NAJVEĆA DRŽAVNA TAJNA SRBIJE: Vojska u Beogradu pomagala Mladiću da ne bude otkriven

Iako je ovo tužilaštvo odbilo da dostavi Balkanskoj istraživačkoj mreži (BIRN) kopiju optužnice, navodeći da je optužnica proglašena državnom tajnom i da ne može biti dostavljena javnosti, uvidom u presudu u kojoj su optuženi oslobođeni odgovornosti zbog apsolutne zastare, navedeno je za šta ih je tužilaštvo teretilo.

Iz tog javno dostupnog dokumenta, u koji je Danas imao uvid zahvaljujući Fondu za humanitarno pravo (FHP), može se vidjeti zbog čega je optužnica proglašena državnom tajnom. Naime, u presudi se, između ostalog, navodi (fotografija u prilogu) da je jedan od optuženih, Blagoje Govedarica, u to vrijeme stariji vodnik Vojske Jugoslavije, bio optužen da je “u periodu od novembra mjeseca 2000. godine do 25. 7. 2003. godine, u Beogradu, u vojnom objektu Vojske Jugoslavije i Vojske SCG na Topčideru, kao i na drugim adresama u Beogradu, krio i pomagao Ratku Mladiću da ne bude otkriven”.

Osim toga, navodi se da je Govedarica bio optužen da je “od komande stana Prve armije Vojske Jugoslavije nabavljao namirnice i druge predmete” i potom ih umjesto vojnicima doturao Mladiću i njegovom obezbeđenju. U presudi, takođe, stoji da je ista osoba, po optužnici, “po pismenom ovlašćenju Ratka Mladića vršio podizanje svih njegovih primanja preko Fonda za socijalno osiguranje vojnih osiguranika” i predavao ih Mladićevoj ženi.

Optužnica protiv 11 Mladićevih jataka podignuta je 2006, a prvostepena presuda izrečena je pred Prvim osnovnim sudom u Beogradu krajem 2010. kada je samo jedan optuženi oglašen krivim i to zbog nedozvoljenog držanja oružja, devetoro ih je oslobođeno, a prvooptuženi pukovnik VRS Jovo Đogo u međuvremenu je preminuo. Presudu je Apelacioni sud u Beogradu u maju 2011. vratio na ponovno suđenje, a Prvi osnovni sud je 17. maja prošle godine zbog apsolutne zastarjelosti oslobodio svih 10 optuženih jataka. Konačno, Apelacioni sud je u avgustu ove godine donio presudu kojom je zbog nedostatka dokaza oslobodio devetoro optuženih, a na kaznu od šest mjeseci zatvora uslovno sa rokom provjere od godinu dana osuđen je samo Marko Lugonja koji je jedini priznao djelo za koje se teretio. Podsjetimo, Ratko Mladić uhapšen je 2011. u Srbiji nakon 15 godina skrivanja.

Nemanja Stjepanović, istraživač FHP-a, ističe za Danas da optužnice ne bi tek tako i bez razumnog i opravdanog razloga smjele biti proglašavane državnom tajnom, budući da je javnost rada tužioca i transparentnost sudskih postupaka garantovana zakonom.

– Na suđenju Mladićevim jatacima javnost nije bila isključena, što znači da je optužnica bila javno dostupna. U međuvremenu je neko shvatio da bi njen sadržaj mogao naštetiti ugledu Srbije, pa je proglašena državnom tajnom, što znači da će od očiju javnosti biti sklonjena na cijelih 30 godina. Na taj način država šalje poruku da su njeni organi umiješani u Mladićevo skrivanje, jer šta bi drugo moglo da nanese štetu državi ako ne informacije o krivičnim djelima počinjenim od strane pojedinaca unutar državnih struktura i u objektima Republike Srbije, ukazuje Stjepanović.

