Da li je ovo najbolji tim bh. igrača u Bundesligi svih vremena?
Bh. nogometaši su u proteklih četrdesetak godina osvajali prvenstva u Bundesligi, igrali za najbolje njemačke klubove, neki su bili najuspješniji strijelci, pojedini su izgradili status klupskih legendi, a neki su se našli u idealnim timovima renomiranih bundesligaša svih vremena.
Sportske.ba su podsjetile na najuspješnije nogometaše iz BiH koji su svojevremeno igrali zapažene uloge kroz proteklih četrdesetak godina u Bundesligi. Idealni tim je naprosto teško sastaviti, pa je to stvar “ukusa”.
Izbor idealnog tima prepuštamo vama. Sigurni smo da ćete biti na slatkim mukama. Ono što “bode” u oči, jeste da već
desetak sezona bh nogometaši igraju glavne role u Bundesligi. Pogotovo u novijoj historiji.
Hasan Salihamidžić je, nakon Hamburga, u Bajernu osvojio sve što se dalo osvojiti. U zlatnim devedesetim godinama Sergej Barbarez je bio prvi strijelac Bundeslige. Prije njega prvo ime Kaiserslauterna bio je Demir Hotić. Nakon Hotića, Brace i Sergeja, nastupila je era Zvjezdana Misimovića i Edina Džeke u Wolfsburgu, odnosno Vedada Ibiševića i Seje Salihovića u Hofenhajmu.
Džeko je najbolji strijelac Wolfsburga svih vremena. I Vedad je do povrede bio na dobrom putu da sruši neke bundesligaške rekorde. Salihović se sa Hofenhajmom prošetao od treće do Bundeslige.
Devedesetih godina zapažene partije u čak dva bundesligaša pružao je Sejo Kapetanović, koji je nosio dres Borusije D i Wolfsburga, kojeg je uveo u Bundesligu i bio među tri četiri najbolja igrača. Nedavno je Sejo bio među zvanicama na proslavi velikog uspjeha Wolfsburga kada je nastupio u meču šampiona protiv Džekine i Misketove generacije.
Zlatan Bajramović je izgradio pristojnu karijeru igrajući za St. Pauli, Frajburg, Šalke. Od nogometa se oprostio u najboljim godinama, nakon podmukle povrede nožnog prsta.
Mensur Mujdža je tek nastupom za reprezentaciju počeo graditi klupsku karijeru. Čak je dogurao do kapitena Frajburga, za koji je odigrao 118 zvaničnih utakmica što je za svaki respekt. Emir Spahić je kao igrač ostavio dubok trag u Bundesligi. I po igračkom umijeću i po “nestašlucima”. Premda u mirovini i danas bi Spaha kao igrač bio pojačanje u većini bundesligaša.
Ermin Bičakčić je, kao i Mujdža zahvaljujući reprezentaciji jačao svoj igrački “cv”. Sejo Kolašinac, je definitivno, uz Miralema Pjanića, najjači igrač kojeg je reprezentacija nekome “preotela”. Što potvrđuje transfer u Arsenal.
Sredinom devedesetih godina Vlatko Glavaš bio je kapiten Fortune koju je uveo u Bundesligu. Tim iz Dizeldorfa bio je svojevrsni “mali Velež”. Trener je bio Aleksandar Ristić, njegov prvi asisten Enver Marić, a neko vrijeme s njima je radio Marko Čolić, također nekadašnji igrač rođenih. Glavaš je bio ključni igrač moćne Fortune, za koju su, između ostalih, nastupali još Darko Pančev, Darko Dražić, Zvjezdan Pejović, kasnije Adis Obad, Asmir Džafic i Dženan Zaimović.
Inače, Marić je skoro dva desetljeća slovio kao najbolji trener specijalista u Bundesligi. Takav je epitet stekao kao trener golmana, najprije u Fortuni, potom u Hertu, iz koje je otišao u penziju.
Kada govorimo o prijeratnim nogometašima iz BiH, privilegiju da nastupaju u Bundesligi imali su rijetki s ovih prostora. Salem Halilhodžić je vrijedan pažnje, jer je sedamdesetih godina nosio dres Minhena 1860. I Husnija Fazlić, Borčeva klupska legenda, ostavio je trag, nastupajući za Sarbriken. U istom klubu kratko je nastupao ex reprezentativac BiH Mladen Bartolović.
Istočno njemački budesligaš jedne sezone imao je više nogometaša iz BiH nego, recimo bijeljinski radnik. Boje Kotbusa, praktički kičmu tima činili su Tomislav Piplica, Faruk Hujdurović, Bruno Akrapović i Marko Topić. I svaki od njih dao je značajan doprinos u uspjehu ovog kluba. Ipak, Piplica, što na terenu, što van travnjaka stekao je status najomiljenijeg igrača u Kotbusu. Koji mu je, prvi put u povijesti, priredio oproštajni meč. Takvu čast nikad prije ni poslije nije imao niti jedan igrač Kotbusa.
Asif Šarić, igračku i trenersku karijeru gradio je u Ahenu i Paderbornu. Moguće da će ga kao igrača nadmašiti njegov sin.
Ovo su samo neka od imena koja, su, s manje ili više uspjeha igrala u Bundesligi. Moglo bi se svakako pomenuti i Marija Kovačevića, Radeta Bogdanovića, Mustafu Arslanovića, Muhameda Glavovića, Milija Hadžiabdića, Saida Husejnovića i druge…
Evo, kako izgleda jedna od “idealnih” postava: Marić, Salihamidžić, Kapetanović, Spahić, Kolašinac,Glavaš, Bajramović, Barbarez, Džeko, Misimović, Ibišević. Trener Aleksandar Ristić.
Šta tek reći za ovu postavu: Piplica, Mujdža, Salihović, Hujdurović, Bičakčić, Akrapović, Šarić, S. Halilhodžić, Hotić, Topić, Džaka. Trener: Enver Marić.
R.S.