LIJEČITI PA SPRIJEČITI: O psihološkim problemima treba otvoreno pričati i na vrijeme ih liječiti

Nedavne strahovite tragedije koje su se odigrale na prostorima BiH mene su, kao i sve građane i građanke BiH, duboko pogodile i dale mi povod da duboko i dugo razmišljam o scenarijima koji su se desili, o nemoćnim i nevinim žrtvama, o porodicama koje su ostale zatečene u hororu koji više nikad neće imati kraja.

Piše: Adnan Keškić

Zapitao sam se šta li može dovesti jednu osobu do te tačke da uradi takve monstruzne stvari? Ko je kriv? Da li su se neke stvari mogle spriječiti? Iako pronađemo odgovor na sva ova pitanja, već je prekasno. Samo jedan život koji je narušen nepravedno je previše, a kamoli nekolicina njih. Narod u Bosni i Hercegovini bi to trebao znati bolje nego iko na svijetu.

Ubrzo sam došao do zaključka da ustvari gubim vrijeme i energiju na pokušaj da pronađem odgovor na pomenuta pitanja. Svoju energiju i angažman bi prije svega preusmjerio na pokušaj da informišem svoje sugrađane i sugrađanke na stvari koje se upravo sad dešavaju i prije svega na vrijednost mentalnog zdravlja te da ukazem na greške institucija i nadležnih organa koji su zakonom obavezani da se brinu o našim mentalnim zdravljima ali u stvarnosti to ne rade.

Uvodni podatak i informaciju izvadio sam iz knjige „Politika i strategija- mentalno zdravlje BiH“, u kojoj piše:

„Više od 450 miliona ljudi u svijetu pati od mentalnih poremećaja, a procjenjuje se da bi svaka četvrta osoba tokom svog života mogla imati određenih problema sa mentalnim zdravljem. Depresija će, pak, do 2020. godine, prema predviđanjima Svjetske zdravstvene organizacije, biti drugi uzrok ukupnog obolijevanja i jedan od vodećih javnozdravstvenih problema. Kada uz ove globalne trendove uzmemo u obzir i specifične faktore rizika za pogoršanje mentalnog zdravlja stanovništva u Federaciji BiH, kao što su traume iz ratnog perioda, te teška socio-ekonomska situacija, onda imamo jasne pokazatelje da se nalazimo pred brojnim izazovima kada je u pitanju zaštita mentalnog zdravlja stanovništva Federacije BiH.“

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije polovina svih mentalnih bolesti počinje u tinejdžerskoj dobi, ali većina slučajeva ne bude na vrijeme otkrivena i tretirana. Mentalni poremećaji čine 16% globalnog tereta bolesti i povreda kod ljudi uzrasta između 10 i 19 godina. Globalno, depresija je jedan od vodećih uzroka bolesti i invaliditeta među adolescentima, a samoubistvo je drugi vodeći uzrok smrti među mladima od 15 do 29 godina. Posljedice neotkrivenih i netretiranih adolescentnih mentalnih zdravstvenih problema protežu se u zrelost, što ugrožava fizičko i mentalno zdravlje i ograničava mogućnosti da vode ispunjen život kao odrasli. (Web stranica Federalno ministarstvo zdravstva: http://www.fmoh.gov.ba)

Zdravstvene institucije ne raspolažu određenim sredstvima koji bi omogućili brigu o mentalnom zdravlju stanovnika BiH niti imaju odgovarajući i čak što više dosta neprofesionalan pristup. To govorim iz tog razloga zato što promovisanje strategija i projekata često stanu na objavljivanju web- ili faebook- stranice. Šta ostaje je neinformisana javnost i većina stanovnika koji imaju samo ograničen pristup medijima i stoga su prepušteni sami sebi.

Na naše mentalno zdravlje utiče dosta faktora, međuostalom: finansijsko stanje, bliska prošlost rata u BiH i samim time postratne traume, političko stanje u Bosni I Hercegovini itd. Želio bih sa čitaocima zajedno kratko analizirati pomenute faktore.

