Vehid Dedić je imao 20 godina kada je išao Putem Spasa iz Srebrenice do Nezuka

Vehid Dedić iz Konjević Polja jedan je od preživjelih iz kolone koja je krenula Putem Spasa iz Srebrenice prema slobodnoj teritoriji. Tada je imao 20 godina. “Kad sam krenuo iz Šušnjara rekao sam ocu I bratu da se razdvojimo. Iz Šušnjara smo krenuli . Bio sam na čelu kolone I popeo sam se na Buljim . Prešli smo srpske rovove , spustili se niz potoke iza mojih leđa imamo 9 potoka, 80 % nagiba gdje smo se morali spuštati a noću smo putovali. Otišao sam dole ima voda niže, otišao sam da naspem vode kako bi se pripremio dalje za put. U povratku vidim moje komšije, rođake kojih više nema. Kada sam izašao na ovaj brijeg, s moje lijeve strane iza mojih leđa bilo je puno naroda, civila. Sjećam se bila ostruga, sitna paprat, čovjek do čovjeka je sjedio. Krenuo sam dalje. Dobili smo dojavu da je Bukva pala s moje lijeve strane I da je dosta ljudi izginulo ovdje”. Kada je kolona trebala s Kameničkog brda da pređe na Udrč, neprijatelj je zatvorio put od Kasabe prema Konjević Polju . Mnogi su ubijeni na putu od Milića prema Zvorniku I Bratuncu. “Mi smo bili krivi što smo bošnjaci . Nikakav drugi razlog nije bio”, rekao je Dedić. Do krajnjeg odredišta bilo je još nekoliko zasjeda. A ljudi su bili iscpljeni I neki od njih su imali halucinacije. “Išli smo preko Snagova spuštali se pred Baljkovicu . I tamo je bila zasjeda s puno oklopnih vozila, Ljudi iz izvidnice su javili da se trebamo pregrupisati I svi krenuti da bi iko mogao da preživi. U tom momentu je počela kiša. To je bio talas koji nam je dao snagu dok su se oni sklanjali. I tu smo imali dosta ranjenih . Ranjen je Šemsudin Salihović , Ejub poginuo , ranjeno dosta saboraca na toj dionici”, svjedoči Dedić. Na slobodnu teritoriju Vehid Dedić je stigao 17. jula 1995. godine.Nakon svega što je doživio Vehid Dedić se vratio u Konjević Polje, na području opštine Bratunac, gdje je I rođen. Ima četvero djece. Svoju zemlju ne želi ustupiti drugima. Izabrao je ostati.

TK