Dani Dejtona su odbrojani na sjednici CIK-a: Velikodržavni ciljevi Tuđmana i Miloševića provode se u djelo

Piše: Emir Suljagić

Ako postoji praksa koja se u skoro četvrt vijeka naše demokratije kristalizirala onda je to da kada, u institucijama čija je svrha zaštita kolektivnih interesa, nebošnjaci preglasaju Bošnjake to je demokratija, dok kada Bošnjaci nadglasaju nebošnjake to je – majorizacija. Tačnije, demokratski poredak – ako ćemo pravo i mir – u BiH temelji se na principu da je demografska manjina ustvari politička većina.

Jučerašnja odluka Centralne izborne komisije da u predstojećem procesu izbora delegata u Dom naroda Parlamenta Federacije BiH doslovno izbaci kroz prozor Ustav Federacije BiH ne gura samo ovaj entitet u bezakonje – sa posljedicama koje su onoliko nepredvidive koliko su dugoročne – nego predstavlja posljednji korak u procesu svođenja građanske većine u našoj zemlji na dio naše zemlje koji su Franjo Tuđman i Slobodan Milošević „velikodušno nudili“ rukovodstvu Republike BiH 1992. godine i koju je Tuđman posprdno nazivao „zemljica Bosna“. Da budemo potpuno precizni, nakon više od sto hiljada mrtvih građana BiH, nakon logora, progona i silovanja, velikodržavni i ratni ciljevi naših susjeda biće konačno provedeni u djelo podizanjem u zrak pet ruku članova CIK-a: Branka Petrića, Vlade Rogića, Novaka Božičkovića, Stjepana Mikića i Irene Hadžiabdić.

Sa stanovišta posljedica, dodjela mandata po popisu iz 2013. predstavlja administrativni državni udar i zatvaranje više od pedeset posto stanovništva BiH u zakonski i zakoniti geto na četvrtini teritorije BiH. Također, sa stanovišta posljedica dodjela mandata u Domu naroda FBiH na temelju popisa iz 2013. godine, uz blatantno kršenje odredbi Ustava FBiH koji propisuju način izbora u Dom naroda, je za HDZ – partiju sljednicu udruženog zločinačkog poduhvata poznatog kao Herceg-Bosna, bolja nego formalno proglašenje trećeg entiteta: Dragan Čović će imati mogućnost da sa nekih stotinjak hiljada birača zauvijek upravlja sa 3,5 miliona stanovnika BiH. Vrijedi ponoviti: „bjelačka“ manjina iz zapadne Hercegovine zauvijek će vladati crnačkom većinom iz Bosne. Aparthejd je nova normalnost naše zemlje.

Vjera da će CIK izbacujući kroz prozor odredbu o popisu iz 1991. kao osnovu za izbor Doma naroda istovremeno zadržati princip da se iz svake kantonalne skupštine bira po jedan delegat iz svakog naroda – ako je takav izabran u skupštinu – je samo odraz posvemašnje tiranije amaterizma u javnom djelovanju primarno probosanskih partija. Jedan od rezultata tiranije amatera je i lakoća s kojom su glasnogovornici „konsocijacije“ zalaganje za jednakost svih na svakom koraku, za građansku državu proglasili – radikalizmom. „Konsocijacija“ je u posljednjih nekoliko godina poslužila kao termin za normalizaciju gađenja prema bosanskim muslimanima, da se gađenje zamota u princip konstitutivnosti, zapakuje u ZAVNOBiH koji je njenim zagovornicima inače ostatak vremena neprihvatljiv. Ta kampanja se nastavlja i danas: u dobrom dijelu glavnog toka javnog mnjenja u BiH – uključujući i Sarajevo – u percepciji nema razlike između onih koji vjeruju da i muslimani u BiH imaju pravo da budu građani i onih koji su muslimane izvodili na prisilni rad iz koncentracionih logora tzv. Herceg Bosne. Umjerenost u borbi za pravdu, da parafraziram Barry Goldwatera, je proglašena vrlinom.

Stoga, donošenje odluke koju je CIK jučer najavio mora biti spriječeno po svaku cijenu. Od najavljenih krivičnih prijava protiv članova CIK-a, žalbi Sudu BiH ili apelacija pred Ustavnim sudom nema i neće biti koristi. Bitku u institucijama i za institucije je izgubljena, i ta faktura dolazi na naplatu u najgorem mogućem trenutku: osovina Dragan Čović-Milorad Dodik u potpunosti je kidnapovala pravosudni aparat BiH. Kakva god reakcija političkih partija koje je samo još u svrhe pisanja novinskih članaka moguće nazvati probosanskim, ona mora biti takva da svima bude jasno da nema cijene po koju smo spremni prihvatiti okove tiranije. Od vajkanja nema ništa. Od uzdanja u druge također nema ništa. Međunarodna zajednica ne postoji. Stranci neće uraditi ništa.

Aharon Reuveni, izraleski pisac koji je dao ime državi Izrael, napisao je sjećajući se jeseni 1947., nekoliko mjeseci prije proglašenja nezavisnosti: „Jedna stvar je bila izvjesna: dani (britanskog, op.a.) mandata bili su odbrojani i nakon toga će nastupiti borba na život i smrt… Ako nas izda snaga, nećemo izbjeći izumiranje.“ Dani Dejtona su odbrojani. Jedino pitanje je ko je taj – a da za to ima mandat – ko će to saopštiti građanima.

Ukoliko ovaj pokušaj CIK-a da legalizuje aparthejd prođe bez odgovora, onda će i za nas važiti ono što je rekao libanski intelektualac Elias Khoury, i sam pripadnik Fataha u jednom periodu svog života: „Ovaj narod seljaka, koji je činio većinu arapskog stanovništva Palestine otkrio je da je imao zemlju tek nakon što ju je izgubio. Živio je u istorijskom kontinutetu stotinama godina dok su se osvajači smijenjivali i preuzeli kontrolou nad njihovom zemljom i zajednicom“.

(Vijesti.ba)