Srebreničke majke Nura i Mafija u izolaciji: Navikle smo, 25 godina smo u samoći

U selu Bajramovići nedaleko od Srebrenice žive majke Nura Mustafić i Mafija Hadžibulić. Tokom genocida nad Bošnjacima u Srebrenici u julu 1995. godine Nuri su ubijena trojica, a Mafiji dvojica sinova.

Čim su se stekli uslovi, ove dvije žene vratile su se na svoja ratom razrušena ognjišta.

Ovih dana, zbog pandemije korona virusa i na području opštine Srebrenica uvedene su mjere zaštite stanovništva, među kojima je ograničenje kretanja za starije osobe.

Nura i Mafija vrijeme provode zajedno od kako su se vratile u svoje mjesto. Tako je i ovih dana. Kažu da su navikle na samoću.

“Vjerujem da će ovo brzo proći. Naučile smo nas dvije ovdje. Vidio si ovo moje imanje. Tu sam došla, odatle sam i krenula sa četiri člana porodice i vratila sam se sama. Ni unučeta ni nikoga… I, tako, ne znam šta da kažem, samo insan da ne oboli, a samoštinja je samoštinja. Tako nas prati”, kaže Nura.

Dodaje kako ona i Mafija žive gotovo 25 godina u samoći, bez svojih najmilijih ubijenih u genocidu u Srebrenici i da nikad nisu pomišljale da odu negdje drugo.

“Bez svojih najmilijih, ali, eto, kažem, ovdje se najbolje osjećam, neka je i samoća. Opet ima naroda, prolaze kola dole iz Sućeske, neko svirne, neko kaže kako si. I, tako, znaš sve nešto očekuješ, nešto bolje, ali ne znaš šta. Misliš, ima još jedno dijete koje nisam našla, i sve mislim ono je živo, ali znam da nije, u grobnici je”, priča Nura.
Kada je lijepo vrijeme, Nura “da joj vrijeme brže prođe”, radi oko kuće.

“Krompira smo kupile, i luka, mrkve, peršuna, hvala Allahu, posijat ćemo svega. Nekako ćemo posijati”, kaže Nura.

Mafija Hadžibulić priča nam kako ona i Nura, u ovo vrijeme pandemije korona virusa i obavezne izolacije, žive isto kao i prije.

“Ništa se nije promijenilo, same smo navikle, živjele smo toliko same. Svejedno mi, samo, eto, što ne smijemo se kretati, nigdje ići, a nismo ni prije toliko išle. Same pričamo, ispričamo svoje priče, jedemo, legnemo, šta ćemo drugo”, govori Mafija i dodaje da one žive s tugom za svojom djecom skoro 25 godina.

“Za svojim najmilijma. Neko kaže, davno je to bilo, šta pominjemo više. Nama je juče bilo. Isto kao da je juče. Mi nikada nećemo zaboraviti. Umrijet ćemo, na tabutu ćemo biti i misliti o svojim najmilijima”, kaže Mafija.

Ove dvije srebreničke majke zahvaljuju svima koji su ih se sjetili u ovim danima.

“Hvala im, javili su se iz Zvornika, pitaju treba li nam šta, što su s nama bili na hadžu. Danas se javio čovjek iz Sarajeva, pita treba li šta da donese. Što će nam ko donositi kada mi imamo svoje u Srebrenici. Svojoj Srebrenici, zato smo se i vratile, da brinu o nama, i da misle o nama. Hvala svim ljudima koji misle i koji bi učinili, ali sramota bi bila da nam neko pomaže iz Sarajeva ili iz Zvornika, a imamo svoje u Srebrenici”, kaže Mafija.

(N1)