Zašto je Dragan Mektić jedini političar koji može srušiti Dodika!
Piše: Danijal Hadžović
Dragan Mektić po zanimanju je kriminalista. Od 1980. radio je na rukovodnim poslovima u organima unutrašnjih poslova, kao i u obavještajnoj službi. Od 2003. do 2006. bio je zamjenik ministra bezbjednosti Bosne i Hercegovine, a zatim dugogodišnji direktor Službe za poslove sa strancima (2006—2015). Od kada je početkom 2015. imenovan na mjesto ministra sigurnosti BiH kao kadar SDS-a, Dragan Mektić, do tada slabo poznat široj javnosti u BiH, preko noći je postao jedna od najupečatljivih figura političkog života u BiH.
Samouvjeren je, pomalo sirov i krajnje stravstven u svojim nastupima, ne pretjerano rječit, ali iskren i direktan, samopouzdan, otvoren i čvrst u stavovima. Ne služi se akademskim frazama, govori direktnim neposrednim jezikom, razumljivim i najmanje pismenim građanima u BiH. U raspravama se ne libi koristiti ad hominem i na ličnom nivou nastojati diskreditovati svoje sagovornike, upotrebljavajući nerijetko i uvrede. S takvim karakteristikama nije mu bilo teško privući pažnju na političkoj sceni satkanoj od mnoštva bezličnih i neuvjerljivih političkih karijerista čiju ijednu rečenicu, stav ili mišljenje teško da iko pamti. Mektić zapravo po svom stavu, ponašanju, nastupu, strasti koju unosi u sve to i načinu ophođenja sa svojim suparnicima, ali čak i fizičkim karakteristikama, neodoljivo podsjeća na jednog drugog bh. političara, svog zakletog protivnika – Milorada Dodika.
Već više od deceniju Milorad Dodik suvereno i neprikosnoveno vlada Republikom Srpskom. U međuvremenu, stranke opozicije uložile su ogromne napore da njega i njegovu stranku sruše s vlasti, promijenile nekoliko lidera, ujedinjavale se, izlazile sa zajedničkim kandidatima, no Dodikova vlast bila je ništa više no okrnjena, i to samo na državnom nivou, dok je u RS-u ostao neprikosnoven vladar, i pored činjenice da mu socio-ekonomska situacija u Republici Srpskoj ni najmanje ne ide na ruku.
Jedan od glavnih razloga za ovakvu višegodišnju Dodikovu dominaciju u manjem bh. entitetu nesumnjivo leži i u tome što on dostojnog konkurenta za lidera jednostavno i nije imao. Ma koliko se gledano s intelektualne visine Dodikovo ponašanje, način izražavanja i stav mogu činiti primitivno odbojnim i vrijednim svakog prezira, sa svojim stravstvenim pristupom politici, samouvjerenošću, ruralnom neposrednošću i sigunošću koju ulijeva, Dodik u očima prosječnog glasača ostavlja utisak odlučnog i sigurnog lidera koji zna šta radi i šta hoće, ali i s kojim se on, kao s čovjekom iz naroda može poistovjetiti. Mladen Ivanić s druge strane, iako također karizmatičan i samouvjeren, sa svojim akademskim štihom u nastupima uvijek je odavao dojam elitiste odvojenog od naroda; Mladen Bosić u odnosu na Dodika odveć je djelovao neenergično i dosadno, Govedarica je relativno nov i neuvjerljiv, dok Ognjen Tadić kao fino vaspitano gradsko dijete s manjkom drčnosti, protiv Dodikove agresivnosti i arogancije zaista nije imao nikakve šanse, što se najbolje vidjelo u njihovoj predizbornoj debati za predsjednika RS iz 2014.
No, gledano iz vizure prosječnog glasača i njegovih želja, u liku Dragana Mektića po prvi put se u opoziciji pojavio neko ko Dodiku može dostojno parirati. Poput Dodika, on se u političkoj borbi ne libi udarati prljavo i spuštati na nivo najnižih kafanskih obračuna i provokacija u sukobu sa svojim neistomišljenicima, ne libi se izjavljivati raznorazne gluposti koje će zvučati bombastično i prijeteće i tako privlačiti medijsku pažnju, te jednako poput Dodika ostavlja utisak čovjeka iz naroda s kojim prosječni glasač može osjetiti bliskost.
Po prvi put Dodik nasuprot sebe ima protukandidata koji mu svojom energijom, nastupom, društvenom pozadinom, samouvjerenošću i manirima može u potpunosti parirati te kojeg, za razliku od ostalih kandidata, neće biti moguće slomiti sirovom agresijom i ruralnom pronicljivošću. Pored toga, u slučaju Mektića, i pored učestalih pokušaja Dodika i njegovih medijskih megafona da ga na takav način obezvrijede, optužbe za izdaju interesa RS-a također se suočavaju s nešto većim problemima, jer je za razliku od Dodika koji je rat iskoristio za unosan šverc cigareta, Mektić je aktivno učestvovao u borbi za stvaranje Republike Srpske.
Stoga, nije čudo što u posljednje vrijeme toliko napora, strasti i energije Milorad Dodik i SNSD zajedno s njihovim lojalnim medijskih i društvenim strukturama ulažu u verbalne obračune s Draganom Mektićem, pokušavajući da ga diskredituju kao osobu. Na sve napade, za razliku od drugih političara iz opozcije u RS-u koji su se na optužbe o „izdajama“ često povlačili, Mektić se ne boji, ostaje nepokoleban i dosljedan svojim stavovima te jednako žestoku uzvraća paljbu Dodiku i njegovoj vlasti. Također, mnogi smatraju da i Mektićeve učestale kritike na račun rada Tužilaštva BiH korijen imaju i u nedostatku aktivnosti i hrabrosti ove institucije da se ozbiljnije pozabavi nekim od brojnim afera za koje se sumnjiči Milorad Dodik.
Zbog toga je potpuno razumljivo da je Dragan Mektić najveća Dodikova glavobolja među srpskim političarima u BiH. Da se tražio prototip idealnog političkog protivnika koji može srušiti Milorada Dodika, našao bi se u liku Dragana Mektića.
(Vijesti.ba / SB)