Presuda Karadžiću: Suočavanje s prošlošću i šanse za budućnost

Bivši predsjednik Republike Srpske osuđen je pred Međunarodnim sudom u Hagu pravomoćno na doživotnu kaznu zbog genocida u Srebrenici i drugih zločina u BiH.
Pravda je spora, ali dostižna, slažu se sagovornici Vijesti.ba, kao i oko toga da je presuda Radovanu Karadžiću potpuno očekivana.

Emir Suljagić, profesor na Internacionalnom univerzitetu u Sarajevu smatra da je pravomoćna presuda Radovanu Karadžiću onakva kakvu je i očekivao.

“Presuda je onakva kakvu sam očekivao i kakvu sam u nekoliko navrata i predvidio, da će žalbena presuda u pravnom dijelu prilično vjerno slijediti presudu pretresnog vijeća”, kaže Suljagić za Vijesti.ba.

On dodaje kako, međutim, ostaje nekoliko važnih pitanja.

“Iako je produženje kazne sa 40 godina na doživotnu dobro došlo, ostaje zapravo pitanje šta je pravična kazna za zločine koje Hannah Arendt naziva nekažnjivim i neoprostivim. Šta je zapravo pravična kazna za silovanje 13-godišnjeg dječaka ili 13-godišnje curice? Šta je pravična kazna za prakse u prijedorskim logorima? Šta je pravedna kazna?”, pita se Suljagić.

Drugo pitanje koje po njemu ovdje ostaje je pitanje političke prirode.

“Naime, ako je osuđen Radovan Karadžić, koliko smisla ima osuđivati Radovana Karadžića, a dopustiti da nastavi postojati njegovo životno djelo – Republika Srpska. Svaki činjenični navod iz presude Radovanu Karadžiću je činjenični navod o tome kako je nastala ta RS, odnosno kako je nastao taj entitet”, smatra Suljagić.

Suljagić smatra kako je besmisleno tražiti od ljudi koji danas žive na prostoru RS-a da prihvate nešto što je utvrđeno da je nastalo genocidom.

“Tražiti od onih koji su to preživjeli, naročito od onih koji žive u tom entitetu, da pristanu, od svih nas, da pristanemo i prihvatimo nešto za što je međunarodno pravosuđe utvrdilo da je rezultat genocida i zločina protiv čovječnosti, nije samo nepravedno, nego i potpuno besmisleno. To je samo zalog za novo nasilje u budućnosti”, ističe Suljagić.

Kada je u pitanju demontaža Karadžićevog djela, odnosno entiteta Republika Srpska, Suljagić kaže da je to pitanje za buduće generacije.

“Na tome se mora predano raditi, mora se raditi strpljivo, sistematski i svaki dan, u suprotnom sudit će nam historija, ali mnogo važnije, sudit će nam potomci onih koji su ubijali u ime Radovana Karadžića”, navodi on.

Suljagić napominje kako se ne smijemo ponašati kao da je Radovan Karadžić bio neki marginalni, opskurni lik sa margina političke desnice.

“Radovan Karadžić je jedna od najvažnijih ličnosti srpske historije 20. vijeka. Radovan Karadžić se nalazio na čelu masovnog pokreta čija je suština bila provođenje genocidne strategije fizičkog uklanjanja nesrba sa teritorije koja se danas zove entitet Republika Srpska. Protiv toga se moramo boriti jer djeca nam, koja se još nisu ni rodila, neće oprostiti”, smatra Suljagić.

Kada je u pitanju suočavanje Srbije sa ratnim zločinima, on kaže da u ovom trenutku to nije moguće.

“Sve što vidim u Srbiji je obračun između pristalica Draže Mihailovića i Dimitrija Ljotića. Dakle, to je obračun između četnika 1.0 i četnika 2.0. To je temneljna karakteristika političkog života u Srbiji”, zaključio je Emir Suljagić.

Presuda za “Srebrenički genocid” nije presuda za samo jednu opštinu

Da je dio presude koji se odnosi na onih drugih sedam opština osim Srebrenice, kada je u pitanju genocid, bio drugačiji, imali bismo presudu koja bi bila još značajnija od ove, kazao je za naš portal publicista, predavač i nekadašnji prevodilac UNPROFOR-a u Srebrenici Hasan Nuhanović.

“Ali moramo biti legalisti i prihvatati presude Haškog suda. S obzirom da srpska i hrvatska politika dovode u pitanje njegov legalitet, jedina strana koja podržava i prihvata Haški sud je, uslovno rečeno, bošnjačka strana, ili, možemo i tako to reći, populacija preživjelih koja je u ovom sudu vidjela jedinu nadu za postizanje pravde”, dodaje Nuhanović.

Nuhanović smatra kako nije moguće izdvojiti juli 1995. iz preostalog konteksta rata u BiH.

“Međutim, iako lično smatram da trebamo prihvatiti presudu Tribunala, jer šta nam drugo preostaje, ostajem pri stavu da je nemoguće da se juli 1995. izdvoji iz preostalog konteksta rata 1992-1995 kada je u pitanju genocid. A i sama presuda Međunarodnog suda pravde iz 2007. godine kaže da je genocid počinjen nad “Muslimanima Bosne i Hercegovine”, te da je počinjen “u i oko Srebrenice”, smatra Nuhanović.

Naš sagovornik dodaje kako termin “oko Srebrenice” uključuje još najmanje tri opštine.

