“Nositelj europskih vrijednosti” na raskršću: Ili Treći entitet ili Evropska unija
Sastali su se u srijedu u Mostaru lideri najjače srpske i najjače hrvatske stranke u BiH, Milorad Dodik i Dragan Čović. Nakon još jednog malog, redovnog graza, opet su jasno poručili da će učiniti sve što mogu da oslabe državne institucije i urede državu onako kako njima dvojici odgovara.
Piše: Jusuf Kapić
U tom planu im je, naravno, i strateški i izborno i institucionalno potreban treći partner. Onaj, kako sami nedavno rekoše, kojeg će oni birati 2018. godine. A njega nije bilo u Mostaru, kao što ga ni dan prije nije bilo u Srebrenici. Ima, kaže, pijesak u bubrezima.
Dodik i Čović, poput Radovana Karadžića i Mate Bobana, koji su u austrijskom Grazu 1992. dogovorili podjelu zemlje na štetu Bošnjaka, dogovaraju promjene Izbornog zakona, najavljuju bez uvijanja nove blokade evropskih integracija i jasno poručuju bošnjačkim političarima da će se držati zajedno u svakom strateškom pitanju.
HDZ Dragana Čovića formalno je u koaliciji sa SDA i drugim strankama na federalnom i državnom nivou. No, jedina Čovićeva istinska i stabilna koalicija, ona koju godinama nije podrivao, jeste koalicija sa Dodikovim SNSD-om. Jača Srpska, slabija BiH = treći entitet – to je jedina konstanta najjače hrvatske stranke.
Podržao je Čović svog druga Dodika u mnogo čemu, otvoreno se suprotstavljajući i liderima Katoličke crkve u BiH, bezdušno prepuštajući hrvatske povratnike u Republici Srpskoj diskriminaciji i ugnjetavanju od strane režima SNSD-a.
Čović je izabrao za strateškog saveznika predsjednika entiteta u kojem su Hrvati već dvadeset godina sistematski diskriminirani i imaju tek ograničene simbolične ovlasti oličene u bizarnom Emilu Vlajkiju ili neaktivnom Josipu Jerkoviću. U stvari, RS je područje na kojem su Hrvati suštinski diskriminirani.
U Federaciji BiH, u mješovitim kantonima i na državnom nivou, tamo gdje bošnjačke partije imaju stvarnu moć odlučivanja, Hrvati drže neke od najbitnijih poluga vlasti, kao što su finansije, policija, pravosuđe… Štaviše, kada bi se učešće jednog naroda u vlasti mjerilo njegovom popisnom brojnošću, ispalo bi, zapravo, da su Hrvati na državnom nivou i u FBiH ne samo ravnopravni, nego i pozitivno diskriminirani.
Svakako, sporni način izbora člana Predsjedništva, „slučaj Komšić“ jeste izazov koji treba riješiti i bošnjački lideri su više puta nudili HDZ-u konkretna rješenja, u okviru provedbe presude Sejdić-Finci. Ali, Čoviću nije interes poštena šansa Hrvata u borbi za vlast – on želi svoj feudalni posjed kojim će vladati onako kako Dodik vlada Republikom Srpskom.
Otkako je osvojio novi mandat u Predsjedništvu, Čović se predstavljao kao prvi Evropljanin bh. vlasti. Žurio je da preda aplikaciju i širio lagodni optimizam. Organizirao je čak i nekakvu paranaučnu konferenciju o Hrvatima kao nositeljima europskih vrijednosti. Očekivati je da i svog suborca Dodika proglasi nositeljom. Jer ako zvanična hrvatska politika u BiH uzima Dodika za partnera, valjda im on pomaže u nošnji europskih vrijednosti.
Susjedna Republika Hrvatska, koja je – ma kako to nekad suludo i čudno izgledalo – punopravna članica Evropske unije, nikada se nije jasno i odlučno ogradila od Čovićeve destruktivne politike. Štaviše, već duže od godinu dana Hrvatska koristi svoje diplomatske i institucionalne kapacitete u Briselu da HDZ-ovska herceg-bosanska destruktivna pregnuća prevede u birokratski jezik federalizma.
Punopravna, iako najmlađa, članica Evropske unije otvoreno. i uprkos svoj retorici i zajedničkim sjednicama Vlade RH i Vijeća ministara BiH, podržava destruktivnu, anti-evropsku i nazadnu politiku Karadžićeve i Bobanove kopije.
Mada naivan posmatrač može upasti u zamku i postaviti nepreciznu jednačinu u kojoj i Evropska unija podržava destruktivne hrvatsko-srpske sile u BiH, ipak treba imati na umu da Hrvatska nije isto što i Evropska unija. Možda naši susjedi u nekim oblicima odlučivanja u Briselu imaju jednako vrijedan glas kao i Nijemci ili Francuzi, ali definitivno nemaju ni snagu ni ugled da pokušaje stvaranja trećeg entiteta na temeljima udruženog zločinačkog poduhvata Herceg-Bosne podvale ozbiljnim evropskim liderima kao nekakav savršen federalistički model zaštite ugroženih Hrvata.
Otud panika u Čovićevim propagandnim krugovima nakon što je Večernji list objavio da je njemačka kancelarka Angela Merkel otvoreno protiv etnički postavljenog ustavnog uređenja naše države i da snažno zagovara jačanje građanskih principa.
Naivni i zavedeni, mnogi bh. Hrvati će u godinama koje dolaze konačno shvatiti svu tragiku HDZ-ove i (novo)tuđmanovske politike, koja im obećava ono što i ne trebaju i ne mogu dobiti u ovoj kompleksnoj državi.
Mogu vjerovati Čovićevim velikim obećanjima, radovati se Dodikovim blokadama i likovati kad hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović insinuira da su njihove komšije Bošnjaci mahom opasni potencijalni teroristi.
Ali danas, 2017. godine, kada se u novembru očekuje konačna potvrda Haaškog suda o zločinačkom karakteru Herceg-Bosne, ovakva Evropska unija, poučena rizicima Brexita i evropske desnice, sigurno neće dopustiti da se zločin i destrukcija nagrade nekakvim entitetom.
(Bportal.ba)