Kriterij “velikog vođe HDZ-a”:Zašto Željko Komšić nije pravi Hrvat, a Goran Milošević iz SDS-a jeste

 

Predsjednik HDZ BiH i Hrvatskog narodnog sabora Dragan Čović insistira da se do ljeta završi proces izmjene Izbornog zakona BiH u dijelu koji tretira pitanje izbora u Gradu Mostaru, izbora članova Predsjedništva BiH i delegata u Domu naroda Parlamenta FBiH.

Žuri mu se, nije naodmet stalno to podsjećati, da ovu izbornu priču okonča prije li nego u Haškom tribunalu bude izrečena pravosnažna presuda Prliću i drugima za udruženi zločinački poduhvat.

Možda je nekima dosadilo stalno slušati ovu tezu, ali nažalost, ona je tačna i do kraja godine pokazat će se da je trebalo i ranije i što češće baviti se njome. Uobičajeno je na ovdašnjoj političkoj sceni da se mahom od analitičara od stranačkih prvaka svi „upale“ kad već bude kasno.

Čović tako poručuje da ne mogu drugi ( misleći pri tome prvenstveno na Bošnjake) birati člana kolektivnog šefa države „majoriziranim Hrvatima“, niti mogu „nepravi Hrvati“ iz kantonalnih skupština biti birani za delegate u federalnom Domu naroda. Preciznije, u Dom naroda ulazit će samo oni Hrvati koji su HDZ-ovci, i koji žive u kantonima sa hrvatskom većinom.

Zašto Čović sa istim takvim političkim žarom i nepresušnom energijom ne insistira na izboru delegata u Vijeće naroda RS, gdje od njih osam četiri nisu „pravi Hrvati“ po uzusima prvog čovjeka HDZ BiH ili pak izboru ministara u Vladi Republike Srpske. I tako je to već godinama, gotovo svakog izbornog ciklusa.

Čoviću, ali i njegovom vjernom političkom satrapu Boži Ljubiću, nije po mjeri Hrvat ljevičar Željko Komšić ili neki drugi koji nije član HDZ BiH.

Zato su pravi pravcati Hrvati oni koji dolaze iz stranke njegovog najboljeg prijatelja Milorada Dodika.

Nada Tešanović i Ivka Ristić iz SNSD-a su „dobre Hrvatice“ i nije važno kako su izabrane da zastupaju interese hrvatskog naroda u Republici Srpskoj, kao i Goran Milošević iz SDS-a, te Andrea Dorić iz Socijalističke partije. Čudo je to kako se oni bore za onih 12.000 Hrvata koliko ih danas živi u RS.

Prema Ustavu RS,  Vlada Republike Srpske (predsjednik Vlade i 16 ministara) sastoji se od osam ministara iz reda srpskog, pet iz reda bošnjačkog i tri iz reda hrvatskog naroda. Jednog ministra iz reda Ostalih može imenovati predsjednik Vlade iz kvote najbrojnijeg konstitutivnog naroda.

Od tri ministra iz reda hrvatskog naroda, samo je jedan „čistokrvni“ po Čovićevim kriterijima – Davor Čordaš. Naravno, ufoteljio ga je njegov prijatelj Dodik, i to ni manje ni više nego za ministra koji bi trebao brinuti o izbjeglicama, a sam on (iako je iz Plehana kod Dervente) živi u zapadnom dijelu grada Mostara. Gdje i svi HDZ-ovci. Logično.

Ne smeta Čoviću što ostala dva ministra su Dodikovi Hrvati, jer ipak njih dvojica kao dva najbolja drugara dijele i sendvič i sok i interese i delegate i ministre.

Kada je svojovremeno Alijansa za promjene formirala Vladu Federacije BiH, a poslije toga i SDP BiH (2010. godine) bez HDZ-a, onda je Čoviću itekako smetalo što na pozicijama ministara rezervisanim Ustavom za Hrvate ne sjede oni njegovi, već „neki lijevi“ Hrvati koji nemaju certifikat sa potpisom predsjednika iz zapadnog dijela grada Mostara. Tada je to bila nelegitimna vlada.

Ona Dodikova je legitimna, kao i Vijeće naroda RS u kojem su četiri „srpska Hrvata“.

Gospodine Čoviću, jesu li europske vrijednosti kojima se hvalite da ste njihovi nositelji, ove po kojima Vas zanima isključivo dio Federacije u kojem su Hrvati većina, i isključivo samo oni koji imaju člansku kartu HDZ BiH? I da li je to Vaša kako je volite nazivati, politička borba za evropsku Bosnu i Hercegovinu?