FHP je 20. maja 2016. po Zakonu o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja uputio zahtjev Prvom osnovnom sudu za dostavljanje presude donete tri dana ranije u ponovljenom postupku. Zahtjevu je “udovoljeno u potpunosti” i 28. juna 2016. godine Prvi osnovni sud dostavio je FHP-u presudu o Mladićevim jatacima.

– U presudi koju nam je Prvi osnovni sud dostavio vidi se da se bar jedan od optuženih teretio za skrivanje Mladića u vojnom objektu na Topčideru. Ugledu Republike Srbije može naškoditi upravo skrivanje tih informacija i obrnuto – međunarodni ugled Srbije će biti veći ukoliko se razotkrije u kojim vojnim objektima se Mladić skrivao, koje državne strukture su mu u tome pomogle i ko su pojedinci u političkim i vojnim strukturama koji su za to odgovorni. Pored svega, Zakon o tajnosti podataka u članu 3 jasno propisuje da se “tajnim podatkom ne smatra onaj koji je označen kao tajna radi prikrivanja krivičnog dela”. U ovom slučaju odluka o proglašenju optužnice državnom tajnom upravo stvara sumnju da je prikrivanje krivičnog djela razlog zatajivanja optužnice, naglašava Stjepanović.

Kako podsjeća, sličnu nerazumnu odluku 2014. godine donio je i tadašnji ministar odbrane Bratislav Gašić kada je, nakon zahtjeva FHP-a za dostavljanje vojnih dokumenata, cjelokupnu arhivu 125. i 37. brigade VJ na Kosovu bez obrazloženja proglasio državnom tajnom.

– U oba slučaja, razumno je posumnjati da se radi o odlukama sa svrhom da se prikriju krivična dela, a sumnju dodatno pojačava činjenica da nije ispoštovan zakonski uslov da se obrazloži zašto bi obelodanjivanje traženih podataka prouzrokovalo neotklonjivu teški štetu interesima Republike Srbije, zaključuje Nemanja Stjepanović.

Ko je bio na čelnim pozicijama?

U periodu od novembra 2000. do kraja jula 2003. na čelu Generalštaba Vojske Jugoslavije bio je general Nebojša Pavković. Tačnije, na to mjesto je postavljen u februaru 2000, a smijenjen je 25. juna 2002. Naslijedio ga je general Branko Krga, kao zastupnik načelnika Generašltaba VJ i na toj poziciji ostao do decembra 2004. Ministar odbrane SRJ bio je Slobodan Krapović od 4. novembra 2000. do 29. januara 2002. da bi ga zamijenio Velimir Radojević. Obojica su bili članovi Socijalističke narodne partije Crne Gore. Od marta 2003. na čelo Ministarstva odbrane SCG dolazi Boris Tadić. Za sve to vrijeme predsjednik države bio je Vojislav Koštunica, nekadašnji lider DSS, od oktobra 2000. do marta 2003. Kao predsjednik Vlade SRJ od novembra 2000. do kraja jula 2001. bio je Zoran Žižić iz Socijalističke narodne partije Crne Gore, a na tom mestu ga je smijenio Dragiša Pešić, iz iste stranke, i bio do 7. marta 2003. Sa redefinisanjem odnosa u SRJ i formiranjem SCG, na čelo SCG dolazi Svetozar Marović, koji je ujedno bio i predsjednik Savjeta ministara. Na toj funkciji bio je do juna 2006. kada je Crna Gora proglasila nezavisnost.

Presuda Mladiću 22. novembra

Ratku Mladiću, koga Haški tribunal tereti za genocid i najteže ratne zločine, presuda će biti izrečena 22. novembra. Po optužnici, Mladić se tereti za genocid u Srebrenici i još šest opština u BiH, progon nesrpskog stanovništva širom BiH, terorisanje građana Sarajeva i zarobljavanje pripadnika UNPROFOR-a. Tužioci su zatražili da Mladić bude osuđen na doživotnu kaznu zatvora, dok je njegova obrana tražila oslobađajuću presudu.

(Bportal.ba/SB)