Dijaspora kao razvojna šansa: Može li “tetka iz Njemačke” spasiti bh. ekonomiju

Ekonomski potencijal naše dijaspore tema je o kojoj se odavno spekulira, a sam ekonomski priliv deviznih doznaka svojim procentom dokazuje svoju važnost za ekonomski i svaki drugi život Bosne i Hercegovine.
Nema sumnje kako bh. dijaspora predstavlja našu najbolju razvojnu priliku, čiji potencijal još uvijek nismo uspjeli iskoristiti, piše na portalu Al Jazeera Balkans ekonomista Dženan Kulović.

“Bosna i Hercegovina pripada malobrojnim zemljama svijeta čija iseljenička populacija, popularno nazvana dijaspora, premašuje broj ljudi koji, uprkos svim nedaćama, nastavljaju život ovdje. Iako postoje primjeri brojnih uspješno organiziranih udruženja američke dijaspore, zatim francuske, kanadske, potom australske dijaspore, njemačke dijaspore i brojnih drugih, nema sumnje kako njihov potpuni potencijal nije dovoljno iskorišten”, kaže on.

Prvobitno odlazi neobrazovan kadar, nastavlja on, motiviran isključivo ekonomskim razlozima, tražeći bolje životne uslove, a nakon toga odlazi visokoobrazovan kadar, motiviran političkim pristiscima, koji izrazitije slobodoumni ljudi nisu mogli trpjeti. Međutim, najveći talas iseljavanja bosanskohercegovačkog stanovništva nastupa tokom minulog rata, kada većina ljudi napušta svoje domove silom tadašnjih prilika.

“Tokom ratnih dešavanja, tada raseljeno bosanskohercegovačko stanovništvo igra presudnu humanitarnu ulogu. Novčana pomoć, zatim pomoć u znanju, ljudstvu, oružju, davanju podrške humanitarnim projektima… predstavljaju samo djelić pomoći, čije učinke nije moguće zanemariti. Pripadnici bh. dijaspore nisu imali problem prilikom asimilacije unutar drugačijih kulturoloških okruženja, pokazujući svojim primjerom kakva treba biti uspješna integracija izbjeglica. Većina istovremeno zadržava određeni stepen autonomije, podržavajući razne organizacije koje promoviraju kulturne vrijednosti svoje zemlje”, piše on.

Prema podacima koje prikuplja Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine, trenutno izvan domovine živi najmanje dva miliona ljudi koji imaju bosanskohercegovačko porijeklo. Njih skoro 1,7 miliona su rođeni u Bosni i Hercegovini, kako tvrdi popis iz 2013. godine.

Među razloge napuštanja matične zemlje možemo ubrojiti spajanje porodica, odnosno migracije supružnika, koji integriraju porodicu nakon nekoliko desetljeća razdvojenosti. Ovo predstavlja najbrojniju pojedinačnu kategoriju imigriranja prema drugim razvijenijim zemljama. Ukoliko pogledamo podatke koje objavljuju Ujedinjeni narodi, oko 1,65 miliona naših ljudi živi u Evropi. Ova brojka čini skoro 90 posto ukupne dijaspore (najviše u Njemačkoj, Sloveniji i Austriji), dok preostalih 10 posto živi izvan Evrope (najviše u SAD-u, Kanadi i Australiji)”, navodi Kulović.

Međutim, veliki problem predstavlja nastavak emigriranja isključivo zbog nezadovoljstva uslovima života koje pruža naša zemlja, dodaje on. Prema rezultatima koje bilježi posljednja sačinjea studija Westminster Foundation for Democracy, više od polovice ispitanika želi napustiti Bosnu i Hercegovinu. Poželjnim destinacijama smatraju one zemlje koje nude veće životno blagostanje. Nadalje, svaki drugi ispitanik poželjnom destinacijom smatra Njemačku, gdje živi skoro 54 posto bosanskohercegovačkih migranata.

