Preživjele žrtve odale počast ubijenima u logorima

U fiskulturnoj sali osnovne škole u Bratuncu, koja se danas zove Branko Radičević, a u vrijeme zločina se zvala škola Vuk Karadžić, danas su preživjele žrtve odale počast i položile cvijeće.Sakib Ahmetović jedan je od logoraša koji je preživio torture u bivšem logoru u OŠ Vuk Karadžić. Potom je bio zatočen na Palama i na kraju je razmijenjen u Visokom. 2001. godine se vratio u Bratunac gdje i danas živi.

Ne može se više ni opisati, ni ispričati sve ono kroz šta su nevini Bratunčani prošli. To nisu bila ubistva u ratnom dejstvu nego su naše komšije, ničim izazvane, dolazile po nas, birale, odvodile i na kraju ubijale. Stanje u logoru u osnovnoj školi je bilo haotično. Bila je gužva, a gurali su nas da ulazimo, dok smo se mi zbijali uz zidove. Odjednom je započela pucnjava. Ubijali su one koji nisu mogli stati u salu. To je svi bilo smišljeno kako bi se civili bošnjačke nacionalnosti uklonili sa ovog mjesta – kaže Ahmetović.

Dodaje da je u bratunačkim logorima ubijeno između 600 i 700 civila, a tačan broj još nije utvrđen. Nestajale su cijele porodice.Prvi logor je otvoren u policijskoj stanici. Zatim su otvoreni logori u hotelima “Fontana” i “Bosna”, potom u jednoj prostoriji iza opštine i na kraju u Osnovnoj školi “Vuk Karadžić”. Broj ubijenih u i oko škole se kreće između 200 i 300 ljudi. Još nisu pronađena sva tijela i dostojno ukopana, a najvjerovatnije da neke kosti nikada neće biti pronađene. Također, bilo je porodica koje su kompletne spaljene zajedno sa svojim kućama. Imamo primjer gdje je samo u jednoj kući spaljeno blizu 50 ljudi i gdje nije bilo moguće utvrditi njihovu identifikaciju. Mi se sada samo možemo sjećati i spominjati njihova imena – istakao je Ahmetović za Tuzlarije.

Sinove Time Delić iz Bratunca, Nedžada starog 20 godina i Samira koji je u maju te 1992 godine tek napunio 18, odveli su Arkanovi Beli Orlovi. Kao i njenog muža Mehmedaliju. I brata, sestru… Svi su ubijeni. Muž i sinovi odvedeni u fiskulturnu salu OŠ Vuk Karadžić. Poslušajte Timino svjedočanstvo:

Četnici su ubijene civile ubacivali u kamione i odvozili u masovne grobnice: na smetljište tvornice Kaolin, gdje su smećem i otpadom od keramičkih pločica zatrpavali ubijene; u velike jame na livadama uz Drinu, a nemali broj ljudi je bačen u rijeku.Malo se zna o logoru Crkva u Kravici, u kojem su, u zgradi pravoslavne crkve bili zatočeni Bošnjaci zarobljeni u šumama, nakon napada na selo Glogova 9. maja. U samo nekoliko dana u crkvi je bilo zatočeno više od 350 ljudi.Također, preživjeli Bratunčani svjedoče i o postojanju logora za žene koji se nalazio u blizini zgrade Opštine Bratunac.Na fudbalskom stadionu u Bratuncu bilo je zatočeno na hiljade Bošnjaka, gdje su bili prisiljeni da srpskim vojnicima daju svoje lične karte, novac i ostale predmete od vrijednosti. Muškarci, koji su bili odvojeni na stadionu odvedeni su u fiskulturnu salu osnovne škole “Vuk Karadžić” i tamo zatvoreni, a potom i neki od njih ubijeni. Žrtve su danas položile cvijeće i na kapiji stadiona.

Porazna je činjenica da do danas za gore pomenute zločine još niko nije odgovarao.

S.P.
(tuzlarije.net)