“Iako to eksplicitno ne piše u samoj presudi, ovo “oko Srebrenice” obuhvata najmanje još tri opštine: Bratunac, Vlasenicu i Zvornik – i po mjestima egzekucija, i po lokacijama masovnih grobnica, i po počiniocima i po porijeklu žrtava koje su zapravo ka Srebrenici pobjegle, tj. koje su projterane iz svojih opština 1992. i 1993. godine, a to su, osim ove tri opštine koje sam pomenuo još Višegrad, Rogatica i Han Pijesak”, navodi Nuhanović.

Nuhanović zaključuje kako ova presuda ipak nije samo presuda za genocid u Srebrenici.

“Dakle, presuda za “Srebrenički genocid” nije presuda za jednu opštinu, što je sasvim jasno”, zaključio je Hasan Nuhanović.

Presuda neće previše utjecati na suočavanje s prošlošću

Doktor Hikmet Karčić smatra kako je pravomoćna presuda Radovanu Karadžiću očekivana.

“Prvo, dobro je što nije umanjena kazna zatvora i druga stvar su negativni aspekti; ono što smo već očekivali je da nije prihvaćena presuda za genocid u sedam opština. To je ono što smo mogli očekivati iz dosadašnje prakse u radu Međunarodnog suda pravde u Hagu. Za nešto više trebao bih pročitati cijelu drugostepenu presudu, ali ono što sam vidio i čuo od strane Sudskog vijeća je manje-više isto ostalo kao u prvostepenoj presudi”, kaže Karčić.

Kada je u pitanju suočavanje sa prošlošću i odnos prema istini, Karčić kaže da ova presuda, kao što je pokazala i dosadašnja praksa, neće imati nikakve posljedice, kao što nije imala ni presuda Prliću i ostalima.

“Znamo da su određeni hrvatski faktori u BIH organizovali obilježavanje godišnice te presude, nije bilo nikakvih posljedica u tom ponašanju, tako da će i ovdje biti ista situacija. Manje-više ostat će status quo”, kaže on.

Karčić smatra da ono što je najbitnije u ovom trenutku jeste činjenica da imamo prvu presudu protiv nekog najvišeg političkog dužnosnika sa nivoa RS-a za zločine za koje je osuđen.

“To je jako bitno, ne zbog sadašnje političke situacije u BiH, već zbog historije. Dakle, po prvi put u historiji Bošnjaci su dočekali pravdu, ma šta god mi misli o toj presudi, prvi put u historiji su ljudi koji su počinili zločine nad Bošnjacima osuđeni uz ogromne dokaze pred međunarodnom javnosti. Zbog toga je ovo jako bitna presuda. Naravno, buduće generacije pravnika i ostalih naučnika će izučavati o tome kako je jedna mala samoprozvana republika uz podršku Srbije počinila genocid i nastojala da uništi muslimansko stanovništvo barem u onom dijelu Podrinja”, podsjeća Karčić.

On dodaje kako nije realno očekivati da neki međunarodni faktor pokrene pitanje ukidanja Karadžićevog djela – Republike Srpske.

“Kada bi postojala dobra volja, da, ali mislim da je to vrijeme davno prošlo i da od toga neće biti ništa. Međunarodna politika na ovim prostorima će najvjerovatnije ostati ista kao i do sada, dakle bit će status quo. Da je međunarodna zajednica htjela da ukine RS, oni ne bi dozvolili ovo da se desi. To nije bio cilj međunarodne zajednice, a imajući u vidu pojačani utjecaj Rusije, ta mogućnost je još manja”, zaključio je Hikmet Karčić.

Srbija mora prihvatiti genocid

Doživotna kazna predstavlja dokaz više protiv relativizacije zločina za koje je osuđen Karadžić, posebno genocida u Srebrenici”, kazao je za Vijesti.ba programski asistent Inicijative mladih za ljudska prava (YIHR) u Beogradu Marko Milosavljević.

Milosavljević smatra kako je sada vrijeme da državni organi Srbije prihvate presudu i stvari nazovu pravim imenom.

“Zbog toga, državni organi Srbije moraju što prije nazvati stvari pravim imenom – genocid, genocidom na bazi sudskih činjenica iz niza presuda, a umjesto prostora u javnosti zločincima izraziti poštovanje prema žrtvama i podstaći dijalog o ratnim naslijeđu, kako u Srbiji tako i u cijelom regionu”, ističe Milosavljević.

Karadžićevo djelo nastavlja da živi

Doživotna kazna za Radovana Karadžića samo je jedan pravedniji korak u odnosu na prvostepenu presudu, kazao je za Vijesti.ba bivši ministar sigurnosti BiH Sadik Ahmetović, preživjela žrtva genocida u Srebrenici.

“Očito je svijet nespreman za potpunu pravdu. Srebrenica je samo paradigma onog što se desavalo u BiH. Očito je da nije bilo snage da se presudi za genocid u drugih sedam opština iz optužnice, jer bi takva presuda uzdrmala i politički sistem i dovela u pitanje opstanak RS”, kaže Ahmetović.

Ahmetović smatra da je problem što je ideologija življa nego što je bila prije deset godina.

“Ona je preživjela i oživjela pod vlašću Evrope u BiH, međunarodne zajednice, jer visoki predstavnik je apsolutni vladar u BiH. Slučaj u Prijedoru je pokazao da je RS još logor za Bošnjake, i to je strašnije nego postrojavanje četnika u Višegradu”, zaključuje Ahmetović.