Edin Delić: Što Lagumdžiji bi Hakija Meholjić, to je Nikšiću Bego Bektić

Skandal u Srebrenici sa akterima čije ruke je SIPA zatekla u medu, a koji su (slučajno ili kao dio sistemskih propusta koji se godinama trpe i tolerišu) istaknuti lokalni funkcioneri SDP-a vjerovatno neće biti “kap koja je prelila čašu”, ali definitivno jeste vrh ledenog brijega koji ispod vidljivog dijela skriva u sebi još mnogo toga – čak i mnogo ozbiljnijeg.
Piše: Edin Delić, političar

Ovaj skandal neće biti kap koja bi prelivanjem čaše dovela do lančanog propitivanja odgovornosti, ostavki, vanrednih sjednica organa Partije i izvođenja na čistac najodgovornijeg pojedinca i njegovih ključnih “pobočnika”. Neće biti lančane i očekivane reakcije jer SDP i danas u svojim redovima ima hiljade članova koji su odani ideologiji i simbolima i živjet će po načelu “SDP do groba”, a što garantuje opstanak “mutikašama iz Alipašine” sve dok biološki traju do zadnjeg daha odani članovi.

Nije se čaša prelila ni prolila niti zbog toga što SDP nije animirao Bogića Bogićevića gotovo punih 30 godina da stane u stroj Partije. Izlazna vrata iz SDP-a su pokazivana gotovo svim bivšim predsjednicima ili potencijalnim kandidatima do Nijaza Durakovića, preko Selima Bešlagića, Zlatka Lagumdžije, pa čak i moje malenkosti čija je uloga sigurno najmanja i nemjerljiva sa spomenutim imenima, ali ima značaj po tome što je to bila posljednja vođena bitka protiv sramote kroz koju SDP danas prolazi.

Naravno da za ovu sramotu nisu krivi čestiti članovi SDP-a, naravno da ne treba čitavu Partiju etiketirati i kvalificirati atributima koji nam naviru na spominjanje srebreničkog SDP-ovca Bege Bektića, ali neko ipak jeste kriv.

Kriv je barem od posljednje greške koju je napravio Zlatko Lagumdžija u SDP-u, pa sve do danas. Ne znam da li je Nermin Nikšić posljednja greška Zlatka Lagumdžije, ali jeste sigurno najveća, a dokaz tome je da je ovaj “simptom” ili posljedica takve greške odmah relativizirala, a kasnije i uklonila iz članstva onoga ko ga je proizveo u SDP-u. Ne treba zaboraviti da je politički mentor i stvaraoc karijere Nermina Nikšića upravo Zlatko Lagumdžija. Mislim da i on to ne spori.

Nisam se osjećao nimalo povrijeđenim kada sam naprasno i mimo Statuta istjeran iz SDP-a, jer me to svrstalo u vrlo ugledno društvo nekolicine kojih se SDP užurbano oslobodio. Čast mi je i da se spomenem u istoj rečenici sa Ivom Komšićem, Mirom Lazovićem, Esadom Zgodićem, a mnogi će se iznenaditi što ću dodati i Zlatka Lagumdžiju.

Ali ima jedno isključenje koje je posebno “zvonilo” tog 18. maja 2019. godine kada se među isključenim našao i Hakija Meholjić, čovjek čijim venama je tekla iskonska SDP-ova krv, koji je nosio identitet i dignitet SDP-a tamo gdje je to bilo najteže – u Srebrenici. Hakija je nekoliko mjeseci nakon isključenja napustio ovaj svijet, a kao vrhunac licemjerja doživio sam pojavu nekih čijim rukama je Hakija istjeran na njegovoj dženazi.

Družio sam se tih dana malo više sa Hakijom, a otprilike toliko dugo sam ga i poznavao. Prva stvar koju mi je Hakija jako zamjerio i oštro prigovorio je prijateljstvo koje sam veoma brzo razvio sa Vojinom Mijatovićem, čovjekom koji je u to vrijeme plijenio svojim stavovima i najavom da se SDP vraća na velika vrata u Republiku Srpsku. Iskreno – mene je Vojin prilično zaveo i pomutio mi percepciju. Doživio sam ga kao prijatelja i oštro polemisao sa Hakijom, dok nisam na vrlo sraman i težak način otrkrio da je i u tome Hakija bio u pravu: što je više Vojina po televiziji i u SDP-u, to je manje Partije u RS-u.

Druga stvar koju mi je Hakija podrobno pojasnio je njegov neskriveni respekt prema Zlatku Lagumdžiji, pa čak i u momentima koji nisu za podržati. Pričao je Hakija kako je Zlatko prvi puta sa njim išao u Srebrenicu poslije rata da formiraju ogranak SDP-a. Pričao je kakav su okršaj imali sa lokalnom policijom, te sa koliko je hrabrosti Zlatko sa njim skupa gradio organizaciju tamo gdje je to bilo najteže. I zaključi tu priču Hakija riječima da nikada neće zaboraviti šta je Zlatko bio spreman. činiti za svoj SDP i njegovu Srebrenicu, a da takvo nešto nećemo naći ni u tragu kod aktuelnog predsjednika Nermina Nikšića.

Zamijenio je tako Nermin Nikšić u Srebrenici Hakiju Meholjića i ljude koji su bili uz njega za izvjesnog Begu Bektića, iako je imao informacije o kakvom se čovjeku radi, njegovoj političkoj prošlosti i prognoze da će to biti kraj za SDP u Srebrenici.

Nerminu Nikšiću nije ni važno koliko SDP ima glasova u Srebenici ili Bratuncu. Njemu je važno koliko njegovi lokalni mutikaše mogu njemu “nahvatati” glasova na unutarpartijskim izborima u SDP-u. Nikšić je u RS-u, po pravilu, osvajao mnogo više glasova na izborima unutar SDP-a, nego što je to SDP imao na izborima za vlast. Nije li to bio signal da treba uvoditi povjereništva u organizacije?

Ostatak teksta možete pročitati na OVOM linku.

Radiosarajevo.ba