Zaštita od ujeda otrovnice: “Priglupi bosanski poskok nema pojma o novim trendovima u posjećivanju prirode”

Nakon vijesti da je strastvenu planinarku i trkačicu Marinu Malek iz Dubrovnika na planini Prenj ugrizao poskok, te su je spašavali i pripadnici Gorske službe spašavanja u BiH, oni su putem svoje službene internet stranice objavili savjete na koji način se zaštiti od ujeda zmije na planinama.

 

 

Marinu je početkom juna tokom treninga u BiH za nogu ugrizao poskok. Na planinskom masivu Prenj na visini od 1200 metara s kolegom Lazarom Badanjcem trenirala je za velebitski ultra maraton. Planirala je istrčati 22 kilometra unutar pet sati, ali je ujela zmija, te je Marina uz pomoć Gorske službe spašavanja i Oružanih snaga BiH prebačena u Mostar, gdje su joj liječnici dali serum.

Povodom ovog događaja, oglasili su se i iz Gorske službe spašavanja u BiH, te njihovo saopćenje prenosimo u nastavku.

– Nakon pisanja naše drage kolegice Marine Maslek, koju je nedavno ugrizao poskok na planini Prenj i koju su spašavali pripadnici GSSuBiH, a njen dopadljivi članak prenijeli mnogi mediji, osjećamo obavezu da informiramo javnost, to jest sve posjetitelje planina i prirode o načinu kako da povećaju vlastitu sigurnost u planini.

Poznato je da ne postoji totalna i apsolutna zaštita, kako od ujeda poskoka, tako i od svih ostalih opasnosti koje nas okružuju u životu, a posebno u planinama. Neko je davno rekao da je cijeli naš život zapravo upravljanje rizikom koji nas neprestano okružuje, a ne njegovo izbjegavanje. Svaki prelazak ulice je izlaganje nekoj, pa makar i minimalnoj dozi rizika, pa tako i kad se radi o mogućnosti, odnosno opasnosti od ujeda otrovnice u prirodi, planini.

Želimo prije svega da kažemo jasno da ta otrovnica nije monstrum koji vreba priliku da nas napadne, nego je obična životinjica koja živi svoj život u svom okruženju u kojem se mi kao ( neprilagođeni ) gosti – prolaznici nađemo u situaciji bliskog kontakta sa njom. Tom prilikom joj se jako približimo, jer je najčešće i ne vidimo, obično je to nogom, nekad i rukom, ali najčešće donjim ekstremitetima dođemo u neposrednu blizinu ovih životinja, koje to dožive kao ugrožavanje, kao opasnost. I tu se događa njena reakcija – ujed u samoobrani.

Marinina noga nakon ujeda poskoka, FOTO: BLOG “TRČIM JER STRČIM”

Od davnina je poznato i nije još smišljeno ništa bolje niti efikasnije od dobre obuće i dugih hlača, kao i ozbiljnih sportskih debljih čarapa, kao način da se umanje posljedice ujeda otrovnice, ne i da se ta mogućnost eliminira.

 

Osim što je Marinin članak prelijep, dopadljiv i hrabar njen životni stav, moramo primjetiti da sadrži i poglavlje u kojem autorica koja je doživjela neugodnost ujeda poskoka, ponovno negira zaštitu i prevenciju od ujeda, ne samo zmije nego i ostalih šumskih malih insekata koji mogu izazvati velike nevolje za posjetitelje planina. Mi u GSS-u ne smatramo taj njen stav hrabrošću, nego nesmotrenošću, jer mi uvijek razmišljamo o sigurnosti.

I u mnogim drugim aktivnostima postoje ljudi koji imaju ovakav pristup problemu sigurnosti. Recimo u alpinizmu, grani planinarstva koja je vrlo opasna aktivnost sama po sebi, postoji cijeli niz protokola zaštite i osiguranja od moguće nezgode, ali postoje i novi trendovi “hrabrih” koji kažu da im ne treba ni uže ni klin ni bilo koje osiguranje, te se penju slobodno. Doživljaj za divljenje, ali ne i činjenica iz statistike da su rijetki takvi doživjeli 40-tu.

Marina nakon ujeda poskoka na Prenju, FOTO: BLOG “TRČIM JER STRČIM”

Ali to je njeno pravo, kao i pravo svakog onoga ko sebe izlaže dodatnim rizicima jer negira zaštitu i prevenciju, a sve to radi neke trendovske pojave koja vlada posljednjih godina – da se preko planina trči u šorcu i plitkim tenisicama, golih gležnjeva. Odličan je to sport, više nego zdrav i pun izazova, ali to ima i svoju cijenu. Dakle, naš priglupi bosanski poskok nema pojma o novim trendovima u posjećivanju prirode i sad, nakon njenog članka nam preostaje dilema:

Je li lakše educirati našeg bosanskog poskoka da ne ujeda novotrendovske gologležnjače ili je teže naučiti nadobudne moderne internetske planinare da je izbjegavanje adekvatne obuće i odjeće, pojačano izlaganje riziku u planini i prirodi?

Ostavit ćemo ovu dilemu internetskim filozofima na mlaćenje prazne slame, a mi u GSSuBiH ostajemo kod upozorenja javnosti da je preventiva najbolja zaštita kod upravljanja rizicima.

A našoj kolegici Marini poručujemo da će je GSSuBiH opet i ponovo doći spašavati, bez obzira na njenu nesmotrenu “hrabrost” koju iskazuje i koja upućuje da ćemo se vjerovatno uskoro opet sresti u sličnim ulogama.

Čitateljima ostavljamo na izbor da se odluče zbog čega posjećuju prirodu i planine – radi dugog i zdravog življenja ili uzbudljivog, ali kratkog načina života.

Mi vodimo računa o Vašoj sigurnosti 24 sata dnevno, 365 dana u godini. Vaš GSSuBiH – navodi se u saopćenju.

faktor.ba