Akšamski ezan sa šepačke džamije čuju i muslimani u susjednoj Loznici

Šepak je rijetko mjesto uz Drinu gdje nijedan Bošnjak nije prodao svoju imovinu

Foto: A. BAJRIĆ
Bošnjačko selo Šepak kod Zvornika, koji mostom preko Drine od Loznice u Srbiji dijeli samo nekoliko minuta brzog hoda, i ovog ramazana odaje neodoljivu sliku mirnoće i vjerničke čistote njegovih mještana.

Uređuju avliju

Prijepodne je, i u avliji porodične kuće zatječemo 88-godišnje Sakiba i Fatimu Memić. To što je ramazan, ne znači, kažu, da ne treba raditi, uređivati avliju, dočekivati znane, neznane…

– Postimo, nego šta. Pa oduvijek smo postili. Sehurimo, klanjamo sabah, malo odspavamo, pa onda radimo nešto oko kuće. Iza podne se, opet, odmori, Fatima počne oko iftara i eto, dan brzo prođe. A džamija blizu. Kad zauči akšamski ezan, čini mi se da se zatrese selo od neke radosti. Pa onda teravija, pa priča… Priznajem da nas ramazan i u ovim godinama oživi kao kakva medicina – priča nam Sakib, prvi povratnik u Šepak, prijeratni poznati trgovac koji je cijeli radni vijek proveo u Loznici u Srbiji.

Sakib i Fatima Memić: Kad zauči akšamski ezan, čini mi se da se zatrese selo od neke radosti
Za Šepak kažu da je posebno selo. U njemu, kao usred Hercegovine, naprimjer, uspijevaju smokve. Kuće, avlije, bašče, i putevi – sve je pod konac. Sagrađena je i prelijepa džamija i pred džamijom spomen-ploča u znak sjećanja na one koji su u posljednjoj agresiji na BiH dali svoje živote, ali i one koji su u Drugom svjetskom ratu za slobodu ginuli po ratištima širom bivše nam države.

– Najvažniji su ljudi. Šepak je rijetko mjesto uz obalu Drine gdje nijedan Bošnjak nije prodao svoju imovinu. Jeste da je većina stanovnika na radu u inostranstvu, ali su skoro svi oni obnovili stare i sagradili nove kuće, uredili dvorišta. I što je najvažnije, stalno dolaze u svoje selo. Mnogi od njih u vrijeme ramazana uzmu odmor da bi bar dio ovog svetog mjeseca proveli u svom selu. Neki dođu na dva-tri dana, samo da bi na iftaru okupili svoje rođake, prijatelje. Ovo je vrijedan, dobar i dušom bogat narod i zahvalan sam Allahu, dž. š., što vodim ovakav džemat – kaže nam mjesni imam Elvir ef. Hrnjić, koji s porodicom još od 2003. godine živi u Šepku.

Imam šepačke džamijie Elvir ef. Hrnjić
Vjerski život

Za imama Hrnjića, kao i za Sakiba Memića, Aliju Halilovića i mnoge druge koje smo prilikom naše posjete sreli u neposrednoj blizini šepačke džamije, vjerski život muslimana, iako ih samo korito Drine dijeli od Srbije, nikad nije bio dovođen u pitanje. Posebno ne u ramazanu, kad su džamije punije nego obično, kad iftari okupljaju džematlije s jednog na drugi kraj sela. Saznajemo da su kandilji i ezan s njihove džamije u ramazanu orijentir i za iftar muslimanima u susjednoj Loznici.

U ramazanu je sve ljepše

– Volim ramazan. Tako sam odgojena. A postim još od vremena kad sam kao dijete vjerovala da se post može „nakovat“. U ramazanu mi sve bude ljepše. Volim da spremam naša starinska jela, ali me ponekad zglobovi ne slušaju, pa prileti hodžinica, pa kona Esma, naprave mi pitu. Dobar komšiluk najbolja je rodbina – kaže nam nana Fatima Memić dok nam pokazuje sorte cvijeća koje je uzgojila u svom dvorištu.

Avaz.ba