O faktoru finansijsko stanje stanovništva u Bosni i Hercegovini ne moramo puno reći uzimajuci u obzir da je Bosna i Hercegovina među najsiromašnijim državama u Evropi. Finansijsko stanje utice (najcesce negativno uzimajuci u obzir gore pomenutu informaciju) negativno na nas razum sto nasoj svakodnevnici dodaje dodatni stres ili u kasnijem toku eventualno depresiju. Moramo biti svijestni toga da je stanovnistvo Bosne i Hercegovine dugi niz godina finansijski isfrustrirano sto dovodi do mentalnih fizioloskih bolesti, odlazska mladih iz drzave i sl.

Što se tiče naše bliske prošlosti i rata u BiH, bukvalno smo prepušteni sami sebi i uzimajuci u obzir da ratni vojni invalidi sa tekim posljedicama od rata žive na rubu egzistencije. Žalosna je ta činjenica da bi se ti isti ljudi u nekim drugim državama koje pridaju društvu i zajednici veliku vrijednost bili slavljeni kao heroji i herojkinje.

Političko stanje u Bosni i Hercegovini kao faktor koji utiče na naše mentalno zdravlje da se zaokružiti sa nekoliko riječi: stres, depresija, trauma. Politika je ustvari drustveni aparat koji zalazi u probleme i brige građana te nastoji da pronadje odgovarajuća riješenja no u našoj je državi politika jedan paradoks koji ne samo da ne obavlja svoju dužnost nego čak negativno utiče i na mentalno zdravlje građana Bosne i Hercegovine.

Uzimajući u obzir navedene faktore koji ukazuju na to da je svakodnevnica u Bosni i Hercegovini usko vezana sa stresom te da zdravstvene institucije uopće ne funkcionišu efikasno, da se zaključiti da strategije i programi federalnog ministarstva za zdravlje ne funkcionišu onako kako bi trebali.

Na kraju želim ukazati na članove „Zakona o zdravstvenoj zaštiti građana Bosne i Hercegovine“ u kojem su pravno regulisane obaveze i planovi ispunjavanja kriterija te razvijanja strategija o zbrinjavanju zdravstvenog stanja stanovnika BiH.

U članu 10. su regulisani i definirani prioriteti mjera zdravstvene zaštite te planiranje programa zdravstvene zaštite, vođenje zdravstvene politike radi podsticanja razvoja životne navike kod stanovništva; saradnja sa humanitarnim i stručnim organizacijama itd.

Dalje su u članu 11. definirana sredstva koja se moraju osigurati iz federalnog budžeta radi zdravstvene zaštite i razvoja uvjeta za zdravstvenu zaštitu stanovništva.

U članu 13. su definisane društvene brige za zdravlje na nivou kantona i mjere za provođenje zdravstvene zaštite koje su od interesa za građane na području kantona.

Član 88. definiše obaveze centra za mentalno zdravlje u zajednici, te međuostalom promociju i prevenciju mentalnog zdravlja te brigu i pomoć onesposobljenih. (Zakon o zdravstvenoj zaštiti FBiH)

Teme stresa, traume i ljudske psihe i samim time liječenje istih je u našem društvu dosta stigmatizirano. Posjetiti psihologa je kod nas „tabu tema“ i takvim i sličnim temama se ne pridaje nikakav značaj te smo zbog toga često prepušteni sami sebi. Ukoliko se stres i trauma ne liječi dugi niz godina (po nekim istraživanjima su to samo 2 godine) može doći do depresije i nakon toga to težih psihičkih bolesti. Poslije toga se može desiti ono najgore.

Pošto ja završavam svoj studij pedagogije, iskreno želim da se moja zajednica okoristi mojim znanjem. Želim da apelujem na građane i građanke Bosne i Hercegovine da pripaze na svoje mentalno zdravlje i zdravlje svojih porodica, da otvoreno pričaju o tim temama i da se savjetuju sa ljekarima ukoliko su u velikom stresu, depresiji i slično; jer kao što već primjećujemo, institucije koje su pravno obavezane da se brinu o mentalnom stanju stanovnika BiH ne rade svoj posao onako kako treba.

