Mudrosti o državi, vladarima i podanicima iz knjige Mukaddima od Ibn Halduna

Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

– Porobljavanje i dominacija mijenjaju mjerila vrijednosti, pretvarajući vrline u poroke, a poroke u vrline.

– Nepravda ruši ono što je izgrađeno, a rezultati porušenog vraćaju se na državu kojom vlada nered.

– Uključivanje vladara u trgovinu i poljoprivredu donosi trenutnu štetu i gubitak za građane, štetno utječe na poreze i smanjuje izgradnju i napredak države.

– Mač i pero su alati u rukama vladara koje koristi u sprovođenju vlasti, a potreba za mačem, u stvaranju (jačanju) države i njenom slabljenju, veća je od potrebe za perom.

– Vlast se održava vojskom, vojska se održava imetkom (novcem), državni imetak se obezbjeđuje porezima, porezi se koriste za izgradnju i napredak države, izgradnja se ostvaruje pravednošću, pravednost se ostvaruje poboljšavanjem stanja radnika, a prosperitet i poboljšanje stanja radnika ostvaruje se poštenjem ministara.

– Ako se ljudi boje da će nepravda (zulum) oduzeti njihova prava, onda oni vole pravdu i veličaju je kao vrlinu, a ako su sigurni i imaju moć, onda će oni napustiti pravdu.

– Strah oživljava plemenske, regionalne i sektaške tendencije i konflikte, a sigurnost i pravda ih ukidaju.

– Prosperitet, napredak i sigurnost pridonose smanjenju strančarstva, dok ratovi, strah i siromaštvo (nezaposlenost) povećavaju strančarstvo.

– Nestankom pravde urušava se izgradnja i prestaje proizvodnja, ljudi zapadaju u siromaštvo, a padovi se nastavljaju sve do konačne propasti vlasti (države).

– Pravda ako traje, njeno trajanje je u znaku izgradnje i napretka, a nepravda ako traje, njeno trajanje je u znaku rušenja i uništenja.

– Podanici (građani), svejedno bili nevjernici ili vjernici, neće živjeti dobro i prosperitetno bez uspostavljanja pravde ili uređenja koje nalikuje pravdi.

– Sultani (vladari) i emiri neće ostaviti ni jednog bogataša u državi, a da ga neće sputavati i tražiti udjela u njegovom novcu i imetku, nepravedno se zaklanjajući iza autoriteta vlasti.

– Što više ljudi izgube vjeru u zakon i pravosuđe, to se više povećava haos, a on je prvi znak potrebe reforme. Zakon (pravosuđe) je pamet jednog naroda, a kada ga izgube, izgubili su pamet.

– Nepravda ne dolazi osim od ljudi koji imaju moć i vlast.

– Jedan od najvažnijih uvjeta urbanizacije je obezbjeđivanje životnih potreba i sigurnosti.

– Cilj napretka i izgradnje je civilizacija i luksuz (izobilje), a ako se postigne taj cilj, onda se napredak pretvara u korupciju i država počinje propadati.

– Širenje korupcije gura narodne mase u provaliju siromaštva i nemogućnost osiguranja uvjeta življenja, a to je početak propasti države.

– Dani sigurnosti i blagostanja prolaze brzo, a dani gladi i rata traju dugo.

– Ako vidite da se države smanjuju (sužavaju) u pograničnim oblastima, a njihovi vladari gomilaju bogatstvo, onda je to alarm za uzbunu.

– Kad Allah dopusti propast i nestanak vlasti jednog naroda, onda ga prepusti činjenju grijeha i odavanju razvrata, što se dogodilo u Endelusu i dovelo do propasti te muslimanske države.

– Narod javno pokazuje svoju odanost prema nepravednom vladaru, a skriva mržnju prema njemu. A ako takvog vladara zadesi kakva nesreća, oni ga prepuštaju njegovoj sudbini i ne mare za njim.

– Pokoren narod pogoršava svoj moral.

– Kada vladar uživa ​​u luksuzu i raskoši, te stvari privuku skupine plaćenika i karijerista koji vladara odvoje od naroda i kljukaju ga lažnim informacijama.

– Kada države počnu propadati, u njima se namnože astrolozi, vračari, razmetljivci, lažljivci, prošire se glasine, ljudi se upuštaju u preduge i jalove rasprave, smanji se istinska spoznaja i poveća zbunjenost.

– Ako država uđe u svoj ”klimaks”, nikad se neće vratiti u svoju mladost, čak ni onda ako njezini vladari pokušavaju mijenjati stanje na bolje. Svako vrijeme ima svoje države, vladare i podanike.

– Ljudi su u vrijeme mira i sigurnosti jednaki, a kada dođu iskušenja onda se pokažu razlike.

– Politički sukobi moraju biti motivirani plemenskim (nacionalnim) ili vjerskim, kako bi vođe podstakle podanike na borbu i smrt, te kako bi podanici mislili da umiru za te ciljeve.

– Ako je vladar silnik i tiranin i ako uhodi ljude i istražuje njihove grijehe, onda je život ljudi ispunjen strahom i poniženjem, pa bi i oni njemu mogli prirediti poniženje u vrijeme rata.

– Organizacija društvenog života i upravljanje državnim (vladarskim) poslovima zahtijeva primjenu propisanih političkih zakona koje će svi poštivati i povinovati se zakonskim propisima i odredbama.
saff