Poznati koji su prešli na islam: Ne zanima me šta drugi misle o tome što sam promijenio vjeru

Poznati koji su prešli na islam: Ne zanima me šta drugi misle o tome što sam promijenio vjeru
Poznati sportski komentator Marjan Mijajlović prešao na islam.

Glavna je ovo medijska vijest posljednjih dana u cijeloj našoj regiji. Ovaj potez sportskog znalca, kao i onih koji su učinili isto prije njega, dočekan je s jedne strane sa odobrenjem, s druge sa osudom. Njegova porodica je poručila da se odriče Marijana, a sami Mijajalović još uvijek nije spreman pričati o ovoj temi i razlozima svojih koraka.

Šta je to što čovjeka promijeni? Šta su razlozi prelaska u drugu religiju? Razgovarali smo o ovoj temi s ljudima koji su učinili isto kao i navedeni komentator. Dakle, nije Mijajlović jedina poznata osoba iz naše zemlje koja je prihvatila islam.

Glumac Aleksandar Seksan kaže da Marjan Mijajlović nije prešao na islam nego se vratio prvobitnoj vjeri.

“O tim stvarima sam počeo da razmišljam u periodu kada smo svi generalno dijelili jedan težak dio života, dakle rat. To je stanje u kojem vidite da kao čovjek nemate mnogo mogućnosti da situaciju promijenite, već je stvar neke više sile. U tom periodu sam počeo razmišljati intenzivnije o vjeri, posmatrajući sudbine ljudi, njihovo stanje, svoje stanje, te situacije u kojima po nekoj logici stvari nisam trebao ostati živ, a izašao sam iz njih neogreban. Tako sam počeo razmišljati šta je suštinski naša svrha”, kaže Seksan za Source.

Bivši košarkaš Damir Mirković se također vratio vjeri. O razlozima zbog koji je to učinio, kaže da je jednostavno osjećao potrebu za duhovnošću.

“Nekako je sve podređeno materijalnom, a potrebno je svima malo više duhovnosti, empatije, razumijevanja, tih osjećanja, koja su kod mene presudila da potražim odgovore i dobio sam svoje mjesto. I danas se trudim da budem u tome koliko god mogu. Naravno, svi imamo uspone i padove, i često se ljudima prebacuje da oni koji su se vratili vjeri moraju biti savršeni, a zapravo je suprotno, ti ljudi moraju imati trening da bi održali svoje stanje”, navodi Mirković.

Pored Mirkovića i Seksana, ranije je na islam prešao i muzičar Igor Ražnjatović, poznat kao član grupe Magbeth. Ražnatović nam je samo kratko kazao da i Mijajalovića i sve druge koji postupe slično treba ostaviti na miru da prakticiraju ono za šta su se opredijelili. On je još davno kazao kako je presudan momenat njegovog povrtaka vjeri bio kada je tokom rata blizu njega eksplodirala granata ispaljena sa brda oko Sarajeva, a on nekim čudom ostao nepovrijeđen.

Sarajevski reditelj Nenad Đurić nikada nije želio javnosti govoriti zašto je prije nekoliko godina, promijenio vjeru i prešao na islam.

Marjan je postao Mustafa, Igor se dobro osjeća kao Hamza, a Aleksandar ipak nije promijenio ime.

“Promijeniti ime nije nužno. Ni u knjigama ni u zakonu ne piše da moraš promijeniti ime i prezime. Razgovarao sam i sa učenim ljudima, i kažu da nije nužno”, kaže Seksan.

Damir je izabrao ime Abdulkerim, ali ga svi drugi pamte i oslovljavalju kao Damira Mirkovića.

“U papire nisam stavio drugo ime, to sam uradio zbog sebe. To je neka naša tajna, između nas i Onoga u kojeg vjerujemo. Mi svojim ponašanjem pravdamo sve što činimo. Nekako se od ljudi koji se vrate vjeri očekuje mnogo više, ali mora se shvatiti da smo mi i dalje ljudi, koji imaju svoje greške i slabosti. Što se tiče imena, ono treba biti u skladu samog ponašanja. Ja sam uzeo Abdulkerim, jer je nešto plemenito”, navodi Mirković.

Jednom je sociolog Ismet Dizdarević kazao da čovjeku vjera i obredi služe da dokuči ono što želi, da se identifikuju, i da ne treba nikoga osuđivati zbog njegovog postupka, barem kada je vjera u pitanju.