Nedavne strahovite tragedije koje su se odigrale na prostorima BiH mene su, kao i sve građane i građanke BiH, duboko pogodile i dale mi povod da duboko i dugo razmišljam o scenarijima koji su se desili, o nemoćnim i nevinim žrtvama, o porodicama koje su ostale zatečene u hororu koji više nikad neće imati kraja.

Piše: Adnan Keškić

Zapitao sam se šta li može dovesti jednu osobu do te tačke da uradi takve monstruzne stvari? Ko je kriv? Da li su se neke stvari mogle spriječiti? Iako pronađemo odgovor na sva ova pitanja, već je prekasno. Samo jedan život koji je narušen nepravedno je previše, a kamoli nekolicina njih. Narod u Bosni i Hercegovini bi to trebao znati bolje nego iko na svijetu.

Ubrzo sam došao do zaključka da ustvari gubim vrijeme i energiju na pokušaj da pronađem odgovor na pomenuta pitanja. Svoju energiju i angažman bi prije svega preusmjerio na pokušaj da informišem svoje sugrađane i sugrađanke na stvari koje se upravo sad dešavaju i prije svega na vrijednost mentalnog zdravlja te da ukazem na greške institucija i nadležnih organa koji su zakonom obavezani da se brinu o našim mentalnim zdravljima ali u stvarnosti to ne rade.

Uvodni podatak i informaciju izvadio sam iz knjige „Politika i strategija- mentalno zdravlje BiH“, u kojoj piše:

„Više od 450 miliona ljudi u svijetu pati od mentalnih poremećaja, a procjenjuje se da bi svaka četvrta osoba tokom svog života mogla imati određenih problema sa mentalnim zdravljem. Depresija će, pak, do 2020. godine, prema predviđanjima Svjetske zdravstvene organizacije, biti drugi uzrok ukupnog obolijevanja i jedan od vodećih javnozdravstvenih problema. Kada uz ove globalne trendove uzmemo u obzir i specifične faktore rizika za pogoršanje mentalnog zdravlja stanovništva u Federaciji BiH, kao što su traume iz ratnog perioda, te teška socio-ekonomska situacija, onda imamo jasne pokazatelje da se nalazimo pred brojnim izazovima kada je u pitanju zaštita mentalnog zdravlja stanovništva Federacije BiH.“

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije polovina svih mentalnih bolesti počinje u tinejdžerskoj dobi, ali većina slučajeva ne bude na vrijeme otkrivena i tretirana. Mentalni poremećaji čine 16% globalnog tereta bolesti i povreda kod ljudi uzrasta između 10 i 19 godina. Globalno, depresija je jedan od vodećih uzroka bolesti i invaliditeta među adolescentima, a samoubistvo je drugi vodeći uzrok smrti među mladima od 15 do 29 godina. Posljedice neotkrivenih i netretiranih adolescentnih mentalnih zdravstvenih problema protežu se u zrelost, što ugrožava fizičko i mentalno zdravlje i ograničava mogućnosti da vode ispunjen život kao odrasli. (Web stranica Federalno ministarstvo zdravstva: http://www.fmoh.gov.ba)

Zdravstvene institucije ne raspolažu određenim sredstvima koji bi omogućili brigu o mentalnom zdravlju stanovnika BiH niti imaju odgovarajući i čak što više dosta neprofesionalan pristup. To govorim iz tog razloga zato što promovisanje strategija i projekata često stanu na objavljivanju web- ili faebook- stranice. Šta ostaje je neinformisana javnost i većina stanovnika koji imaju samo ograničen pristup medijima i stoga su prepušteni sami sebi.

Na naše mentalno zdravlje utiče dosta faktora, međuostalom: finansijsko stanje, bliska prošlost rata u BiH i samim time postratne traume, političko stanje u Bosni I Hercegovini itd. Želio bih sa čitaocima zajedno kratko analizirati pomenute faktore.

