mjeseci kako sam tužbu predao. Ova tužba je na neki način i test za pravosuđe u Banjoj Luci. Vidjet ćemo da li je pravosuđe spremno raditi po Ustavu i zakonima ili ova vlast sve drži pod svojom kontrolom.

Kako u tom smislu gledate na Dodikovu kandidaturu za srpskog člana Predsjedništva BiH?

SALKIĆ: Trenutna pozicija i odnos svih srpskih političara naspram ključnih nacionalnih pitanja Bošnjaka u ovom entitetu skoro da je isti. Razlika je u tome što je stanje sistemske diskriminacije kreirano u vrijeme Milorada Dodika i što je on pokrenuo separatističke procese i militarizaciju, a ovi ostali ili prešutno odobravaju ili pak javno podržavaju.

Milorad Dodik je trenutno problem i za Bošnjake i za Srbe. A dugoročno on je ogroman problem prvenstveno za Srbe. U periodu od kada je on na vlasti stavio je na pleća bosanskih Srba takve terete koje oni ne mogu ponijeti, niti podnijeti. Teret odgovornosti za genocid, koji je bio potpuno individualiziran i vezan isključivo za pojedince koji su osuđeni ili će biti osuđeni pred sudom u Den Haagu, Dodik je preko noći prebacio na cijeli narod. On je u javnom prostoru rehabilitovao zločince Karadžića i Mladića i dao im status heroja. On je javnim ustanovama dao ime zločinca. On je poistovijetio jedan narod sa zločincima.

Dodik u Predsjedništvo ide s namjerom da oteža rad Predsjedništva i funkcionisanje države. Njegov cilj je realizacija započetih separatističkih aktivnosti i u to nema nikakve sumnje, a i on to sam ne krije. Te aktivnosti mogu dovesti do ozbiljne destabilizacije koja neće donijeti dobro nikome na ovim prostorima, ne samo u Bosni i Hercegovini, nego u cijelom regionu.

Bliži se 23. godišnjica genocida u Srebrenici, a omalovažavanje žrtava i veličanje ratnih zločinaca i dalje ne prestaje…

SALKIĆ: Srebrenica je prerasla u univerzalni, civilizacijski simbol stradanja. U svijetu kada kažete Srebrenica svi znaju da se to desilo u Bosni, da su stradali Bošnjaci-muslimani, da su genocid počinile srpske snage.

Na svako negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca moramo snažno reagovati. Ova vlast se drznula da presuđenima za udruženi zločinački poduhvat, presuđenima za teške ratne zločine i genocid nad Bošnjacima, dodijeli najviša entitetska priznanja, što se graniči sa zdravim razumom. To dovoljno govori o sistemu i ambijentu s kojim se mi ovdje suočavamo.

To pokazuje da aktuelna vlast baštini ideje ratnih zločinaca i njihovih djela, jer se kroz priznanja identifikovala s njima, ne samo pojedinačno, nego i institucionalno. To je porazno stanje ovog sistema, kojem treba teško i za njih bolno otrežnjenje. Nažalost, ovaj sistem, baštineći tekovine ratnih zločinaca, svrstao se na stranu koja je protiv istine i pravde. A sve dok nema istine i pravde i suočavanja sa prošlošću, nema ni istinskog pomirenja, ako je uopšte i interes ove vlasti istinsko pomirenje.

Mi nikada nećemo prestati tragati za istinom i pravdom i nećemo prestati insistirati da se desi katarza među onima iz kojih su potekli ratni zločinci i počinioci genocida. Samo tako se može eliminisati kolektivna odgovornost i izvršiti personalizacija počinjenih zločina.

Mi imamo presude, knjige, filmove i predstave o genocidu i znamo šta ćemo pričati svojoj djeci, cijeli svijet to zna, ali, oni koji negiraju genocid i veličaju zlikovce, ostavljaju ogroman teret svojoj djeci i budućim generacijama. Masovne grobnice su napravile jedinice tzv. Vojske RS-a i MUP RS-a. Aktualna vlast još uvijek skriva masovne grobnice. A kada se vlast ponaša tako, to je poruka za građane da oni trebaju baštiniti ideologiju zločina. Svi oni koji negiraju dokazani i presuđeni genocid, prijete novim genocidom. Mi toga moramo biti svjesni.

(Vijesti.ba)