SREBRENIČKA KRVAVA BAJKA

Autor: Prof. dr. Smajil Durmišević
Poemu “Srebrenička krvava bajka” autor Smajil Durmišević, posvetio je dječaku iz krvavog jula 1995. Fahrudinu Muminoviću koji je u vremenu srpsko-crnogorske genocidne kampanje nad Bošnjacima u Srebrenici preživio strijeljanje.
Poema je također posvećena svoj djeci koja su u vremenu srpsko-crnogorske i hrvatske agresije patila u okupiranim zavičajima, u logorima smrti, i sve što je slijedilo u vremenu nasrtaja dušmana na naše gradove, sela, Narod i Domovinu.

U selu tiho
Akšam se bliži
Otac
Popravlja nešto
Fahro sine,
Dodaj žarulju!

Na vrata hrupi
Amidža Ramo:
Četnici, brate!

Otac
Siđe sa klupe
I tiho reče:
Pod krevet sine!

Amidža
Ode,
Garov
Nasrće hrabro…
Pucanj
Jedan pa drugi
I sve se stiša.

Jesi li sam
Komšija,
Oficir pita oca…
Izađi mali,
Neću ti ništa!
Vidi što je porast'o,
Mašala,
Vodi ih Stevo!

Kamion brekće,
Penju se ljudi,
Vojnici viču
Brže, brže, brže…!
Vožnja je kratka,
Ljudi šute…
Otac
Svezanih ruku
Žicom
Tiho mu šapće:
Ne boj se sine…!?

Zlikovci viču:
Izlazi vani,
Ukraj livade
U vrstu po dvoje…

Poljana lijepa,
Jučer su
Ovdje
Igrali fudbal…

Miriše ljeto,
Zrikavci složno poje,
Čuje se ezan
Negdje u selu…

Mitraljez čeka,
Otac
Pogledom
Miluje sina…

Kapetan
Bijesno viče:
Sunce ti žarko,
Pošalji bager hitno!

Nehajno
Podiže ruku,
Komanda pade…
Mitraljez štekće
Padaju
Ljudska tijela…

Posao gotov
Zaslužen odmor…

Iz strašne
Klanice ljudske,
Diže se dječak
Sav u krvi
I viknu:
Gdje je moj babo…?
Hoću kući…!

Kapetan
Prosikta gnjevno:
Ubijte pseto…!

Vojnici
Nijemi
Strepe
U stavu mirno…

Gle čuda,
Priskoči
Čovjek u bijelom,
U trku
Zgrabi dječaka…,
I tiho šapnu:
Ne boj se sine!

Kapetan
Opsova gadno:
Vi ste vojnici
Srpski,
Strijeljat vas treba!

Bager,
Čovječe
Bager pošalji hitno…!