Šta je to što je Corona dobrog i lijepog učinila, a što ništa drugo nije moglo učiniti?
Prvo: Koronavirus je ojačao osjećaj ljudskog jedinstva na nivou cijelog čovječanstva u suočavanju sa njegovom opasnošću i učinio da ljudi shvate da su svi u istoj lađi pred olujom, bez obzira na rasne, vjerske, geografske ili socijalne razlike među njima, tako da su svi pred izazovom i opasnošću Corone jednaki, i lađa čovječanstva neće se spasiti i preživjeti osim uz solidarnost i saradnju svih ljudi podjednako.
I ne samo da se neće spasiti kao društvo/a, već prije svega kao pojedinci, tako da teret odgovornosti leži na pojedincu kao pojedincu prije nego na društvu, institucijama i vladama u ograničavanju i zaustavljanju širenja virusa.
Drugo: Kontrola brzine kretanja točka života u kojem čovjek često živi svoj život u iluzijama i željama budućnosti, bez njegove pune prisutnosti u sadašnjem trenutku, i bez razmišljanja o prioritetima života. Kontrolna točka života je prilika da se vratimo sebi sve više i više. Koronavirus je prisilno stvorio prostor da se svi vrate sebi i cijelo vrijeme sjede u svom domu, jer prethodni način života više ne funkcionira.
Treće: Koronavirus je dao prostor okolišu, zemlji i živim organizmima, biljkama i životinjama da se opuste i vrate malo u svoju prirodnu ravnotežu daleko od ljudske pohlepe koja uništava, eksploatiše i zagađuje prirodne resurse zemlje i život na njoj putem stalne industrijske proizvodnje i transporta.
Četvrto: Koronavirus je povećao vrijednost svjesnosti o fizičkom zdravlju i vraćanju prirodnom načinu života, te da zdravom tijelu sa jakim imunitetom pripada glavna uloga u sigurnom prevladavanju nevolja. Koronavirus je održao lekciju čovječanstvu o jačanju imunološkog sistema i naše kulture ishrane.
Peto: Koronavirus nas je natjerao da preispitamo mnoge društvene i fizičke komunikacijske navike koje su u većini slučajeva postale samo mehaničke navike lišene stvarnih osjećaja, poput rukovanja, zagrljaja i poljupca, i ojačao je našu individualnost kako bismo testirali stepen naše vlastite, unutrašnje harmonije.
Moramo shvatiti da u svemiru ne postoji apsolutno zlo, svako iskušenje u sebi krije dar i svjetlo, ali mi smo ti koji odlučujemo hoćemo li se probuditi i vratiti prirodnosti, ili ćemo nastaviti živjeti sa još više neznanja, bolesti i patnje.
saff.ba