Rade Aleksić 26 godina nakon smrti sina: Moj Srđo nije poginuo uzalud

Cvijeće na Srđanov grob položili su njegov otac Rade i članovi porodice

Na gradskom groblju u Podgljivlju danas je obilježeno 26 godina od smrti Srđana Aleksića, Trebinjca koji je tragično stradao na gradskoj pijaci zato što je branio svog prijatelja, Bošnjaka Alena Glavovića.

Cvijeće na Srđanov grob položili su njegov otac Rade i članovi porodice. Cvijeće je u ime Gradske uprave Trebinja položio Dragoslav Banjak, predsjednik Skupštine grada.

Tužan i ponosan

Prema riječima Rade Aleksića, Srđanovog oca, on je i tužan i ponosan, a, ako mu i potekne suza, to je od zadovoljstva što Srđo nije uzaludno poginuo.

– Sve je teže i teže kako godine prolaze, ali sve sam i ponosniji, puniji. Tužan sam jer sam izgubio sina, ali sam ponosan što me mladi ljudi poznaju po Srđanovom djelu. Evo prošlo je 26 godina od Srđanove smrti koji je na određeni način žrtvovao sebe, pokazao spremnost da pomogne nemoćnome, ostavio, zahvaljujući našem razumu, poruku da se isplati poginuti ako to donosi opću koristi. Opća korist sastoji se u našem viđenju da treba imati prijatelja, treba imati druga, treba voljeti, treba se družiti, treba poštovati, pa ako treba, i žrtvovati se.

Mi ovdje ne dolazimo da žalimo Srđana, već da odamo poštu čovjeku koji je u nama, da odamo poštu onome što utječemo da čovjek u pravom smislu riječi oživi u svakome živom biću. Ja imam za kim da žalim, ali sam ponosan na učinjeno djelo Srđovo – rekao je Rade Aleksić i dodao da je prošle godine imao nekoliko susreta s grupama mladih ljudi okupljenih širom BiH i regiona s kojima je pričao o životu, o tome koliko je važno biti nezavisan čovjek.

– Ja ih posmatram da su to kao moja djeca. Da je to Srđan ili Vujadin, sa željama da stvarno postanu samostalni i ozbiljni ljudi, da u ovoj bogatoj zemlji BiH stvore svoj život, da ne moraju ići u siromašnije zemlje od naše da tamo zarade koru hljeba. Na to ukazujem i mislim da je to dobro. Ukazujem da bude čovjek, prijatelj, da što više razgovaraju i izmjenjuju iskustva, da u školama budu mnogo oštriji prema profesorima u zahtjevima za znanjem. To je budućnost koju ja vidim u tim mladim ljudima – kazao je Rade.

Dragoslav Banjak je istakao da ovaj dan može biti i dan za podsjećanje na sve nevine ljude, na znane i neznane heroje koji su stradali u vremenima velikih iskušenja.

– Grad Trebinje, kao i obično, učestvuje u obilježavanju Srđanove smrti i uvijek je prisutan neko od gradskih funkcionera, a tako će biti i ubuduće. Ja znam da za sada jedan ozbiljan plivački miting i sportski tereni nose ime Srđana Aleksića. Što se tiče naziva neke ulice, trga ili fontane, postoji procedura kako se to donosi. Skupština grada je krajnje mjesto gdje se donosi takva odluka. U Trebinju nema naziva ulica ili trgova koji evociraju uspomenu na neki događaj ili ličnost iz posljednjeg rata. Ali, evo, postoje procedure koje su propisane zakonom, tako da, ukoliko se povede odgovarajuća inicijativa i prođe sve odgovarajuće faze, logično je očekivati da bude donesena konačna odluka. Otkada sam ja predsjednik Skupštine, nije bilo takve inicijative – pojasnio je Banjak.

Glavović: Zahvalan sam Srđanu što sam živ

U telefonskom razgovoru za ”Avaz” Alen Glavović je istakao da mu je strašno žao što na današnji dan ne može biti sa Srđanovim ocem na groblju.

– Rado bih došao i danas. To mi je želja velika. Teško mi je, ali imam obaveze, posao. Svakog ljeta kada sam na odmoru, dođem i zajedno sa Srđanovim ocem posjetim njegov grob. I to ću raditi dok god mognem – poručio je Alen iz Švedske, uz zahvalnost Srđanu što je danas živ i što ga je odbranio žrtvujući sebe.

Autor: P.M.

Avaz.ba