“Ukoliko uporedimo prosječnu bosanskohercegovačku neto plaću, koja iznosi 449 eura, i njemačku, koja iznosi 2.500 eura, onda pomenuti razlozi imaju opravdanje. Nadalje, ispitanici poželjnom destinacijom smatraju Sloveniju, u kojoj živi blizu 26 posto bosanskohercegovačkih državljana, zatim Austriju, gdje živi blizu 10 posto, Švicarsku, skoro 1,5 posto, Švedsku i SAD, blizu 2,0 posto, Italiju, 1,0 posto… Prosječna neto plaća austrijskog radnika iznosi 1.000 eura, norveškog 3.700 eura, švicarskog 4.500 eura, što pokazuje motiviranost isključivo ekonomskim razlozima prilikom izbora poželjne životne destinacije. Nema sumnje kako odlazak mladog obrazovnog kadra dugoročno slabi razvojnu sposobnost zemlje, ugrožavajući time mogućnost kreiranja novih radnih mjesta”, piše on.

Prema rezultatima studije, nastavlja autor, novčane doznake bh. dijaspore čine oko osam posto bruto društvenog proizvoda Bosne i Hercegovine. Moralno dvojbeni postupci vlasti tada značajno umanjuju interes poslovnih ljudi bh. porijekla, koji imaju osjećaj iskorištenosti zarad nekih sasvim drugih ciljeva.

“Zbog narušenog povjerenja, danas među njima vlada pasivnost, koja značajno umanjuje mogućnost potpunog iskorištovanja potencijala koji dijaspora nudi. Potencijal koji ima dijaspora potrebno je ponovo otkriti obnavljanjem mreže ekonomske diplomacije, koja treba ponuditi konkretne projekte na obostrano zadovoljstvo. Rezultat mora biti poticaj bh. iseljenicima, koji predstavljaju rudnik značajnog ekonomskog potencijala, koji može polučiti goleme ekonomske učinke. Današnja ekonomska slika ovog odnosa mjeri se deviznim doznakama dijasporaca, čiji iznos premašuje strana direktna ulaganja”, napisao je.

Doznake inozemnih radnika iznose skoro 2,5 milijardi eura, a strana direktna ulaganja oko 400 miliona eura godišnje, navodi se.

“Nije teško zaključiti kako iznos doznaka premašuje šest puta direktna strana ulaganja. Iako nema preciznih podataka koliko novca dolazi neformalnim kanalima, možemo zaključiti kako svako dvadeseto domaćinstvo prima inozemne doznake, koje čine trećinu ukupnog kućnog budžeta. Većinom tim sredstvima domaćinstva kupuju osnovne životne potrepštine. Ovi podaci Bosnu i Hercegovinu plasiraju među sami vrh ljestvice zemalja koje imaju slične transfere emigranata. Međutim, ukoliko tome pridodamo ostale prihode koje ubiremo putem socijalnih primanja (primanje inozmene penzije, naprimjer), ili privremenih prihoda radnika koji stalno žive ovdje (rad putem interneta, naprimjer), onda možemo zaključiti kako njihov doprinos bruto društvenom proizvodu premašuje 14 posto”. kazao je on.

Pojavom negativnih efekata uzrokovanih pandemijom virusa korona možemo očekivati značajan pad ovih prihoda, dodaje, što nameće potrebu promptnog iznalaženja alternativnog načina obnavljanja ovih pokidanih veza.

“Bh. iseljenici predstavljaju uspavan potencijal, koji treba biti okosnica ekonomskog razvoja zemlje tokom postpandemijskog perioda. Dijaspora nije personifikacija čuvene “tetke iz Njemačke”, koja već postaje dio slavenske mitologije, nego predstavlja investitore koje možemo lakše privući nego bilo koje druge, turiste koji pokazuju mnogo veći interes nego bilo koji drugi, partnere koji nude mnogo veće povjerenje nego bilo koji drugi, odnosno svi oni koji aktivno žele doprinijeti ekonomskom oporavku zemlje. Ovaj put proaktivnost bh. vlasti polaže ispit zrelosti. Hoće li uloga dijaspore biti blaga, marginalna, nezamjetna ili utjecajna, presudna, jaka, odnosno hoće li naša pamet iskoristiti poklonjenju priliku, isključivo zavisi od nas”, zaključio je on.

Klix.ba