ZNATE LI DA SE NE SMIJE SJEDITI DOK SE PRATI DŽENAZA. I ONAJ KO SJEDI, NJEMU ĆE SE NAREDITI…

Dženaza se nosi umjereno žurećim koracima, dok će ostali prisutni ići za njom u tišini, skrušeno i dostojanstveno, obavljajući zikr u sebi a ne kako je to danas raširen običaj – razgovarati, pušiti pa čak i smijati se.

O kakvom je ozbiljnom trenutku riječ ponajbolje svjedoči sljedeći hadisi-šerif, a u kojem se kaže:

»Kada se pripremi dženaza i ljudi je ponesu na ramenima, ako je to bila dobra osoba ona kaže prisutnima: ‘Požurite sa mnom,’ a ako nije bila dobra ona poviče: ‘Teško meni, kuda me to nosite?’ Taj glas čuje sve drugo osim čovjeka, a kad bi on čuo taj glas pao bi u nesvijest.«

Ako dženazu nemamo namjeru pratiti do mezaristana, dužni smo kada je ugledamo, ustati na noge i tako ostati sve dok ne prođe, makar bila i nemuslimanska. Na taj način se odaje dužno poštovanje prema Onom koji život i smrt daje. Ko vidi dženazu ako zna neka prouči:

»Haza ma ve'adenellahu ve resuluhu!« (Ovo je ono što su nam obećali Allah i Njegov Poslanik). Zabranjeno je pratiti onu dženazu gdje ima naricanja, kuknjave i sl.

Allahov poslanik (S) kaže:

»Ne slijedite dženazu za kojom ide narikača ili za kojom se nosi vatra. I ne idite ispred dženaze.«

Prateći dženazu nikako ne bi smo smjeli jahati na kakvoj jahalici (biti u automobilu), jer takvu praksu Poslanik (S) nije dozvoljavao, a Ashabe bi korio kad bi ih vidio da za dženazom jašu na nekoj jahalici. Iako nema izričite zabrane u Šerijatu, smatra se pokuđenim da žene prisustvuju nošenju i ispraćaju dženaze, ali i kao druge štetne novotarije vezane za dženazu i ova je danas uzela itekako maha.

U vrijeme nošenja i ispraćaja dženaze do kabura, prisutni nikako ne bi smjeli sjedati dok ista ne bude spuštena na zemlju.

Allahov Poslanik (S) kaže:

»Ko slijedi dženazu nek ne sjeda dok ona ne bude spuštena na zemlju, a ako je neko već sjeo narediće mu se da ustane.«

Dženaza-namaz se može obaviti i u odsutnosti ili naknadno. Ovakav dženaza-namaz se naziva ‘dženazeti gaib’ ili ‘evvebin dženaza’. Klanja se skupno a može i pojedinačno. To se čini kada je neko tjelesno spriječen da prisustvuje dženazi iz bilo kojeg razloga ili ako dženaza-namaz uopće nije obavljen zbog nekih objektivnih okolnosti. Ovaj namaz se obično klanja žrtvama rata, stradalnicima, šehidima, radnicima muslimanima u neislamskim zemljama u kojima ne postoji imamat, onima koji su Allahovom milošču preselili na Ahiret kao muslimani, a formalno pravno to nisu bili i sl.

Novihorizonti.ba