Vratio se iz Australije u BiH i otvorio farmu: 11 godina živimo od obećanja

Željko Trifković (45) uspješan je farmer, proizvođač mlijeka, koji s porodicom, suprugom i troje djece, živi u naselju Rudine kod Dvorova. Prije rata Trifkovići su živjeli u okolici Kaknja. Ova porodica je 12 godina provela u Australiji, gdje je Željko radio u mesoprerađivačkoj industriji. Imao je i svoju privatnu firmu, piše Dnevni avaz.

– Australija je lijepa i bogata zemlja u svakom pogledu. Međutim, mi, Balkanci, okrenuti smo na ovu stranu. Nostalgija je bila toliko jaka da me ništa nije moglo pokolebati u namjeri da se vratim. Džaba tebi bogatstvo, ljepote i zlatne obale. Izbaždareni smo za život u ovim predjelima. Naselili smo se ovdje u Rudine, u naselje u kome živi veliki broj raseljenih s područja Kaknja i Zenice. Neophodan nam je tih, miran život. Naravno, razmišljali smo i o tome kako da obezbijedimo egzistenciju za normalan život. Imamo trenutno problema zbog nedostatka zemljišta za obradu. Farmu smo doveli do faze kada se postavlja pitanje opstanka. U posljednjih pet mjeseci prodali smo više od 30 grla krupne stoke. Trenutno na farmi imamo pedesetak grla – priča Trifković.

Kaže da je imao 90 grla. Zbog nedostatka kabaste hrane morao je smanjivati broj. Trenutno otkupljivaču dnevno isporučuje 450 do 460 litara mlijeka.

– Vlasti nam obećavaju zemljište pod koncesiju, međutim, već 11 godina živimo od obećanja. Mlijeko otkupljuje firma „Mikan“ iz Modrana. S njima sarađujemo više od četiri godine i sve je izuzetno korektno. Premiju za mlijeko u posljednje vrijeme primamo redovno. Zbog toga želim da pohvalim Vladu RS i resorno ministarstvo. Ranije je premija za mlijeko kasnila i po devet mjeseci. Pratile su nas i suše i poplave. Mi, farmeri, proizvođači mlijeka, zadovoljni smo trenutnim odnosom kada je u pitanju kontinuitet isplate premija za mlijeko – dodaje Trifković.

Trenutno mu je, kaže, neophodno još 15 do 20 hektara zemljišta da bi mogao osigurati kabastu hranu za stoku, odnosno silažu.

– Trenutno obrađujem 85 dunuma zemljišta. Neophodno mi je još dva puta toliko da bi farma normalno funkcionisala. Sinovi Srđan i Bogdan završili su školu, kćerka Sara završava srednju. Razmišljamo šta da radimo, da li da sinovi ostanu na imanju ili idu u bijeli svijet. Ukoliko ne riješimo problem s nedostatkom zemljišta, da se sinovi mogu ženiti, da kuće gradimo, onda bih morao smanjiti broj grla na minimum, a oni neka idu svojim putem – kaže farmer Trifković.
Avaz