Zašto nije ispravno plaćati hatme i jasine hodžama?
Pitanje: Esselamu alejkum ve rahmetulahi ve berekatuhu. Moji roditelji redovno plaćaju hodži hatme i jasine, uglavnom to rade za ramazan, ja sam čula da to nije ispravno, međutim ne mogu roditelje da ubijedim da je to neispravno. Molim vas da mi pojasnite zašto nije ispravno plaćati hodžama hatme i jasine kako bih prenijela roditeljima, Allah vam dao svako dobro.
Odgovor:
Bismillahir-rahmanir-rahim.
Nije ispravno plaćati hodžama za hatme i za jasine, takvo nešto nema nikakvog uporišta u islamu, od takvog učenja nema sevapa niti ko ima koristi, (jedinu korist i to materijalnu ima imam koji naplati svoje učenje). Učenje Kur’ana je ibadet, a ibadet se ne prodaje.
Ovakva praksa učenja Kur’ana zabranjena je po sva četiri mezheba.
Za hanefijski mezheb pogledati:
• Hašijetu Ibn Abidin, 9/77
• Hašijetut-tahavi alad-durril-muhtar, 1/381
• Šerhul-akidetit-tahavijjeh, 2/672-673
Za malikijski mezheb pogledati:
• Hašijetud-Dusuki alaš-šerhil-kebir, 1/423
Za šafijski mezheb, pogledati:
• Mugnil-muhtadž ila me’arifeti me’ani elfazl-minhadž, 3/456
• Tefsirul-Kur’anil-azim, 7/465
Za hanbelijski mezheb, pogledati:
• Kitabul-furu’, 3/423
• Medžmu’ul-fetava, 24/300
Gdje su oni koji kažu mi slijedimo hanefijski mezheb? Kako šejtan vara one koji uče Kur’an za pare?
Mnogi od njih kažu: Ja ne tražim od naroda pare za učenje, oni sami dadnu i to se broji kao hedija (poklon).
Međutim kad bi dvadeset, trideset, ili više džematlija rekli hodži: Prouči mi hatmu, ali nemam para i ne mogu ti platiti, da li bi hodža prihvatio? Sigurno ne bi prihvatio i tražio bi bilo kakve razloge da to odbije. Ali, pošto se zna da će za svoje učenje dobiti novac onda lahko to prihvata, u nekim džematima čak postoji i cjenovnik, što je jasna čenjenica da se uči Kur’an isključivo za pare.
Hanefijski učenjak imam Ibn Ebil-Izz pojašnjava zašto nije dozvoljeno unajmljivanje ljudi za učenje Kur’ana i zbog čega sevapi od takvog učenja umrlom ne stižu. On veli:
„Unajmljivanje ljudi za učenje Kur’ana i predavanje sevapa mrtvima nije činio nijedan ispravni prethodnik, niti je to naredio i dao olakšice ijedan imam u Islamu. Unajmljivanje za učenje Kur’ana nije dozvoljeno, bez razilaženja među učenjacima.
Nagrada ne dolazi do mrtvog, osim ukoliko se djelo uradi u ime Allaha. Ovakav postupak nije iskreni i čisti ibadet, pa neće ni imati sevapa koje bi podario mrtvom.“ (Šerhul-akidetit-tahavijjeh, 2/672)
Pa ako umrli nema nikakve koristi od učenja hodže zašto mu onda uopšte i plaćati?
Oni koji Kur’an uče za određeni vid naknade, na taj način postaju od onih koji Allahove ajete prodaju za nešto što malo vrijedi. Njihovo učenje će biti dokaz protiv njih, a ne u njihovu korist, jer imetak stiču na neispravan način. Uzvišeni veli:
„I ne zamjenjujte (ne prodajite) riječi Moje za nešto što malo vrijedi.“ (El-Bekare, 41)
Tumačeći ovaj ajet, Ibn Kesir veli:
„Tj. nemojte uzimati ono što je bezvrijedno, što malo vrijedi i nemojte Allahovo ime skrivati zbog toga… Ne uzimajte za to naknadu.“ (Tefsirul-Kur’anil-azim, 1/246)
Dakle, od plaćanja hatmi i jasina umrli nema nikakve koristi. Ko hoće da njegov umrli ima koristi neka taj novac dadne za sadaku ili neka traži od Allaha oprost za svog umrlog, tada će umrli sigurno imati korist.
