KAKO JE BORBA ZA SIROMAŠNE SPOJILA MUALIMU I ČASNU SESTRU

Dobre namjere i želja da se pomogne siromašnim spojile su dvije žene, mualimu (vjeroučiteljicu) i časnu sestru iz Livna.

U Bosni i Hercegovini mnogi žive na rubu egzistencije, a časna sestra Blanka Jeličić i mualima Šejla Mujić-Kevrić zajedničkim radom pomogle su, i dalje pomažu, svima, bez obzira na vjeru i naciju.

Njihov rad je prepoznat i zato su dobile i priznanje ‘Večernjakov pečat’ za međureligijski dijalog. Prije dvije godine poziv za pomoć majke četvero djece bio je razlog prvog kontakta njih dvije, časne sestre Blanke Jeličić iz ‘Marijansko-vinkovske mladeži’ i Šejle Mujić-Kevrić, koordinatorice Udruženja žena Medžlisa Islamske zajednice Livno.

– Kada je zazvonio telefon i mlada majka obitelji je zatražila pomoć pri nabavci jedne perilice rublja, tada sam mislila da bi bilo zgodno, budući da je gospođa islamske vjeroispovijesti što, naravno, ne priječi mene kao katolkinju, redovnicu Katoliče crkve, da učinim osobi to dobro, ali sam mislila da možemo zajednički nešto učiniti. Onda sam nazvala gospođu Šejlu i pitala je je li voljna da zajednički učinimo to dobro djelo. Moram priznati da je odmah kliknula na tu iskru, taj prijedlog i tako se počelo širiti to dobro. Ta vatra ljubavi počela je jednostavno prelaziti granice jedne obitelji, jednoga grada – priča sestra Blanka.
Napravile su plan, a zajedničkim naporima trebalo im je mjesec dana da skupe potreban novac.

– Zajedničkim snagama smo brže skupile novac nego da sam ja sama ili ona sama skupljale. Zaista, u roku od mjesec dana skupile smo novac i kupile smo novu mašinu za veš. Vjerovatno u tih mjesec dana, dok smo razmjenjivale informacije, razvilo se lijepo prijateljstvo, jer je ona vidjela da sam jednostavna, a i ja sam odmah primijetila koliko je ona jednostavna i pristupačna osoba… komunikacija među nama je bila kao da se poznajemo pola života -kaže mualima Šejla Mujić- Kevrić.

Humanitarne akcije su se nizale, a time je i njihovo prijateljstvo jačalo. Desna ruka u svemu bila im je, napominje Šejla, predsjednica ‘Marijansko-vinkovske mladeži’ Antea Miloloži, piše Radio Slobodna Evropa. Mnogo je ljudi kojima je potrebna pomoć, jer žive na rubu egzistencije u tom bosanskohercegovačkom gradu, ali i mnogim drugim gradovima, napominju obje.

– Ovdje živim šest godina i radim kao vjerska službenica pri Medžlisu Islamske zajednice Livno. Medžlis Livno također ima socijalni fond putem kojeg nastoji da pomogne brojne slučajeve u Livnu, a ima ih jako puno. Zaista, moram to da kažem, dosta je nezaposlenih, jako puno slučajeva kojima treba pomoć. Tako da se mi, prije svega, ispred Medžlisa trudimo pomoći koliko je moguće, s obzirom na to da ne možemo trajno riješiti njihovo stanje. To su sve neke kratkotrajne pomoći, a to je tako, samo da ljudi vide da mislimo na njih – priča mualima.

Potreba za humanitarnom pomoći iz dana u dan sve je veća, a ljudi sve češće, kaže časna sestra Blanka, kucaju na njihova vrata tražeći pomoć.
Donacije stižu čak i iz susjednih zemalja, no uglavnom se organizuju humanitarne akcije i na taj način se pomaže siromašnima.

– Nedavno je trebala biti održana akcija ‘Košarkom za toleranciju’, gdje se, primjerice, uvijek odredi jedna obitelj kojoj će se pomoći ovdje u gradu Livnu, ili dvjema, trima obiteljima i onda gospođa Šejla sa gospođama iz Medžlisa Islamske zajednice pripremi kolače i tada se ti kolači prodaju u svrhu pomoć tim određenim ljudima. A Marijansko-vinkovska mladež, Udruga sv. Vinka, Sestre milosrdnice, Katolička crkva u Livnu organiziramo, recimo, palačinke Svetoga Vinka i već nešto prigodno i to isto prodajemo. Ljudi to kupe i od tog novca se pomaže. Još ako neko udijeli kakvu donaciju, sve to priložimo i imamo zajedničku pomoć – kaže sestra Blanka i napominje da pomažu i osobama sa poteškoćama u razvoju.

Nijedna od njih nije rođena Livanjka, a vjera u Boga je razlog zbog čega sve ovo rade. Na pitanje šta je, osim vjere, ono što ih povezuje, Šejla odgovara: ‘Vjerovatno ta ljudskost, ta jednostavnost u komunikaciji’.

Sve ovo što su do sada uradile prepoznala je bosanskohercegovačka javnost. Zato su dobile i priznanje za međureligijski dijalog. U vremenu ‘poremećenih vrijednosti’, kada nacionalizam nakon posljednjeg rata u BiH, ali i govor mržnje prema drugim i drugačijim, dominira javnim prostorom, priča o saradnji dvije vjerske službenice postaje ekskluzivna u Bosni i Hercegovini, koja se vjekovima dičila svojom multikulturalnošću, piše Radio Slobodna Evropa.

To čudi i sestru Blanku.

– Malo mi je žao ono što je čisto ljudski i ljudsko i što je baština ove lijepe naše Bosne i Hercegovine da čovjek pomogne čovjeku, bez obzira na vjeru, naciju, da postaje tako velika ekskluziva. Mi se sjećamo i dobrih vremena kada je susjed susjedu, komšija komšiji uvijek pritjecao u pomoć. Nije bilo tada nekakvoga posebnog pitanja, a mi nažalost živimo u vremenu gdje su se zaboravile te istinske, iskonske ljudske vrijednosti i sad odjednom to postaje ekskluzivnost – smatra ona.

Pomoći siromašnima i ugroženima može svako, zato sestra Blanka poručuje:

– Ja bih voljela da ona iskra dobrote, koja se, evo dragi Bog je dao, prvo između nas, gospođe Šejle i mene, ta iskra pojavila, a da po nama, a dana je od Boga, bude zapaljena i u srcima drugih ljudi.

(Hayat / Foto: Arhiv)