U NJEMAČKOJ OTKRILI KAKO IM IZGLEDA ŽIVOT: “Plata mi je 2.500 eura, dok platim režije EVO KOLIKO MI OSTANE”

U Njemačku su decenijama odlazili gastarbajteri i priče su se mijenjale tokom godina.

Srbijanski mediji prenijeli su iskustva njihovih sugrađana koji su trbuhom za kruhom potražili bolji život u Njemačkoj.

Plate su šarolike, a kako potvrđuju medicinski tehničari one su od 2.000 do 2.500. eura. Iznajmljivanje stanove košta od 350 do 500 eura mjesečno, u zavisnosti da li su u nekom manjem mjestu ili velikom gradu, a cijene hrane, krpica, u kafićima su iste ili malo veće nego u Srbiji.

“Radim kao babica i plata mi je 2.500 eura”
Veljko Živanović (26) otišao je iz Beograda u Gelzenkirhen, u novembru 2016. godine. Do tada je radio u KBC “Dragiša Mišović”, sada je, kako kaže “babica” ili akušerski tehničar u njemačkoj bolnici.

“Ovdje su zdravstveni radnici svih profila jako cijenjeni i poštovani. Najveći problem predstavlja dugo čekanje na vizu i ostalu propratnu dokumentaciju, kao i jezička barijera. Zbog specifičnosti odijeljenja na kojem radim, moja plata je okvirno oko 2.500 eura mjesečno. Tu su uračunati svi dodaci na noćni rad, rad praznikom, pripravnost… “- kaže za Veljko.

Prema njegovim riječima, živi u stanu veličine 64 kvadrata i plaća ga 350 eura.

“Ostali ukupni mjesečni troškovi, bez hrane, izlazaka, su 310 eura, a to su – struja – 80 eura, grijanje – 50 eura, a koje se plaća tokom čitave godine, internet – 40 eura, mobilni telefon – 40 eura, obavezno osiguranje za auto – 100 eura – priča on za Blic.

Kako Veljko opisuje, cijene namirnica su malo veće u odnosu na Srbiju, ali i cijene u restoranima i kafićima.

– Kilogram naranči, na primjer, košta 2 eura, krompira 0.80 eura, bijelog hleba 2.39 eura. U kafiću jedna kafa košta oko 2.5 eura, isto toliko i limenka gaziranog pića. Bez obzira na to, sam život se značajno razlikuje, ali se čovjek vremenom navikne. Najveći problem jeste zakazivanje termina, za sve. Nemoguće je otići u opštinu, banku ili bilo koju drugu ustanovu, a da nemate termin – otkriva Veljko.

Dodaje i da su Nijemci jako obazrivi, poštuju zakon, pravila i nikako ih ne možete “zeznuti”, što je našim ljudima u krvi.

Ali, ono što se, kako kaže, drastično razlikuje od Beograda, jeste noćni život – gotovo da ga tamo i nema.

Njegova koleginica Milica Jovičić (26) napustila je prošle godine Beograd, a radila je kao pedijatrijska sestra u Dečjoj klinici u Tiršovoj.

– Otišla sam da radim u bolnicu blizu Dizeldorfa i zadovoljna sam. Plata mi je 2.000 eura. Slobodnog vremena imam dosta, a nekada i previše. Upravo sam dobila sedam slobodnih dana. Radna nedelja je 40 sati, baš kao i u Beogradu. Uslovi za rad su odlični, kao i plata. Sve je plaćeno – noćne smjene, praznici, bolovanja. Jedino ako si duže od četiri sedmice na bolovanju, dobijaš 80 posto od plate, ali dobijaš finasijsku pomoć za lijekove i njegu, ukoliko si teško bolestan – objašnjava Milica.

Prema njenim riječima, trudnice primaju punu platu tokom trudničkog bolovanja i imaju pravo na tri godine odsustva posle rođenja svakog dijeteta.

– Što se tiče života, cijene u prodavnicama su gotovo identične kao u Srbiji. Nešto je malo skuplje, nešto jeftinije, ali u prosjeku svede se na isto. Režije su skuplje, ali to opet zavisi od lokacije. Što je stan bliži velikim gradovima, to su računi viši. Stan od 50 kvadrata plaćam 490 eura. U cijenu je uračunato sve osim struje, koja košta 50 eura mjesečno. Ukoliko tokom godine potrošim manje, vraćaju mi to što sam pretplatila, a plaćam ukoliko sam potrošila više – priča ona.

Kako Milica dodaje, “krpice i kozmetika identično koštaju kao u Beogradu, ali ovdje, na primjer, ima često nekih akcija i sniženja, tako da to ispadne povoljnije”.

Poslije usvajanja novog njemačkog Zakona o useljavanju stručne radne snage iz drugih država, uključujući i onih koje nisu članice EU, a koji stupa na snagu 1. januara 2020. godine, sasvim izvijesno je da će nastati “stampedo” naših građana koji će pohrliti da rade u Njemačkoj. Neki našu stručnjaci očekuju da će se te godine duplirati broj onih koji će napustiti Srbiju i krenuti put ove evorpske države, a procjene se kreću do 200.000 građana

Magazin.ba