Mustafa Alajmović prodaje prirodne proizvode kako bi liječio suprugu i hranio troje djece

Priča o rudaru iz Breze Mustafi Alajmoviću i njegovoj bolesnoj supruzi Zehri koja mu život znači, obišla je regiju, a u razgovoru za Klix.ba Alajmović je govorio o tome kako je počeo svoju borbu za Zehrino zdravlje prodajom prirodnih sokova, džemova i drugih proizvoda.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA

Mustafinoj Zehri 2003. godine dijagnosticiran je tumor na dojci koji se pretvorio u rak, a Mustafina rudarska plaća nije bila dovoljna da plati sve troškove. Posuđivao je novac od komšija, dizao kredite dok mu nisu banke blokirale račune, a stan mu je oduzela banka zbog toga što je bio žirant jednom čovjeku.


U teškoj ekonomskoj situaciji prvo su mu u pomoć pritekle humanitarne organizacije, ali s obzirom na to da su troškovi Zehrinog liječenja bili puno veći, Mustafa je pronalazio načine da pomogne svojoj supruzi.

“Ko nema neka uzme, halal je”

“Iako sam bio rudar, i imao svoje osiguranje, sve sam morao platiti. Sve je bilo dobro dok nismo ostali bez novca. Odnosno, imali smo tek toliko da smo razmišljali da li doći u bolnicu na liječenje i ostati gladan ili kupiti djeci krišku hljeba”, govorio Alajmović.

Nakon što se povrijedio na rudniku, Mustafa je 13 mjeseci u svim problemima morao i na bolovanje. Zehri se u tom periodu otkrio rak na maternici, a u najvećem očaju razmišljao je prodati svoj bubreg kako bi preživio i pomogao svojoj supruzi i vratio dugove ljudima.

“Pod kućom gdje živim imali smo nešto grožđa, a iznad kuće nekoliko stabala šljive te smo uspjeli napraviti desetak tegli džema. Uspjeli smo prodati 3-4 na autopijaci i zaradili 17-18 KM. Odmah sam 10 KM vratio komšinici od koje sam posudio novac da odem na pijacu, a sedam maraka je ostalo da živimo. Tog dana na pijaci mi je došla žena s curicom koja je htjela džem. Tegla je bila 3 KM, a žena je prebirući po novčaniku našla samo 2,70 KM. Tada sam joj rekao, ‘Ako nemate, uzmite, halal je’, i od tada je to moj slogan”, dodaje naš sagovornik.

Dodao je da nikada neće zaboraviti tu ženu, a nedugo nakon toga njegova tabla i štand s prirodnim proizvodima osvanuli su na Facebooku, a Mustafu su počeli prepoznavati po pijaci. Svjestan situacije u kojoj je bio, Mustafa je ostao posvećen svojoj ženi i njenom liječenju. Kako je zarađivao više novca, dobivao je i više nalaza koji su govorili da je zdravstveno stanje kod Zehre gore nego što su mislili.

Sačuvao čast i obraz, iako nema ništa svoje osim toga

Dok su novac trošili na pretrage, nepoznata osoba je donirala novac za njegovih troje djece. 



“Dok su svi spavali, ja sam navečer sebi govorio da imam rudarski ponos, da moram biti jak. Teško je sve to bilo, ali sam odlučio da pravim sokove, i kada sam počeo više raditi i pripremati sokove, koje sam prodavao pred džamijom Kralja Fahda u Sarajevu i na autopijacama, dobio sam i auto od čovjeka kako bi mogao prodavati po cijeloj Bosni i Hercegovini. Međutim, u tom svemu nikada nisam zaboravljao dane kada bih zaradio 30 KM dnevno od čega bi 20 KM ostavio da odem sa Zehrom u bolnicu, 7 KM da jedemo dva dana u kući, a 3 KM bi ponio na posao. I opet bih kupio pola hljeba i jogurt kako bi prodeverao treću smjenu i nešto para vratio kući djeci. Znao sam cijeli grad obići za 5 KM da djeci kupim salamu, da ne osjete glad na ovom vremenu. Zehra je moja motivacija, kao i moja djeca za koju živim”, govori naš sagovornik.

