Dragan Bursać: Nana Fata, pobjeda BiH heroine!
Pa da je pravde u toj crkvi, njeni predstavnici bi trebali srušiti građevinu sramnu u Fatinim dvorištu i lično heroini podići spomenik za života. Ona im brani čast dok je krvnički napadaju!
“Osjećam se dobro, kako se ne bi osjećala. Ja nisam protiv crkve, neka je nosi u svoju avliju kome je potrebna, meni nije potrebna. Ja se osjećam dobro i zahvaljujem se dobrim ljudima koji su ovu presudu dali. Ko je ovo napravio, na sramotu mu bilo. Ovo nije svako kriv. Ima pojedinica koji su krivi”.
Ovo je izjavila danas Fata Orlović, nakon što je Evropski sud za ljudska prava donio odluku konačnu presudu kojom se nalaže da BiH mora izvršiti odluke kojima se nalaže uklanjanje crkve iz dvorišta Fate Orlović u Konjević Polju.
Vonj crkvene ljage i sramote
Pravda je zadovoljena, ali kako će Srpska Pravoslavna Crkva i RS skinuti ljagu sa sebe?
I interesuje li ih ljudskost?
Oni su ženi na pravdi Boga oduzeli imovinu i nelegalno sagradili crkvu. Namjesto da su joj odmah vratili njeno, ili još bolje, da nisu ni otimali, oni su se parničili kao zadnje gnjide, čekajući da nana Fata umre.
No, nana Fata je pobijedila. U inat zlu!
Istina i pravda su u ovom slučaju pobijedile, ali SRAMOTA DO NEBA OSTAJE VJEČNO za svo zlo koje je učinjeno ovoj ženi!
Prvo i osnovno – ko je dao pravo SPC-u da gradi crkvu ‘96? Pa pravo joj je dala sila, zavojevačka vojska RS-a i nedostatak pravde. Dakle, zlo koje je crkva aminovala legalizovala i ispustila na tuđu zemlju.
Ne treba se puno čuditi ovakvom pristupu jedne vjerske organizacije, koja je, sjetimo se, blagosiljala tenkove koji su razarali Vukovar, a nedugo potom i paravojne srBske formacije od Škorpiona do kojekakvih Vukova, Orlova i inih, što su sijali smrt po BiH.
Ne treba se puno čuditi organizaciji koja slavi vladiku Nikolaja Velimirovića, a koji je o tempora o mores slavio i do nebesa uzdizao Adolfa Hitlera.
Ne treba se puno čuditi neoporezovanoj nevladinoj organizaciji koja je u svili i kadifi svojih prvih ljudi, ogrezla u materijalni grijeh.
Na koncu, ne treba se puno čuditi Srpskoj pravoslavnoj crkvi, koju i sud u Londonu tereti za ubistva, pedofiliju i pronevjere.
Nana Fata-sama protiv svih i protiv smrti
Treba se zato čudom čuditi i do nebesa uzdizati Fatu Orlović, našu heroinu, koja se vinula iznad ove impotentne države i poput Don Kihota započela epsku bitku protiv sistema nakaradnog, gramzivog.
Ulog je malena parcela sa nelegalnom nekretninom. A gubitci? I sistem i crkva vjerovali su da će nana umrijeti, najdoslovnije. Bez figuracije. Vjerovali su da će biologija odraditi njihov prljavi posao. Tako bi bilo najbolje – i za nakaradni sistem i za crkvu.
Pa opet, nana je morala pobijediti i biologiju i birokratiju i sistem, je da bi dobila muhur da je njeno – njeno.
Ishitreno čestitamo, a znamo da kraj ove sage nije ni izdaleka tako blizu. Jer, znamo koliko su odluke Evropskog suda “obavezujuće” za naše kabadahije.
A kabadahije, one crkvene i pravne, kao pacovi kužni i sad imaju izlaz. On je dvojak:
Rastezati sa implementacijim odluke evropskih vlasti dok smrt ne dođe po heroinu Orlović. Nakon nanine smrti, pacovi će imati nepristojnu ponudu za rodbinu.
Inat-crkva u najavi
Pa bi se tako moglo desiti da ova pobjeda p(o)stane Pirova, a ne Fatina pobjeda. Hoću kazati – ukoliko se nakaradna ruina ne ukloni sa zemlje Fate Orlović, za deceniju ili manje, mogla bi tu iznići trajna inat-crkva, koja bi čitavom svijetu poručila “džabe ste krečili”.
Hoće li se to desiti, vidjećemo u najskorijoj budućnosti.
Na koncu uz čestitke jedino i samo Fati Orlović i njenom nadljudskom trudu treba se opet sjetiti naše zemlje Bosne i Hercegovine.
Nema zemlje za Fatu
I eto kakva nam je zemlja, kad je Fata morala da tuži državu BiH, je da bi pobijedila zemlja Bosna i Hercegovina.
A ovakva država je mnogo veća opasnost i od Srpske pravoslavne crkve i od bilo koje druge organizacije, jer baš ova zemlja daje pravni okvir za silovanje prava i pravičnosti. Neki će reći da su ovo pregrube riječi, ali razmislite – nije BiH sudstvo spasilo obraz i čast jednoj nani, nego inostrani sud.
Pa je u konačnici konačnice, najtrezvenija nana Fata, koja vrlo dobro zna, ko je sve čekao da “crkne”, a onda je u maniru najvećih humanista rekla da je ovo bila borba protiv pojedinaca, a ne cijele crkve.
Pa da je pravde u toj crkvi, njeni predstavnici bi trebali srušiti građevinu sramnu u Fatinim dvorištu i heroini lično podići spomenik za života. Jer, ona im brani ukaljanu čast dok je krvnički napadaju!
Zasrebrenicu