MOJA MAJKA NIJE PODNOSILA SUPRUGU. ZBOG NJE SAM SE RAZVEO. DA LI SAM ISPRAVNO POSTUPIO?
“S obzirom na to koliko godina imam, apsolutno mi je svejedno kako neko gleda na to što sam promijenio vjeru. Moja porodica je na to gledala kao na moj slobodan izbor, nisu radili ništa kako bi mi te korake otežali. Mi previše robujemo tome šta će drugi da kažu. Islamski princip kaže da će svako odgovarati za sebe, tako da svi ti koji me danas osuđuju, ja od njih neću imati ništa. Doći će dan kada će nam pomoći ili odmoći ono što smo radili i ne zanima me šta drugi misle”, kaže glumac Seksan.

Ni Mirković nije imao osudu kada je u pitanju njegova porodica, što je u ovakvoj situaciji vjerovatno i najvažnija stavka.

“Svi ljudi su skloni osudi. Uz ovo narušavanje duhovnog i materijalnog balansa, često ljudi iz svoje perspektive posmatraju drugog i hoće da modeluju život drugima na način na koji oni misle da treba. Ja sam ocjenio da mogu da se unaprijedim na ovaj način, i bilo je onih koji su to prepoznali, ali i nih koji su se protivili. Moja porodica je hvala Bogu to prihvatila na pravi način. Kada se trudite da radite ono što javno iznosite, onda ljudi vide da niste licemjer, pa s te strane imate odobravanje. Ja sam svojim prijateljima i okruženju rekao da imam namjeru da budem drugi čovjek i ne vidim razlog što bi bio problem”, navodi košarkaš Mirković.

Svako ko je postupio kao naši sagovornici, vjerovatno ima dobre razloge za to, ali svi imaju isti odgovor kada je u pitanju odobravanje ili neodobravanje njihovih poteza, oni kažu da svaki čovjek ima pravo izbora i da se njegovo pravo treba poštovati.

(Alen Avdić)

Source.ba

Budi prvi i podijeli ovo sa prijateljima!

Možda vas zanima: Cristiano Ronaldo još jednim potezom pokazao svoju humanost
Djetinjstvo pod limenim krovom

Cristiano Ronaldo dos Santos Aveiro rođen je 5. februara 1985. na otočiću Funchal u pokrajini Madeira, pored zapadne obale Portugala. Ime je dobio po Ronaldu Reagganu, američkom predsjedniku i omiljenom glumcu njegovog oca. Kuća u kojoj se rodio i u kojoj je odrastao bila je više nego skroman dom. Pod limenim krovom ove uske barake pored mora Ronaldo je rastao uz oca vrtlara i majku koja je za porodicu zarađivala kao kuharica i čistačica. U kući su živjeli još brat, dvije sestre, prabaka i djed.

Odrastati u takvoj kući bilo je vrlo teško, posebno jer se otac često opijao u takvoj mjeri da je i umro od zatajenja bubrega 2005. U njihovoj kući često nije bilo ničega.

– Bili smo veoma siromašni. Nisam imao igračaka. Dijelio sam sobu s bratom i dvije sestre, dok su roditelji spavali u drugoj. Bilo je to malo mjesto, ali meni nije smetalo. Nevjerovatno sam blizak s bratom i sestrama. Takav život za nas je bio normalan, drugačiji nismo znali – kaže Ronaldo.

Tako je dječak iz siromašne barake postao problematični mladić kojem je škola bila zadnja stvar na pameti. Sa samo 14 godina, on je prekinuo sve veze sa školom, gdje će se vratiti tek desetak godina kasnije.

– U školi sam bio veoma popularan, međutim, ništa me za nju nije vezivalo. Iz nje su me izbacili kada sam učitelja pogodio stolicom – ispričao je Ronaldo u intervjuu za britanski “Mirror”.
Ipak, već kao desetogodišnjak pokazivao je jedan nevjerovatan talent – za fudbal. To je uočila njegova majka, koja mu je davala punu potporu.

– Sve što je želio bilo je igrati fudbal. On je igru volio tako mnogo da je preskakao obroke ili bi bježao iz svoje spavaće sobe zajedno s loptom, i to onda kada su svi mislili da radi zadaću – prisjeća se njegov djed, Fernao Sousa.

Majka je htjela da ga pobaci, a on je danas jedan od najboljih nogometaša svijeta i izdržava cijelu familiju i pomaže siromašne u cijelom svijetu. Već godinama pomaže i našoj braći u Palestini i Siriji. Zadnje što je Ronaldo učinio i što dokazuje koliko je ustvari veliki čovjek jeste potez u brazilu. Naime, Ronaldo je prije nekog vremena kupio cijelu jednu četvrt u Brazilu gdje žive siromašni i poklonio im kako ne bi morali plaćati stanarinu.

Molimo Uzvišenog Allaha, da ga uputi na Pravi put, islam je ono što mu nedostaje i čemu se treba vratiti.

Budi prvi i podijeli ovo sa prijateljima!

Svjetlo-dunjaluka