O faktoru finansijsko stanje stanovništva u Bosni i Hercegovini ne moramo puno reći uzimajuci u obzir da je Bosna i Hercegovina među najsiromašnijim državama u Evropi. Finansijsko stanje utice (najcesce negativno uzimajuci u obzir gore pomenutu informaciju) negativno na nas razum sto nasoj svakodnevnici dodaje dodatni stres ili u kasnijem toku eventualno depresiju. Moramo biti svijestni toga da je stanovnistvo Bosne i Hercegovine dugi niz godina finansijski isfrustrirano sto dovodi do mentalnih fizioloskih bolesti, odlazska mladih iz drzave i sl.

Što se tiče naše bliske prošlosti i rata u BiH, bukvalno smo prepušteni sami sebi i uzimajuci u obzir da ratni vojni invalidi sa tekim posljedicama od rata žive na rubu egzistencije. Žalosna je ta činjenica da bi se ti isti ljudi u nekim drugim državama koje pridaju društvu i zajednici veliku vrijednost bili slavljeni kao heroji i herojkinje.

Političko stanje u Bosni i Hercegovini kao faktor koji utiče na naše mentalno zdravlje da se zaokružiti sa nekoliko riječi: stres, depresija, trauma. Politika je ustvari drustveni aparat koji zalazi u probleme i brige građana te nastoji da pronadje odgovarajuća riješenja no u našoj je državi politika jedan paradoks koji ne samo da ne obavlja svoju dužnost nego čak negativno utiče i na mentalno zdravlje građana Bosne i Hercegovine.

Uzimajući u obzir navedene faktore koji ukazuju na to da je svakodnevnica u Bosni i Hercegovini usko vezana sa stresom te da zdravstvene institucije uopće ne funkcionišu efikasno, da se zaključiti da strategije i programi federalnog ministarstva za zdravlje ne funkcionišu onako kako bi trebali.

Na kraju želim ukazati na članove „Zakona o zdravstvenoj zaštiti građana Bosne i Hercegovine“ u kojem su pravno regulisane obaveze i planovi ispunjavanja kriterija te razvijanja strategija o zbrinjavanju zdravstvenog stanja stanovnika BiH.

U članu 10. su regulisani i definirani prioriteti mjera zdravstvene zaštite te planiranje programa zdravstvene zaštite, vođenje zdravstvene politike radi podsticanja razvoja životne navike kod stanovništva; saradnja sa humanitarnim i stručnim organizacijama itd.

Dalje su u članu 11. definirana sredstva koja se moraju osigurati iz federalnog budžeta radi zdravstvene zaštite i razvoja uvjeta za zdravstvenu zaštitu stanovništva.

U članu 13. su definisane društvene brige za zdravlje na nivou kantona i mjere za provođenje zdravstvene zaštite koje su od interesa za građane na području kantona.

Član 88. definiše obaveze centra za mentalno zdravlje u zajednici, te međuostalom promociju i prevenciju mentalnog zdravlja te brigu i pomoć onesposobljenih. (Zakon o zdravstvenoj zaštiti FBiH)

Teme stresa, traume i ljudske psihe i samim time liječenje istih je u našem društvu dosta stigmatizirano. Posjetiti psihologa je kod nas „tabu tema“ i takvim i sličnim temama se ne pridaje nikakav značaj te smo zbog toga često prepušteni sami sebi. Ukoliko se stres i trauma ne liječi dugi niz godina (po nekim istraživanjima su to samo 2 godine) može doći do depresije i nakon toga to težih psihičkih bolesti. Poslije toga se može desiti ono najgore.

Pošto ja završavam svoj studij pedagogije, iskreno želim da se moja zajednica okoristi mojim znanjem. Želim da apelujem na građane i građanke Bosne i Hercegovine da pripaze na svoje mentalno zdravlje i zdravlje svojih porodica, da otvoreno pričaju o tim temama i da se savjetuju sa ljekarima ukoliko su u velikom stresu, depresiji i slično; jer kao što već primjećujemo, institucije koje su pravno obavezane da se brinu o mentalnom stanju stanovnika BiH ne rade svoj posao onako kako treba.

