Hasiba Selimović i u 96. godini posti: Žao joj što ove godine ne može ići u džamiju

Za Hasibu Selimović iz Svojata kod Živinica ni 96 godina, koliko ih ima, nisu prepreka da posti i ovaj ramazan.

– Jašta će se nego postiti i učiti Kur'an. I prošli ramazana sam ispostila. Pročitala sam cijeli Kur'an jednom i počela i drugi put da ga čitam. Nisam uspjela dovršiti i drugi put u toku ramazana, ali sam podosta pročitala – kazuje nam Selimović.

Foto: Fahrudin Sinanović
Svašta predeverala
Kur'an uči i posti i ove godine. Nije joj teško, kako kaže. Postila je i u teže vrijeme, kad se ljeti po vrelinama pšenica cijeli dan žela. Žao joj što se ove godine ne može ići u džamiju.

Za svojih 96 godina svašta je predeverala i zapamtila. Sa suprugom Osmanom othranila je šest sinova: Mustafu, Envera, Asima, Jusufa, Taiba, Mirsada i Rasima i kćerku Enisu. Kako kaže, ni sama ne zna koliko ima unučadi, praunučadi, a ima i „bijele pčele“, djecu praunučadi.

Po papirima je rođena 1924. godine. Kako kaže, možda ima i koju godinu više. Kao dijete pamti kad je bilo ubistvo jugoslavenskog kralja Aleksandra u Marselju 1934. godine.

Sjeća se i događaja iz Drugog svjetskog rata. Pričala nam je kako su četnici došli u selo i ubili njenu svekrvu. Hasibin muž hadžija Osman već duže vrijeme nije među živima. Bio je tri godine u partizanima, ali nikad nije dobio penziju jer nije htio u partiju. Između vjere i partije, odabrao je vjeru.

– Ja ne mogu zamisliti da vjernik, onaj ko klanja i posti može nekoga mrziti. Da mi ne znam šta uradi, ja ga ne bih mogla mrziti – kazuje Hasiba.

Ne uzima nikakve lijekove, ne plaši se ni korone. Prije nekoliko mjeseci pala je i slomila kuk. Bila je i u bolnici. Kad su je dovezli u bolnicu, medicinska sestra jednom od njenih sinova počela je govoriti: “Šta ćete, godine su to, u ovakvim situacijama malo fali pa da se život okonča.“ Na taj način pripremala je sina na najgore. Ipak, Hasiba je sve to predeverala. Operaciju je odlično podnijela, oporavila se i vratila svojoj kući.

Mi smo je zatekli u avliji, sjedila je za stolom. Još je vitalna. Hoda sama, pomaže se štapom. Najvažnije joj je, kako kaže, da je djecu izvela na pravi put.

Portal ntv.ba