Dodikova najava budućih zločina
Uprkos iskustvu kojeg posjedujemo kao vrsta, još uvijek nismo uspjeli probuditi zakonodavnu svijest da utiranje puta zločinu, pa čak ni post festum slavljenje zločina, kakvo je Dodikovo iskazivanje divljenja Ratku Mladiću, kvalifikuje kao zločin
Piše: Elis Bektaš
U svojim Političkim sveskama Borislav Pekić veli da „…Zločin ne može biti istorijska nužnost. On može da bude nužnost jedne izabrane metode…“
Biti vjeran metodi koja, makar samo u sferi hipotetskog, implicira zločin i čini ga mogućim, kao što to čini Milorad Dodik kada povratnicima u RS dodjeljuje status neprijatelja i kada slavi Ratka Mladića, znači biti zločinac. Danas, izuzev kozmetičkih zahvata, koji kod ozbiljnog posmatrača samo gađenje mogu izazvati, ne možemo vidjeti nikakvu promjenu na licu politike koja vlada manjim bosanskohercegovačkim entitetom, kao ni na licu većine onih koje bi na vlast da dođu.
Nikakav suštastveni otklon od metode ne postoji, jer odustajanje od topova, snajpera i noževa nije odustajanje od političke metode, već samo uzimanje daha. Metoda koja istrajava na ekskluzivitetu bilo koje vrste, čak i ona koja samo koketira sa ekskluzivitetom, otvara vrata budućem zločinu. Glasajući za vjerovjesnike i žrece tih metoda, birači glasaju za buduće zločine. Korištenje naroda, države, mita i lažne povijesti kao brane prema Drugome, ne samo da ga omogućava, već budući zločin čini nužnim, neizbježnim.
Nažalost, uprkos iskustvu kojeg posjedujemo kao vrsta, još uvijek nismo uspjeli probuditi zakonodavnu svijest da utiranje puta zločinu, pa čak ni post festum slavljenje zločina, kakvo je Dodikovo iskazivanje divljenja Ratku Mladiću, kvalifikuje kao zločin. Što prije se zakonski omogući ono što potvrđuju i logika i etika, a to je nazivanje Milorada Dodika zločincem, to će manja mogućnost biti da se zločin desi i u budućnosti.
Do tad nam preostaje slušati jetko i zloguko kevtanje Milorada Dodika i njegovih piskarala i poluiteligenata, koji i svijet i sebe same ubjeđuju da je Vođa odan miru i da njegove loše prikrivene prijetnje budućim zločinima, progonima i pokoljima, nisu drugo do li preventivna samoodbrana srpskog naroda. Kojeg ne ugrožava i ne napada niko drugi izuzev političari poput Dodika, kojima je bahatost toliko napuhala srpstvo da u njima nije ostalo mjesta za čovječnost.
(Bportal.ba)