Nedavne strahovite tragedije koje su se odigrale na prostorima BiH mene su, kao i sve građane i građanke BiH, duboko pogodile i dale mi povod da duboko i dugo razmišljam o scenarijima koji su se desili, o nemoćnim i nevinim žrtvama, o porodicama koje su ostale zatečene u hororu koji više nikad neće imati kraja.

Piše: Adnan Keškić

Zapitao sam se šta li može dovesti jednu osobu do te tačke da uradi takve monstruzne stvari? Ko je kriv? Da li su se neke stvari mogle spriječiti? Iako pronađemo odgovor na sva ova pitanja, već je prekasno. Samo jedan život koji je narušen nepravedno je previše, a kamoli nekolicina njih. Narod u Bosni i Hercegovini bi to trebao znati bolje nego iko na svijetu.

Ubrzo sam došao do zaključka da ustvari gubim vrijeme i energiju na pokušaj da pronađem odgovor na pomenuta pitanja. Svoju energiju i angažman bi prije svega preusmjerio na pokušaj da informišem svoje sugrađane i sugrađanke na stvari koje se upravo sad dešavaju i prije svega na vrijednost mentalnog zdravlja te da ukazem na greške institucija i nadležnih organa koji su zakonom obavezani da se brinu o našim mentalnim zdravljima ali u stvarnosti to ne rade.

Uvodni podatak i informaciju izvadio sam iz knjige „Politika i strategija- mentalno zdravlje BiH“, u kojoj piše:

„Više od 450 miliona ljudi u svijetu pati od mentalnih poremećaja, a procjenjuje se da bi svaka četvrta osoba tokom svog života mogla imati određenih problema sa mentalnim zdravljem. Depresija će, pak, do 2020. godine, prema predviđanjima Svjetske zdravstvene organizacije, biti drugi uzrok ukupnog obolijevanja i jedan od vodećih javnozdravstvenih problema. Kada uz ove globalne trendove uzmemo u obzir i specifične faktore rizika za pogoršanje mentalnog zdravlja stanovništva u Federaciji BiH, kao što su traume iz ratnog perioda, te teška socio-ekonomska situacija, onda imamo jasne pokazatelje da se nalazimo pred brojnim izazovima kada je u pitanju zaštita mentalnog zdravlja stanovništva Federacije BiH.“

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije polovina svih mentalnih bolesti počinje u tinejdžerskoj dobi, ali većina slučajeva ne bude na vrijeme otkrivena i tretirana. Mentalni poremećaji čine 16% globalnog tereta bolesti i povreda kod ljudi uzrasta između 10 i 19 godina. Globalno, depresija je jedan od vodećih uzroka bolesti i invaliditeta među adolescentima, a samoubistvo je drugi vodeći uzrok smrti među mladima od 15 do 29 godina. Posljedice neotkrivenih i netretiranih adolescentnih mentalnih zdravstvenih problema protežu se u zrelost, što ugrožava fizičko i mentalno zdravlje i ograničava mogućnosti da vode ispunjen život kao odrasli. (Web stranica Federalno ministarstvo zdravstva: http://www.fmoh.gov.ba)

Zdravstvene institucije ne raspolažu određenim sredstvima koji bi omogućili brigu o mentalnom zdravlju stanovnika BiH niti imaju odgovarajući i čak što više dosta neprofesionalan pristup. To govorim iz tog razloga zato što promovisanje strategija i projekata često stanu na objavljivanju web- ili faebook- stranice. Šta ostaje je neinformisana javnost i većina stanovnika koji imaju samo ograničen pristup medijima i stoga su prepušteni sami sebi.

Na naše mentalno zdravlje utiče dosta faktora, međuostalom: finansijsko stanje, bliska prošlost rata u BiH i samim time postratne traume, političko stanje u Bosni I Hercegovini itd. Želio bih sa čitaocima zajedno kratko analizirati pomenute faktore.