Zehra je do sada imala 11 operacija, a posljednja je obavljena u Zagrebu prije nekoliko dana. Mustafa je vikend proveo u Krajini gdje je prodavao svoje proizvode, a Zehra je kući, iako tek operisana, pripremala zimnice koje će Mustafa prodavati u Tuzli.

Na pitanje, odakle crpi snagu, Mustafa kaže od ljudi koji ga poštuju, kupuju od njega i mole Boga za zdravlje njegove Zehre i njega.

“Ja u životu ništa svoje nemam. Ni auto nije moje, ni stan u kojem živim, ni odjeća u kojoj sam sada, ali je moj čast i obraz. Ja se trudim uz pomoć Allaha da sam sebi pomognem. I sada kada imam dovoljno, a kada mi je Zehra dobro, i sam doniram po 1 KM od svakog proizvoda, iako mi je zarada 1,5 KM, za pomoć drugima koji nemaju, jer znam kako je zaspati gladan”, pojašnjava Mustafa.

Najveća snaga i vjetar u leđa su mu Zehra i djeca

Dodaje kako rudarska plata ode za kredite i vanredna Zehrina zdravstvena snimanja, jer ne možete ženi koja je bolesna reći da mora čekati šest mjeseci na magnetnu rezonancu.


Prije svakog puta Mustafa na Facebook profilu informiše javnost gdje dolazi i šta će prodavati, a do sada svi građani BiH bi ga rado dočekali i kupili artikle. Iako mnogi misle da je prodaja više od 1.000 proizvoda unosan biznis, Mustafa kaže da mu na kraju ostane od 1.000 do 2.000 KM što je dovoljno za jednu Zehrinu terapiju.

“Sedam dana sam sjedio za računarom i čekao da mi čovjek uplati 50 eura kako bi otišao u Zenicu sa Zehrom na pretrage. Sedam dana sam sjedio i čekao, ali to se nije dogodilo. Vidio sam da nema ništa od toga i odlučio sam se sam aktivirati i hvala Bogu sada vidim da je sve do čovjeka. Ja mogu bez auta, bez bubrega i stana, ali bez svoje Zehre i djece i Zehra bez nas, ne možemo. Nakon 1.400 kilometara i tri dana bez sna, sada bih ponovo mogao raditi. Zehru nećete nikada vidjeti da kuka, a prije posljednje posjete Tuzli tražila je da ide sa mnom. Pitao sam je zašto, a ona je odgovorila da ne zna šta će s njom biti ako meni nešto bude. Kaže, lakše bi joj bilo iako bismo poginuli zajedno, nego da ostane sama. Sve to čovjeka drži i daje snagu. Sa mnom bi bila i u najgorim situacijama, a moja porodica je moj emanet i za nju ću odgovarati”, govori ponosno brezanski rudar.

S obzirom na to da je interes za Mustafinim proizvodima veliki, pomoć u pripremi proizvoda pruža mu komšinica, amidža i strina.

Petkom je pred džamijom Kralja Fahda u Sarajevu, a vikendom na autopijacama. 



“Ja radim dobro sebi, ali i drugima. Mnogi kažu da ja gledam samo sebe, ali Mustafa opet od zarađenih para kupi mrkvu od dede i nene na Ciglanama. Pomažem i drugima jer znam koja je to borba. Povezivali su me sa selefijama, ali želim da svi znaju da je Mustafa pomogao i obnovu fasade na crkvi, pomagao na uređenju dvorišta katoličke crkve i učestvovao u kupovini tepiha za džamiju. Ja ne dam svoje svetinje i komšije”, naglasio je Mustafa kojem je pomoć od pravoslavnog popa stigla i iz Crne Gore.

Klix.ba