Napomena: Hodže često citiraju neispravan hadis, odobravajući na taj način učenje Kur’ana mrtvima, motivišući na taj način i muslimane da to praktikuju. Hadis prenosi Ebu Osman (nije Ebu Osman en-Nehdi) od svoga oca, a on od Ma’kila b. Jesara, da je Poslanik ﷺ kazao: “Učite svojim mrtvima – znači suru Jasin.“ (Bilježi ga Ebu Davud, br. 3121, str. 562; Ibn Hibban, 7/269)
Pojedini imami u džamijama prije svakog poklanjanja sevapa umrlome od učenja Kur’ana citiraju ovaj hadis, i to rade tako uvjerljivo da neki muslimani misle da se radi o obaveznim djelima.
Hadis o učenju Jasina umrlim osobama je slab i ne može se koristiti kao dokaz, jer se u njegovom lancu nalazi Ebu Osman (nije Ebu Osman en-Nehdi) koji je nepoznat. (Pogledati: Tehzibut-tehzib, 12/163)
Ibn Kattan smatra da ova predaja ima mahane poput idtiraba (zamršenost), vakfa (da predaja seže samo do ashaba) i nepoznatog stanja ravije Ebu Osmana i njegovog oca.
Ebu Bekr b. El-Arebi prenosi od Darekutnija da je ovaj hadis slabog seneda i nepoznatog teksta i da na ovu temu nema ispravnih hadisa. (Pogledati: Et-telhisul-habir, 2/245)
Ali b. El-Medini veli: „Od njega ne prenosi niko osim Tejmija, a to je nepoznat sened.“ (Pogledati: Tehzibul-kemal, 34/75)
Slabim ga smatra i šejh Albani. (Pogledati: Daiful-džami’s-sagir, str. 939, br. 1072; Irvaul-galil, 3/150, i Miškatul-mesabih, str. 511)
Dakle hadis su ocijenili slabim Ibn Kattan, Ebu Bekr b. El-Arebi, Darekutni, Ali b. El-Medini, šejh Albani, šejh Arnaut i drugi. Pa ako je hadis slab, onda se on ne može koristiti kao dokaz, imajući u vidu da na ovu temu nema drugih ispravnih hadisa, i da se ibadeti grade samo na jasnim i ispravnim dokazima.
Jedini koji je ovu predaju ispravnom okarakterisao je Ibn Hibban, ali je kazao da se učenje jasina misli na one koji su na samrtnoj postelji. Čak i ako kažemo da je hadis ispravan, onda se on odnosi na one koji su na samrtnom času, kako bi im posljednje što su na dunjaluku čuli bilo učenje Kur’ana. To je zbog toga što sura Jasin sadrži govor o stanjima proživljenja i Sudnjeg dana. Ibn Hibban veli:
„Ovim hadisom se misli na onoga ko umire, a ne na to da se Kur’an uči umrloj osobi.“ (Sahih od Ibn Hibbana, 7/269. Pogledati: Fejdul-Kadir, 2/67; Fetve Stalne komisije, 9/42, i Medžmu’l-fetava od Usjemina, 17/74)
Čak i kada bismo rekli da je hadis ispravan, i da se on odnosi na učenje sure Jasin umrloj osobi, onda bismo morali imati dokaz da je Poslanik to djelo praktikovao makar jednom u svojih dvadeset i tri godine poslanstva, ali to se nije desilo.
Dakle, ne postoji niti jedan dokaz da je Poslanik učio Kur’an mrtvima, niti postoji predaja da je neko od ashaba to radio (a pogotovo za naknadu), zato, obaveza je muslimanima da napuste ovo djelo, i da slijede ono što je došlo s ispravnim predajama. Ako žele da mrtvi imaju koristi, neka traže da im se Allah smiluje i da im oprosti, neka upućuju dove, dijele sadaku, obave hadždž i umru za njih, jer je ovo došlo u ispravnim predajama.
A Allah najbolje zna.
mr. Jakub Alagić
Izvor: Fb stranica Vjerovanje Bošnjaka
Obrada: Menhedž