O faktoru finansijsko stanje stanovništva u Bosni i Hercegovini ne moramo puno reći uzimajuci u obzir da je Bosna i Hercegovina među najsiromašnijim državama u Evropi. Finansijsko stanje utice (najcesce negativno uzimajuci u obzir gore pomenutu informaciju) negativno na nas razum sto nasoj svakodnevnici dodaje dodatni stres ili u kasnijem toku eventualno depresiju. Moramo biti svijestni toga da je stanovnistvo Bosne i Hercegovine dugi niz godina finansijski isfrustrirano sto dovodi do mentalnih fizioloskih bolesti, odlazska mladih iz drzave i sl.

Što se tiče naše bliske prošlosti i rata u BiH, bukvalno smo prepušteni sami sebi i uzimajuci u obzir da ratni vojni invalidi sa tekim posljedicama od rata žive na rubu egzistencije. Žalosna je ta činjenica da bi se ti isti ljudi u nekim drugim državama koje pridaju društvu i zajednici veliku vrijednost bili slavljeni kao heroji i herojkinje.

Političko stanje u Bosni i Hercegovini kao faktor koji utiče na naše mentalno zdravlje da se zaokružiti sa nekoliko riječi: stres, depresija, trauma. Politika je ustvari drustveni aparat koji zalazi u probleme i brige građana te nastoji da pronadje odgovarajuća riješenja no u našoj je državi politika jedan paradoks koji ne samo da ne obavlja svoju dužnost nego čak negativno utiče i na mentalno zdravlje građana Bosne i Hercegovine.

Uzimajući u obzir navedene faktore koji ukazuju na to da je svakodnevnica u Bosni i Hercegovini usko vezana sa stresom te da zdravstvene institucije uopće ne funkcionišu efikasno, da se zaključiti da strategije i programi federalnog ministarstva za zdravlje ne funkcionišu onako kako bi trebali.

Na kraju želim ukazati na članove „Zakona o zdravstvenoj zaštiti građana Bosne i Hercegovine“ u kojem su pravno regulisane obaveze i planovi ispunjavanja kriterija te razvijanja strategija o zbrinjavanju zdravstvenog stanja stanovnika BiH.

U članu 10. su regulisani i definirani prioriteti mjera zdravstvene zaštite te planiranje programa zdravstvene zaštite, vođenje zdravstvene politike radi podsticanja razvoja životne navike kod stanovništva; saradnja sa humanitarnim i stručnim organizacijama itd.

Dalje su u članu 11. definirana sredstva koja se moraju osigurati iz federalnog budžeta radi zdravstvene zaštite i razvoja uvjeta za zdravstvenu zaštitu stanovništva.

U članu 13. su definisane društvene brige za zdravlje na nivou kantona i mjere za provođenje zdravstvene zaštite koje su od interesa za građane na području kantona.

Član 88. definiše obaveze centra za mentalno zdravlje u zajednici, te međuostalom promociju i prevenciju mentalnog zdravlja te brigu i pomoć onesposobljenih. (Zakon o zdravstvenoj zaštiti FBiH)

Teme stresa, traume i ljudske psihe i samim time liječenje istih je u našem društvu dosta stigmatizirano. Posjetiti psihologa je kod nas „tabu tema“ i takvim i sličnim temama se ne pridaje nikakav značaj te smo zbog toga često prepušteni sami sebi. Ukoliko se stres i trauma ne liječi dugi niz godina (po nekim istraživanjima su to samo 2 godine) može doći do depresije i nakon toga to težih psihičkih bolesti. Poslije toga se može desiti ono najgore.

Pošto ja završavam svoj studij pedagogije, iskreno želim da se moja zajednica okoristi mojim znanjem. Želim da apelujem na građane i građanke Bosne i Hercegovine da pripaze na svoje mentalno zdravlje i zdravlje svojih porodica, da otvoreno pričaju o tim temama i da se savjetuju sa ljekarima ukoliko su u velikom stresu, depresiji i slično; jer kao što već primjećujemo, institucije koje su pravno obavezane da se brinu o mentalnom stanju stanovnika BiH ne rade svoj posao onako kako treba.

Kvaka.ba